Nastup Kriesa u Saxu ovoga petka bio je sve samo ne koncert Kriesa na koji smo kao vjerni slušatelji navikli. Da, postava je bila tu, instrumenti, set lista očekivana, ali ono zbog čega slušamo Kries je izostalo.
Nisu bez veze dobili epitet benda koji ”osvaja” svojim live nastupima, na tome su i gradili svoju dosadašnju karijeru i zbog toga i imaju publiku koja vjerno dolazi na koncerte znajući da ih očekuje prava poslastica; večer kad će pjevati iz sveg glasa dozivajući kišu i plesati kao da ne postoji sutra dok ih predvodi glas iz dubina. Prava sreća za ovaj bend je, i mislim da su itekako i sami toga svjesni, što je svaki pojedinac glazbeno toliko jak da sâm može iznijeti ostatak benda kada zagusti. Kao prosječni slušatelji nećemo osjetiti da fali bass gitare ili da je ritam sekcija neusklađena nekoliko pjesama za redom jer ostatak to nadoknađuje svojom izvedbom. Nema smisla govoriti o njihovim pojedinačnim kvalitetama; ovdje se radi o vrhunskim glazbenicima koji svoj instrument, svaki zasebno, dovode do savršenstva.
World music je u našim glazbenim krugovima još uvijek relativno novi pojam. Da, volimo reći za sebe da smo otvoreni različitim utjecajima i kulturama, ali rijetko kada iz riječi prelazimo u djelo. Glazba grupe Kries je ono što world music zaista jest, način na koji interpretiramo tradiciju udahnjujući joj novi život kroz vlastitu prizmu glazbenog stvaralaštva koja ne podliježe određenim zacrtanim pravilima i gdje se na kraju zamagljuje granica između tradicijskog i suvremenog, narodnog i autorskog i stvara se novi glazbeni izraz – originalan s dubokim korijenima. Upravo tradicija je pokretač, a vizija je vrlo suvremena i svi glazbenici koji se bave reinterpretacijom tradicijske glazbe pokušavaju od nje stvoriti vlastiti originalni glazbeni jezik.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2017/10/27/recenzija-poglavica-mojmir-ponovno-okupio-world-music-pleme-kries-selu-okuke/
Ritmovi i način obrade glazbenog materijala, kompleksnost i slojevitost glazbe grupe Kries je ono zbog čega im se uvijek iznova vraćamo jer iskustvo slušanja Kriesa uživo je teško nadmašiti, a energija koju pružaju publici je neopisiva.
”Zvuk gajdi i diplica spojen s elektronikom je naprosto savršeno genijalan i luđački. Ne uzimajući u obzir Mojmirov glas koji je toliko posvećen i odan cijelom bendu. On jednostavno živi za etno.” – izjava jedne djevojke iz publike sumira ono što Kries jest.
Iz samog sastava, a i samim pogledom na pozornicu, lako je uočljiva i posebno istaknuta dvostruka narav ovog jedinstvenog benda, ”kolovođa” Mojmir u standardnoj nošnji i Andor, Ivo i Krešimir na tradicijskim instrumentima u svojim varijantama kostima, nasuprot modernoj ritam sekciji u urbanom izdanju što je ujedno i njihova scenografija i na određeni način vizualni prikaz njihove glazbe: spoj tradicijskog i suvremenog, modernog.
Nije bez uporišta to što Mojmira nazivaju šamanom, poglavicom, kolovođom jer upravo on svojom energijom, mistikom i načinom na koji dovede publiku u svojevrsno stanje transa je ono što Kries čini posebnim. Rijetko tko na današnjoj sceni može izvesti to što Kries radi sada već godinama. Slušatelji, ponekad i nesvjesni uranjaju u mitološki svijet, svijet legendi i predaja, svijet običaja i tradicije, svijet u kojem dozivaju kišu ili pak tjeraju crne oblake uz zvuke instrumenata koje možda nikada do tada nisu vidjeli niti čuli, a sve to prožeto suvremenim žestokim gitarskim rifovima i moćnom ritam sekcijom koja samo pojačava osjećaj transa; sve to dok Mojmir diže ruke kao da dodiruje nebo i zahvaljuje mu što je još jednom ovdje. Možda se taj suvremeni pristup tradiciji najviše očituje na njihovom posljednjem albumu ”Selo na okuke” koji nam daje zaokruženu sliku dosadašnjeg stvaralaštva benda, a stoljećima stare pjesme izdižu se iznad granica vremena i prostora i objedinjuju naše različitosti.
Suvremenost u glazbi grupe Kries se po mom mišljenju najviše očituje u njihovom pristupu koji se razlikuje od drugih grupa istog glazbenog svjetonazora. Moćna interakcija između Ivana Levačića na bubnjevima i Konrada Lovrenčića na bas gitari je glavni pokretač svake pjesme koje nadopunjavaju Krešimir Oreški na udaraljkama i sinkopirai akordi Erola Zejnilovića na gitari, a na vrh svega tu su izvanredni virtuozi Andor Végh (gajde, diple, frula, dvojnice, kaval) i Ivo Letunić (lijerica), svaki na svojim instrumentima, te veličanstveni vokal Mojmira Novakovića koji svakoj pjesmi daje posebnost, obavije ju svojevrsnom magijom i uvede u sasvim novi svijet stvarajući možda neku novu buduću tradiciju.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2018/02/24/izvjesce-foto-kries-boogaloo-dokazali-da-zasluzuju-velike-svjetske-pozornice/
U svakoj izvedbi grupe Kries vidi se povezanost članova benda, njihova interakcija, sloboda izraza koja je duboko ukorijenjena u njima koju tako nesputano i lako prenose na slušatelje.
Da, možda su se malo ”popikuli” tijekom nekih pjesama na jučerašnjem koncertu, ali kao što sam rekla, odlična proba za ono što mislim da će biti odličan koncert večeras u Saxu za sve koji su kupili ulaznicu za drugi nastup grupe Kries. Što se tiče Saxa kao prostora, ne znam je li dovoljno puta već izrečeno, očito nije, ali ozvučenje je bilo na razini vatrogasnog doma u Carevdaru i pritom krivim i bend i organizatore što nisu to ispravili prije početka samog koncerta. Ali to je već neka druga priča.
A što se tiče same grupe Kries, od prapovijesti ljudi su se oduvijek okupljali oko krijesa, postoji izgleda nekakva magija u tome pa eto, tako je očito i danas.
Foto: Nikola Knežević (arhiva)