IZVJEŠĆE/FOTO: Neno Belan, Fiumensi i Đavoli poveli nas na lijepi otok ljubavi

Impresivno uređenu Tvornicu kulture, koja sad potaje najveći koncertni prostor u Hrvatskoj, otvorili su Rezerve i Neno Belan & Fiumensi koji su svirali repertoar Đavola.

Pohvale za novouređeni prostor Tvornice koji je dobio jednu toplinu nakon crnih boja koje su vladale proteklih sezona, a i mi fotografi više nećemo zapinjati, “lomiti kičmu” ulazeći u photo pit koji je također rekonstruiran i spreman za nove fotografske izazove. Bez obzira što je Tvornica bila krcata ventilacija je nešto na čemu se još mora poraditi jer je bilo pakleno vruće. Možda je to zbog ljubavi koju je širila glazba Đavola ili sam to samo ja.

Čast da otvore novu sezonu ovog kultnog koncertnog prostora imale su Rezerve, bend kojeg mnogi uspoređuju s Psihomodo popom, predvodnici neke nove generacije rock glazbe u Hrvatskoj te vlasnici dosta cijenjenog debitantskog albuma “Ravno u zamku”. Ako ih krenete uspoređivati s Psihomodo popom vjerojatno ste ušli ravno u zamku jer mislim da ovi dečki, iako podsjećaju na taj rock zvuk, imaju puno toga drugačijeg od ovih veterana. Primjerice, došli su s dva back vokala koji su se odlično stopili s već prepoznatljivim vokalom Šime Lalića. U svom zvuku imaju i dozu vintagea, a već su stvorili i fan bazu što je bilo vidljivo po rasplesanim prvim redovima i vriskovima iz publike. Njihovi catchy refreni, zarazni ritam i fenomenalna uigranost benda nešto su što će ih sigurno odmaknuti od komparacije s Psihićima, a i nije baš dobro biti “onaj bend koji sliči”. Ima mjesta za dvoje, ali original je original, a nova generacija je nova generacija. Rezerve su sigurno na sjajnom putu da postanu jedan od omiljenih novih bendova u Hrvatskoj. Energijom, stavom i svirkom u Tvornici kulture sigurno su zaslužili taj epitet.

Set lista:

R.T.N.P.
Nema para
Ako želiš
Ne voli, ne voli
Oduzimaš mi dah
Madona
Potoci suza
Dom
Kruško
Koga briga za zvijezde

Već sam dva puta slušao Nenu Belana & Fiumense kako izvode repertoar Đavola, prvi put je bilo na Ferragosto JAM-u u Orahovici, a drugi put na Šalati. Prvi koncert je pokazao da takva glazba i nije baš za open air festivale takve vrste, a drugi je bio izmiješan Đavolima i njegovom karijerom s bendom Fiumens te je zvučao jako lijepo. Ali dolazak u zatvoreni prostor i Tvornicu kulture u kojoj je zvuk najjači adut je bio pun pogodak. Najbolji koncert Belana i ekipe na kojem sam bio. Festival ljubavi, plesa, glazbe Đavola koja nas, kako je prije koncerta rekao Siniša Škarica (cijenjeni glazbenik, poznavatelj glazbe, diskofil, nekadašnji urednik Jugotona, odnosno Croatia Recordsa i jedan od začetnika rock glazbe u Hrvatskoj), savršeno vraća u 50-e i 60-e glazbene godine, baš kao što se mi na njihovim koncertima savršeno vraćamo u 80-e godine i vrijeme Đavola. Komentirajući s kolegama i prijateljima usuglasili smo se kako je svaka pjesma Đavola bila hit i mislim da ne postoji ona jedna koju ne znaš ili barem ne poznaješ, a vjerujte mi na riječ – ovo je bio najbolji sing-along koji sam vidio i čuo.

Prekrasni prizori su se mogli vidjeti na koncertu u Tvornici kulture, počevši sa scenom na kojoj su članovi benda bili obučeni u skladu s glazbom, a s lijeve i desne strane pozornice cijelo vrijeme su bila prisutna dva plesna para koja su podsjetila kako se to nekad plesalo na ovakvu glazbu. Otvorili su s pjesmom “Đavoli”, a potom su se nizale “Điri, điri”, “Stojin na kantunu”, “Pričaj mi o ljubavi”, “Samba i ti”, “Malom cestom preko Zagore”, “Bambina”, “Kucaj opet”, “Dani ljubavi”, “Ja volim je”, “Ostani uz mene”, “Dugo toplo ljeto” i ostale prekrasne balade i brze twist pjesme koje su rasplesale publiku i zbog kojih je atmosfera bila toliko uzavrela da se znoj cijedio niz leđa svakog prisutnog.

Na ovakvim koncertima nema grešaka, nema falšanja, ali nema ni loše pjesme – savršeno su nas poveli na lijepi otok ljubavi i zatočili nas tamo na jedno vrijeme, otprilike nešto manje od dva i pol sata koliko je trajao kocnert. Prvi album Đavola objavljen je 1986. godine, odnosno godine kad sam se rodio pa mi je uvijek posebno drago kad me odvedu u to vrijeme, a opet svojom glazbom i u puno ranije i najplodnije razdoblje svjetske glazbe. Bili su to zvuci ulice, zvuci stare generacije, ali i one mlade jer ne smijemo zaboraviti da je u publici bilo puno mladih koji znaju tko su Đavoli i zašto su jedna od najcjenjenijih grupa koje je hrvatska glazbena scena mogla roditi. Ovakvi koncerti, koliko god se često održavali, ne mogu nikako zasititi publiku jer ovako pitke tekstove, zavodljivu glazbu i moram, kao i u svakom izvješću, ponoviti – vrhunske glazbenike bez kojih ovo sve ne bi bilo moguće. Leo Rumora, Olja Dešić, Vedran Križan i maestro Neno Belan te posebni gost ovih koncerata, saksofonist Jakša Jordes, idealna su kombinacija za dane ljubavi, kako kaže jedna od meni najdražih pjesama.

Ne postoji osoba koja sinoć nije plesala, pjevala iz petnih žila, širila ljubav Tvornicom kulture, baš onako kako su Đavoli radili 80-ih godina i kako njihova glazba i danas utječe na druge. Bilo je onih zagrljenih, zaljubljenih, onih koji će tek biti zaljubljeni, a nema bolje boje ljubavi od glazbe Đavola. Hvala im na tome i hvala Tvornici kulture na najvjerojatnije najboljem otvaranju koncertne sezone.

Set lista:

Đavoli
Biondina
Samba pa ti
Čuvaj me, pazi me
Lucija
Nebo vraća osmijehe
A gdje si ti
Pričaj mi o ljubavi
Zvuci ulice
Ona nema nikoga
Kasno je za nas
Cha cha pusti me
Bala bala
Rock galama
Memphis Tenesee
Dok tebe ljubim
Bambina
Ostani uz mene
Dani ljubavi
Na kraju sna
Space Twist
Tako je volim
Điri điri
Malom cestom preko Zagore
Kucaj opet
Ja volim je
Stojin na kantunu
Dugo toplo ljeto