![[COLUMN/KOLUMNA] Mind the Gap by Sara Al Hamad: Tech me out!](https://music-box.hr/wp-content/uploads/2018/10/MindTheGap-770x439_c.jpg)
[COLUMN/KOLUMNA] Mind the Gap by Sara Al Hamad: Tech me out!
[tabby title=”ENG”]
Tech me out!
While I am trying to find my way in this jungle, the world is moving at a glorious pace. Due to my creative working habits, I recently embarked on a tech adventure, which started to rapidly change my way of thinking.
People in tech do not spend time on looking good and gossiping around – instead, they are working hard every minute of the day, focused on delivering improvements and simplifying the life of their community. Music industry was shaken to its core when Spotify started to change the market, and then they spent a decade discussing the value gap until it got resolved – sort of, at least. Today we have AI performing A&R roles, generating data, tracking music usage, and we are still wasting time establishing new collecting societies, which baffles me.
Instrumental’s TalentAI, a platform which powers talent scouting for everyone from labels to publishers, by tracking music uploaded on the Internet and then generating data via social media to see how it performs, is my personal favourite. Established in London by Warner’s former president Conrad Withey, this company is my best bet on disturbing the current balance in the force. Using their data, it is much easier to predict who will be the next big thing, which reduces the artist-investment risk significantly.
Another very interesting company I came across is Bmat – their speciality lies in what industry calls royalty tracking. They monitor music usage globally, on all media, and provide the metadata that describes who owns the rights over each track, and lets you know where and when your music was used, thus enabling you to get the recognition you deserve. A-mazing stuff, guys!
That is basically how I am spending my days – working with the new, learning about the old and reading on Sony’s majestic business adventures resulting in their acquisition of EMI. Yes, they have it, 100%. They sold half of their shares in Spotify to buy it, and the industry is trembling. Since this involves a lot of data, I decided to give you a treat called Sony Special for my next week’s monumental 5th column, so get ready to buzz the tower!
For the time being, let’s get back to the 20th century jazz and me stargazing in front of Ronnie Scott’s Jazz Club, getting ready to enter for the W3 session at the so-called Upstairs @ Ronnie’s. Established by musicians, this venue holds a certain vibe not so easily encountered. Low ceiling, crowded room full of groove, and a very soulful crowd give this place an additional layer of wonder, as if the prominent status alone is not enough. Upon arrival I found out that W3 sessions were initially jam sessions, but that changed recently so now the house band invites guests to play with them, which turned out to be absolutely ass-kicking experience.
While I was holding my skirt so it wouldn’t get blown away by the glorious tenor sax that was howling in front of me, I realised I have once already experienced this enormous love of music and that was back home in KC Mesnicka. Even though the amount of resources available for these two places cannot even be compared, the vibe I felt was the same, so I guess I found my fountain of joy in London.
While I’m preparing the Sony Special, I leave you with this week’s tune. ‘Till next time!
[tabby title=”HR”]
Tech me out!
Dok pokušavam pronaći svoj put kroz džunglu, svijet korača prema naprijed i to krupnim koracima. Uslijed mojih kreativnih radnih navika, nedavno sam se odvažila na tehnološku avanturu koja je počela brzo mijenjati moju svijest.
Ljudi koji se bave tehnologijom ne provode vrijeme na to da izgledaju dobro ili tračaju okolo – umjesto toga rade naporno svake minute tijekom dana usredotočeni na razna tehnološka poboljšanja i pojednostavljenje života svoje zajednice. Glazbena industrija je bila potresena kad je Spotify počeo mijenjati tržište i onda su potrošili desetljeće raspravljajući o zaštiti autorskih prava dok nisu sve riješili, donekle. Danas imamo umjetnu inteligenciju koja radi posao umjesto A&R-a, generira podatke, prati korištenje glazbe, a mi i dalje trošimo vrijeme kako bi uspostavili nova udruženja, što me dosta zbunjuje.
TalentAI tvrtke Instrumental, platforma koja nadgleda talente za sve u glazbenoj industriji i prati glazbu uploadanu na Internet te potom generira podatke preko socijalnih mreža da bi utvrdila kako sve funkcionira, je moj osobni favorit. Utemeljena u Londonu od strane bivšeg predsjednika Warnera, Conrada Witheya, ova tvrtka je moj broj jedan kandidat koji bi trebao poremetiti planove u Sili. Koristeći njihove podatke, vrlo je jednostavno predvidjeti tko će biti sljedeća velika stvar, što kasnije znatno smanjuje rizik ulaganja u određenog glazbenika.
Još jedna vrlo zanimljiva tvrtka na koju sam naišla je Bmat, a njihova specijalnost leži u tome što industrija zove – royalty tracking ili praćenje korištenja autorskih prava. Dakle, oni nadziru globalno korištenje glazbe na svim medijima i dostavljaju podatke koji utvrđuju tko je vlasnik prava nad određenom pjesmom te vam javlja gdje i kada je vaša glazba korištena. Time omogućavaju da dobijete ono što i zaslužujete. Nevjerojatna stvar, ljudi!
To je otprilike to u smislu kako provodim svoje dane, radeći s novim, proučavajući staro i čitajući o velikim poslovnim avanturama Sonyja koje rezultiraju akvizicijom EMI-ja. Da, imaju 100% udjela. Prodali su pola svojih dionica u Spotifyju kako bi kupili preostali dio pa se industrija sada trese. Kako ovo uključuje dosta podataka, odlučila sam podariti vam jednu poslasticu zvanu Sony Special za moju jubilarnu petu kolumnu za sljedeći ponedjeljak. Stoga, očekujte neočekivano.
U međuvremenu vratimo se u 20. stoljeće jazz glazbe i ispred Ronnie Scott’s Jazz Cluba gdje nestrpljivo čekam da uđem na W3 session u takozvani Upstairs @ Ronnie’s. Ovaj događaj kojeg su pokrenuli glazbenici ima jednu posebnu vibru koju ne možete tek tako lako susresti. Niski strop, prostor ispunjen grooveom i vrlo duševna publika koji daju ovome mjestu dodatan sloj čuda, kao da dosadašnji istaknuti status nije dovoljan sam za sebe. Uslijed ulaska otkrila sam da su W3 sessioni zapravo inicijalni jam sessioni, ali su se nedavno promijenili tako da house band poziva različite goste da sviraju s njima, što se ispostavilo kao genijalno iskustvo.
Dok sam držala suknju kako ju ne bi otpuhao nevjerojatan tenor sax koji je puhao ispred mene, shvatila sam da sam već jednom iskusila ovu enormnu ljubav prema glazbi i to je bilo doma u Kulturnom centru Mesnička. Iako se količina sredstava i svega dostupnog u ova dva mjesta ne može niti usporediti, vibra koju sam osjetila bila je ista pa vjerujem da sam pronašla svoj komadić sreće u Londonu.
Dok pripremam Sony specijal, ostavljam vas i ovoga puta uz moju pjesmu tjedna. Do sljedećeg susreta!
[tabbyending]
