RECENZIJA: Anna Calvi: “Hunter” – glazbeno slobodnija, poetski izravnija
“If I was a man in all but my body, oh, would I now understand you completely?“, izravno u glavu pita na početku svog novog albuma Anna Calvi i odmah nam je jasno da ovaj put njene poruke idu izravnije i dublje nego do sada.
Ova tridesetsedmogodišnja engleska glazbenica obradovala nas je ovih dana svojim novim, trećim po redu albumom “Hunter”, pet godina nakon prethodnog “One Breath” iz 2013. godine i sedam godina nakon prvijenca “Anna Calvi” (2011). Već nastupni singl koji je najavio novi album “Don’t Beat the Girl out of My Boy” dao je naslutiti u kojem će smjeru Anna ići ovaj put, a seksualnost i požuda uglavnom su teme koje lirski dominiraju albumom.
Sâm početak albuma s “As A Man”, naslovnom “Hunter” pa i već spomenutom “Don’t Beat the Girl Out of My Boy” donosi nam već klasičnu Annu Calvi u odličnoj formi na koju smo navikli na prethodnim albumima, a vjerojatno najbolja stvar na novom albumu “Indies Or Paradise” penje se na još jednu stepenicu više. Tu ne dolaze do izražaja samo njene vrhunske vokalne sposobnosti nego nam u nezaboravnom distorziranom solu, po ne znam koji put, pokazuje da je i fantastična gitaristica.
Slijedi odlična atmosferična “Swimming Pool” koja na kratko smiruje strasti, dok tema o pozicioniranju i seksualnosti progovara u “Alfa” – “…I wanna know cause I’m an alpha…I divide and conquer…“, dok cijela tema kulminira u sljedećoj “Chain”, u kojoj queer poetika dostiže svoj vrhunac na albumu.
“She asked me
Are you lonely ?
And she took me
To the back seat
And she told me
She told me don’t breathe
I’ll be the boy you be the girl
I’ll be the girl you be the boy
I’ll be the girl (wonderful feeling)
Cc chain me, cc chain me, cc chain me, chain me”
“Wish” otvara jedan disco beat ritam s temom o samo jednoj želji prije smrti, “Away”, prelijepa lagana stvar izvedena je samo uz pratnju gitare koju na trenutke pjeva šaptom, a za sâm kraj ostavljena je “Eden”, još jedna klasična Anna Calvi stvar u kojoj preispituje svoj odnos prema životu i prema ljubavi.
“Hunter” nam nije donio nešto baš posebno novoga od Anne Calvi, nema tu nekih pretjeranih iznenađenja. Snažan je to album, ujednačen, rječit, na trenutke uznemirujući, s puno izvrsnih trenutaka i teških riječi. I dalje ona održava vrlo visoku razinu “forme“, glazbeno je i dalje najbolja kad prelazi iz laganih i intimnih trenutaka u eksplozivna vokalna krešenda i sve to podebljava virtuoznim i distorziranim gitarskim solima, a poetska estetika je podignuta na jednu razinu više negoli je to možda bila do sada.
Dobili smo u “Hunteru” jedan više nego vrlo dobar album koji svakim novim slušanjem sve više plijeni, ali ništa manje nismo ni očekivali. Ne mogu, a da ne spomenem omot na kojemu je sama Anna, a koji je više nego atraktivan, da ne kažem nešto više ili nešto seksističnije.
Dva puta je Anna Calvi do sada nastupila u Hrvatskoj. Za sada nema naznaka da će ovaj album predstaviti kod nas, ali najbliže će nam biti u Ljubljani, u Kinu Šiška 20. studenog pa svi koji ste u prilici odite na njen koncert, sigurno nećete požaliti jer su nastupi uživo fantastični.
Ostalima ostaje da kod kuće uživaju u “Hunteru”.
