Imali smo prilike svjedočiti nedavnom objavljivanju novog solo studijskog uratka frontmena Hladnog piva, Mile Kekina, koji je u vrlo kratko vrijeme okupio lijepi broj obožavatelja tog nešto lakšeg zvuka, odnosno lakšeg za razliku od žestokog Piva.
Album “Kuća bez krova” je svojevrsni i neslužbeni hommage stvaralaštvu Brucea Springsteena koji je Kekinu velika inspiracija, a time i daje samopouzdanje da se odvaži na novi solo projekt. S obzirom kako je jedino live izvedba nekog materijala pravo mjerilo kvalitete, skočio sam do knjižare Rockmark gdje je Mile s bendom pripremio mali akustični session. Zanimljivo, poziv na društvenim mrežama je objavljen iznenadno, ako sam dobro primijetio baš na sâm dan održavanja, tako da možda i posjeta nije bila onakva kakvu smo očekivali, ali je opet bila u zadovoljavajućoj mjeri.
O albumu sam već pisao redove i redove pa se neću ponavljati, a iako mi je studijski uradak bio možda malo i preblag za moj ukus ili u nekim trenucima možda ispod očekivanja (u glazbenom smislu), svirkom uživo su pokazali kako je ipak riječ o nečemu ozbiljnom. Sjajnu ekipu je okupio oko sebe i to se moglo vidjeti na ovoj svirci, kao što se moglo vidjeti da uživa u svakoj sekundi. Mile više nema škembu, Mile više nije punker, Mile je pustio bradu, odijeva se više fensi i Mile je samo za ovu priliku nešto puno više od Hladnog piva. Možda i podcijenjen autor, ali cijenjen u nekim užim glazbenim krugovima, sada konačno pokazuje pravog sebe. Mogu reći da mu je ova blaga glazbena varijanta jako sjela, ali me i opet veseli trenutak kad čujem neku bržu i žešću pjesmu. To me podsjeti da je Mile u duši punker. No, u srcu je ovo što smo slušali tijekom polusatnog nastupa u Rockmarku.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2018/10/20/recenzija-mile-kekin-kuca-bez-krova-zavrtite-milin-globus-i-upoznajte-njegov-privatni-svijet/
Izveo je nekoliko pjesama s novog albuma, a osim singlova “Reno 4”, “Atlas” i “Takav par”, čuli smo i zanimljivu priču koja stoji iza pjesme “Beton” koju je također izveo. Možda sam izostavio neku pjesmu, ali ubijte me, ne mogu se sjetiti. Uživo materijal zvuči puno moćnije i ako sam albumu dao nešto slabiju ocjenu, ovoj svirci sam spreman dati višu.
Do sljedećeg susreta u Vintage Industrial Baru zavrtit ću još koji put svoj omiljeni “Atlas”.