Vraćamo se našoj stalnoj rubrici #nedjeljnikomentar i ponovno donosimo recenzije najaktualnijih domaćih i stranih singlova. Ovoga puta izdvajamo:
Black Eyed Peas ft. Slick Rick – “Constant Part 1 & 2” (BEP)
Nisu više aktivni kao prije, ali povremeno objave koji singl te ih sada očekuje i europska turneja. Iskreno, mislim da su BEP svoje odradili i da je njihovo vrijeme prošlo, iako novi singl producentski zvuči impresivno. Ali nema tu više Fergie, nema ni one bendovske glazbe na kakvu smo navikli u kombinaciji s modernom produkcijom u njihovim pjesmama poput “Let’s Get It Started”, “Don’t Phunk with My Heart” ili “Pump It” koje sam slušao bezbroj puta ili bolje da kažem prva četiri albuma nakon kojih po meni njihova diskografija završava. U novoj pjesmi je riječ o mid tempu koji se u drugom dijelu ubrzava i prelazi u electro pop produkciju kojoj se pridružuje i ženski vokal. Pjesma je radijski naklonjena, odnosno da se preciznije izrazim, drugi dio pjesme, ali da je nešto zanimljiva i da me oduševila zaista ne mogu reći. Produkcija je, kao što sam rekao, impresivna, rap dionice vrlo dobro odrađene i to je sve. Ali nije to onaj stari Black Eyed Peas.
Ocjena: 3/5
Chase & Status – “Retreat2018/Heater” (Chase & Status)
Meni draga drum ‘n’ bass grupa Chase & Status objavila je također dvostruko singl izdanje, ali u odvojenom obliku. Imao sam ih prilike gledati uživo i zaista nemam loših komentara. “Retreat2018” čak u nekim trenucima baca na The Prodigy, pogotovo vokalno i u ponekim glazbenim uzorcima. Možda su zato i nastupili na Warriors Dance festivalu u Beogradu (organizator festivala je Prodigy) gdje sam ih i gledao. Uglavnom, ništa posebno, standardni drum ‘n’ bass ritam u kombinaciji s old school elektronikom i big beatom. A “Heater” je samo nastavak prvotne pjesme, ali u nešto ipak drugačijem stilu jer čujemo i malo reggae i jungle znakovlja. Atraktivnije i bolje zvuči, konkretnije, ali opet ostavlja prepoznatljivi drum ‘n’ bass trag i pečat Chase & Statusa. Lijepo za neku kompilaciju za automobil.
Ocjena: 3.5/5
Massimo – “Ne ostavljaj me tu” (Auarius Records)
Stigao je još jedan singl s cijenjenog albuma Massima, “Sada”. Pjesma “Ne ostavljaj me tu” donosi tipičan Massimov glas i glazbeni stil. Pop balada kroz koju se čuju i simfonijski zvukovi, odnosno gudački instrumenti. Postoji i jedan netipičan, da ne kažem čudan, dio na refrenu koji mi se nije svidio ni na prvo, ni na svako drugo slušanje. Čudna izmjena tonova! A pjesma kao i svaka druga Massimova, već me sada polako umara, nema nikakvog velikog uzbuđenja. Da me netko krivo ne razumi, to je još jedna odlična Massimova pjesma isprepletena snažnim gitarskim riffom, njegovim jedinstvenim vokalom i refrenom koji se pamti. Ali sada mi se već čini da je svaka pjesma rađena na isti kalup, samo se svaki drugi put izokrene redoslijed tonova. Inače, odlična za radijski program i sigurno će naći svoje mjesto na top listama. Ipak je to Massimo!
Ocjena: 3.5/5
Michael Jackson x Mark Ronson – “Diamonds Are Invincible” (Epic/Legacy)
Povodom 60. rođendana kralja pop glazbe, Michaela Jacksona, producent Mark Ronson napravio je jedan mash up remix pod nazivom “Diamonds Are Invincible” s pjesmama koje su obilježile život Michaela Jacksona i našu mladost. “Don’t Stop ‘Til You Get Enough”, “Billie Jean”, “Smooth Criminal”, “You Rock My World”, dio su pjesama koje su uključene u ovaj mash up. I nije mi se svidio, konstantni scratchevi, prekidanja pjesama, vrlo kratki uzorci, miksanje koje u nekim trenucima nema smisla. Cijenim Marka Ronsona koji je stvarno jedan od ponajboljih producenata današnjice, ali čini mi se da mu ovo nije trebalo. Ovo čak nije dobro ni za klubove zbog konstantne promjene ritma. Bolje da se ugledao na DJ Earworma koji svake godine radi mash up mixeve pjesama koje su obilježile godinu i uvijek se drži jedne glavne teme u koju ukomponira ostale hitove. I to stvarno zvuči fantastično. A ovo? Bolje da se nije mača lača.
Ocjena: 2/5
Muse – “The Dark Side” (Warner Bros)
Čekam da me Muse oduševe glazbom s novog albuma koji će uskoro ugledati svjetlo dana i nakon nekoliko singlova konačno su uspjeli. “The Dark Side” je prava Museovska pjesma, jedna rock doza, jedna futuristička doza, mračna tema, a o spotu ne trebam ništa ni reći. Uklopio se u njihovu priču. Tipično izbacivanje frustracija i interpretacija samoće na Bellamyjev način uz taj njegov fantastični falsetto i uvrnutu solo gitarsku dionicu na koju ćete odlijepiti. To je taj pravi futuristički progresivni rock kojeg obožavam kod Musea i zbog kojeg su mi i dalje na “to do” listi koncerata koje moram pogledati prije nego što umrem. I to u top 5 liste koncerata. Sjajna pjesma! Konačno! Ali kad tad se morala dogoditi!
Ocjena: 5/5