Šalata je uvijek bila posebno mjesto za koncerte, ali i izazov, test, odgovor na pitanje koliko je doista netko popularan među hrvatskom publikom i može li napuniti Šalatu.
Nitko nije do zadnjeg mjesta rasprodao zagrebačku Šalatu, ali doista to nikada nije bilo niti bitno nego energija i emocija koju određeni izvođač prenese na publiku i ispuni ovaj ogromni prostor. Massimo je bez sumnje jedan od onih koji to zna i može i koji je i ovoga puta pokazao i dokazao da su koncerti njegov najveći adut, koliko god uspješna bila diskografska karijera i koliko god njegove pjesme završavale na brojnim hrvatskim top listama. Koncerti su ti gdje Massimo utvrđuje svoj zvjezdani status i pokazuje sav svoj talent, perfekcionizam i iznimne vokalne sposobnosti.
Uvod u njegov izlazak na pozornicu bio je koncert dvije kantautorice, Elis Lovrić i Nine Romić. I jedna i druga su imale akustičan, emotivan i nježan nastup, prva je pjevala na labinskoj čakavici koju je nedavno intepretirala na portugalskom jeziku u Brazilu, dok je druga napravila presjek svoje karijere. Nastupi su trajali prekratko za nekakav realan dojam, ali publika je dala do znanja da im i nisu nešto zanimljivi bili te da su ipak svi ovdje došli zbog Massima. Iskreno, meni su također ovi koncerti, koji su trajali maksimalno 20-30 minuta, bili možda i krivi odabir za Šalatu. Mišljenja sam da bi Massimo cijeli show mogao odraditi sâm, bez pomoći predizvođača ili predgrupa. Ali što je tu je, bio je to lijep akustičan uvod u ono što slijedi.
Karijera duga 35 godina Massimu je dala status jednog od najboljih hrvatskih vokala, a svaki studijski uradak dao je pokoji hit koji ili završi na samom vrhu hrvatskih top lista ili među vrhom. U zadnje vrijeme su mi njegove pjesme bile čak donekle i monotone, već znaš što očekuješ od Massima, znaš da je to bez sumnje kvalitetno odrađeno, ali i da nema tu previše mudrovanja. S druge strane, koncerti su nešto gdje i interpretator i glazbenici oko njega imaju prostora izaći iz okvira očekivanog i napraviti spektakl za publiku. Šalata je bila pravo mjesto za takav poduhvat i potvrda da su njegovi koncerti puno napetiji od studijskih snimki. I još kada za goste imaš Igora Geržinu i Nikšu Bratoša, glazbenike koji su kao i Massimo već puno puta utvrdili svoj status, onda ne možeš fulati.
Bio je ovo best of koncert i nije bilo potrebe izlaziti izvan takve koncepcije pa smo mogli čuti među početkom”Sjaj u tami” dok je Massimo bio dio grupe Dorian Gray i kad se tek predstavljao regionalnoj glazbenoj publici. Bilo je tu i pjesama iz njegove faze obrada gdje je s Geržinom izveo “Graciju”, a čuli smo i nekoliko njegovih uspješnih dueta u posebnim verzijama, kao što su “Zar više nema nas” i “Stranac u noći”. Nisu izostali ni zanimljivi mash up-ovi, poput onog trenutka kad je sa sjajnim bendom izveo “Zamisli život u ritmu muzike za ples”/”Benzina”/”Samo za tvoje oči”. Mogao bih reći da je svaka pjesma na koncertu bila ultimativni hit, a nizale su se “Sretan put”, “Dodirni me slučajno”, “Iz jednog pogleda”, “Suze nam stale na put”, “Kladim se na nas”, dok je s posebnim gostom Ivanom Dečakom iz grupe Vatra izveo aktualni hit “Nama se nikud ne žuri”. Imao je i emotivne dijelove koncerta kad je izvodio “Indiju”, “Ne ostavljaj me tu” ili “Odjednom ti” koju su savršeno odnijele back vokalistice Martina Majerle i Vanesa Mišić. Bilo je trenutaka kad je Massimo izbjegavao visoke lage, naravno da s godinama glas gubi na svojoj jačini, ali je i te dijelove profesionalno odradio spustivši glas možda za pola oktave niže ili ostavivši ih back vokalima. Ali opet, kakav raspon vokala ima ovaj čovjek! U glazbenom smislu je također bilo sve savršeno, pogotovo kad se na pozornici pridružio Nikša Bratoš koji je uvijek znao svojim talentom doprinijeti pjesmama i njezinim izvedbama, a svojim gostovanjem na oko deset pjesama dao je tajni začin kojeg je publika objeručke prihvatila i konzumirala.
U trenucima nas je zameo vjetar, pokušao pokvariti večer, ali nije uspio, kiše nije bilo, snaga prirode se povukla i dopustila da se festival glazbe nastavi, održi i završi. A to nije moglo proći bez dva Massimova bisa, drugi je bio posebno emotivan jer je više od 5 tisuća duša na Šalati dozivalo njegovo ime i vratilo ga nazad na pozornicu. Ljubav publike vratio je izvedbom pjesme “Krug u žitu” i tako završio još jedno lijepo putovanje. Ali to je samo jedno putovanje koje se nastavlja drugim i uvijek će biti pravo zadovoljstvo slušati Massima na malim i velikim pozornicama, kao na ovoj na Šalati koja nije bila ništa spektakularna, samo uz lijepi video zid, vrhunski razglas, intimnu atmosferu i reflektore usmjerene prema glazbenim znalcima.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”32089″]