Crossover glazba je uvijek bila dvosjekli mač i nisam neki preveliki ljubitelj, ali ima primjera u svijetu zbog kojih bih potegnuo i do neke države u Europi samo kako bih prisustvovao koncertu.
Ne, David Garrett nije jedan od njih, da odmah budem jasan. Čudo od djeteta, zaljubljenik u violinu, vražji violinist, svjetska klasa, obaratelj Guinnessovog rekorda, rock spektakl, tako je najavljivan ovaj koncert i mogu reći da me zaintrigirao jer nikad nisam slušao Garretta niti sam gledao njegove “spektakle” uživo. Ali od svega što sam vidio najveće iznenađenje je bilo to što je trgovački centar preko puta Arene počeo naplaćivati parking.
Prvo je zakazao meet & greet s nekim obožavateljima i nama novinarima, što me ugodno iznenadilo i baš sam se radovao upoznati ovu svjetsku zvijezdu. Na kraju je sve otkazao jer je zapeo u prometu, ali koncert je ipak počeo na vrijeme. Dočekala nas je i više nego poluprazna Arena u kojoj je bilo možda 2 tisuće ljudi. Teško je procijeniti jer su bili rasuti okolo. Pozornica ništa spektakularna i vrijedna te riječi, klasični light, tih razglas u kojem sam čuo većinom violinu i bubnjeve, video ekran koji je većinom imao efekte koje mogu i sâm pokrenuti u Windows Media Playeru, no bilo je i drugih animacija te scena u kojima David svira violinu. David je inače na pozornici bio dosadan. Prije svega je došao obučen kao da je izašao na Cvjetni na kavu, ali u (polu)rockerskom stilu. Ušao je u Arenu s leđa publike, valjda zato što je kasnio zbog gužve u prometu pa je možda iz automobila izravno došao na pozornicu. Uz to je tijekom nastupa svako malo čitao s ekrana riječi na hrvatskom jeziku, govorio o svojem životu, violini, glazbi, uzorima, skladateljima, ali na zaista dosadan način. Vidi se da je naučio kako treba govoriti da bi pridobio publiku i zbog čega mu takvo što može proći u čudnom svijetu crossover glazbe. Da, to prolazi vani samo tako. Pogotovo kad je rekao da je prije nekoliko godina otkrio loop pedalu pa se sad igra s njom na koncertima. Teški preserans! A crossover kao crossover. Čak su i 2Cellos bolji od njega, onda možete samo zamisliti tog “spektakla”.
Netko je od novinara rekao kako je na plakatu ispisano krivo prezime jer se David preziva Guetta. Nasmijah se slatko na foru i onda čovjek započne koncert s Guettinom “Dangerous”. Možete zamisliti koliko je smijeh u meni kuhao. Osim Guette, standardni crossover repertoar, malo pop obrada poput Coldplaya ili The Vervea (“Bitter Sweat Simphony”), malo žešćih pjesama poput “Kashmira” Led Zeppelina ili trash obrada kao što je bila “Ghostbusters”. Nije to bilo jedino što smo čuli od filmske glazbe. Napravio je i hommage velikom Hansu Zimmeru jer ga je uvijek fascinirala filmska glazba, ali i nikad prežaljenom Princeu u čiju čast je izveo “Purple Rain”. I to mogu nazvati najboljim trenutkom koncerta, iako je teško išta nazvati trenutkom, a kamoli najboljim. Pjesmu je izvodio s dvije violine (ne odjednom, naravno) jer je za solo dionicu koristio električnu violinu i rasturio s njom te makar na trenutak pokazao svoj talent. Inače je čovjek strastveni ljubitelj violine pa posjeduje čak onu Giovannija Battiste Gaudagininija iz 1772. godine koja je vrijedna milijun dolara. Tako je ujedno i izgledao njegov kontakt s publikom, predobar da bi bio istinit, a tijekom kojeg je rekao da teško podnosi loše recenzije i savjetovao publiku da se u životu ne treba previše oslanjati na takve komentare jer bi se zbog njih mogli osjećati loše. Nadam se da ne čita ovaj tekst.
Imao je i klasični repertoar pa smo između ostalog mogli čuti i neka klasična djela u crossover verzijama poput “Koncerta, br. 1, op. 23, B-mol” Petra Iljiča Čajkovskog. A kako voli i EDM glazbu, koja je ništa manji trash od crossovera, tako smo mogli čuti i malo žešćeg BPM-a, ali i autorsku glazbu kao što je “Furious” s albuma “Explosive” iz 2015. godine. Inače je i ova njegova turneja nazvana “Explosive”, što me čudi jer nije bilo ništa eksplozivno u njegovom nastupu.
Dečko sa zlatnim osmijehom, da se razumijemo, odlično svira violinu i vjerujem da je u pitanju svjetska klasa, ali do mene nije došla njegova crossover glazba već je davao dojam dosta umjetnog doživljaja zbog kojeg sam uzalud potrošio svoje dragocjeno vrijeme. Ali eto, stigla je svjetska klasa pa me zanimalo kako će sve ispasti, izgledati i zvučati. Neočekivano loše i sa za mene neočekivano lošim odazivom publike. Šteta! Volio bih ga vidjeti u nekim drugim kombinacijama izvan ovakvog glazbenog koketiranja.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”33327″]