Na drugoj večeri festivala, u subotu (1.9.) nastupit će festivalski ansambl sastavljen mahom od splitskih glazbenika i gostiju s izvedbom komornih skladbi Martinůa i Dohnányja.
U četvrtak, koncertom kvarteta saksofona Mobilis u Muzeju grada Splita, otvoren je deveti MAGfestival – međunarodni festival komorne glazbe. Kvartet saksofona Mobilis je sjajnim koncertom oduševio splitsku publiku i strane goste programom na kojem su se našli A. Vivaldi, J.S. Bach, P. Dubois, G. Tudor i S. Barber.
Na drugoj večeri festivala, u subotu (1.9.) nastupit će festivalski ansambl sastavljen mahom od splitskih glazbenika. U izvedbi članova Udruge MAG i gostiju čut ćemo komorne skladbe Martinůa i Dohnányja nastale u 20. stoljeću, djela koja se rijetko izvode na pozornicama u Hrvatskoj. Festivalski ansambl ove godine čine Iva Ledenko (oboa), Yaroslav Sadovyy (klarinet), Frano Barović (rog), Renato Palatinuš (mali bubanj), Petromila Marica Jakas (violina), Luka Jadrić (violina), Marica Vilibić (violina), Blaž Žagač (violina), Stipe Marinić (violina), Mia Grubišić (violončelo) i Ivan Batoš (klavir).
Program koncerta sastavljen je od skladbi nastalih u relativno kratkom povijesnom razdoblju između 1924. i 1935. godine. No ipak, svaka od njih na neki način izmiče povezanosti s linearnim tijekom povijesti glazbe. Kronološki gledajući zadnji je nastao Sekstet za klarinet, rog, violinu, violu, violončelo i klavir op. 37 Ernő Dohnányja. Bez obzira na uspješnu solističku te promotorsku karijeru, njegov skladateljski opus bio je uvelike zanemaren među suvremenicima. Pripadao je nekom drugom, ne tako davnom, ali već zaboravljenom vremenu. Sekstet je njegovo zadnje veliko komorno djelo, oblikom uvelike proizlazi iz kasnoromantičke tradicije, dok glazbeni jezik, posebice harmonijska komponenta, odiše novitetima 20. stoljeća.
Samo tri godine ranije nastao je niz Serenata Bohuslava Martinůa. U njima se istodobno isprepliće nekoliko vremenskih linija: talijanska inačica naziva upućuje na barokni status tih skladbi, kao onih glasnijih od Cantata, odnosno prikladnijih za izvedbu na otvorenom; prevladavanje pjevnosti te lakog, zabavnog sadržaja nad dramatičnom glazbenim narativom, kao u Serenadama XVIII-XIX st. karakterističnim između ostaloga i za njegovu rodnu Bohemiju; te na kraju sam glazbeni jezik – sinteza neofolklorizma s modernim elementima nove francuske glazbe, posebice Šestorice.
Na kraju Martinůov Kvartet za klarinet, rog, violončelo te mali bubanj prava je vremenska kapsula. Skladba je nastala 1924. odmah po dolasku u Pariz. U znatnoj mjeri bila je inspirirana Pričom o vojniku Igora Stravinskog, iako je instrumentalni sastav ansambla još radikalniji od uzorka. Odmah nakon skladanja Kvarteta, radi njegovog tiska, Martinů je poslao rukopis u rodnu Češku. Stjecajem okolnosti to se nije ostvarilo sve do 1975, kad je Praški Narodni Muzej otkupio istu iz privatne arhive te je posmrtno objavio.
Foto: Zoran Baković
[envira-gallery id=”31380″]