GODIŠNJI OSVRT: Top 10 najboljih domaćih albuma po izboru glavnog urednika!
11. prosinca 2018.
Nikola Knežević (2784 Članci)
Podijeli

GODIŠNJI OSVRT: Top 10 najboljih domaćih albuma po izboru glavnog urednika!

Ovo je jedna od onih godina u kojoj je teško odabrati 10 najboljih albuma, štoviše, nevjerojatno zvuči, ali teško je odabrati i 20 studijskih uradaka koji su obilježili 2018. godinu. 

Iako kažu da se jedino umrijeti mora, došao je kraj godine pa je red osvrnuti se na mjesece iza nas i sve ono što su dobro donijeli. Loše nećemo ni spominjati jer ionako imamo previše loših vijesti u našim medijima. Nadam se da će oni koji se nalaze u Top 10 shvatiti zašto su neki od najboljih ove godine, baš kao i slušatelji kojima su možda ovi izvođači ili uraci promaknuli ili su ih čuli, ali nisu dobro poslušali. Ako želite vidjeti odmah tko je na prvom mjestu scrollajte na dnu članka jer krećem od mjesta broj 10.

10. Vojko V – “Vojko” (Croatia Records; CD)

Trenutno najpopularniji reper u Splitu gradu, državi Hrvatskoj i regiji stoji iza možda i jednog od najvećih rap albuma u povijesti ovog žanra na hrvatskim prostorima. Njegovi stihovi koriste se već kao slengovi u svakodnevnom dijalogu ili pak monologu, a njegove pjesme, bilo one komične ili one ozbiljne, došle su i do publike koja ne sluša uopće ili barem ne toliko često ovakvu vrstu glazbe. To dovoljno govori o tome da je razilazak Dječaka možda bilo i nešto najgore što se hrvatskoj rap sceni dogodilo ove godine, ali i najbolje. Kako god i gledali uopće na cijelu situaciju na ovaj način. Produkcijski je sve na vrhunskoj razini, korištenje auto tune opcije je postalo i u hrvatskom rapu nešto normalno, a “Vojko” je pravi odraz onoga što nam trenutno svjetska scena nudi. “Zovi čovika” na “Pastu italianu” jer odgovor “Ne može” ne prihvaćam!

9. Mangroove – “Srce” (Aquarius Records; CD)

Već je ustaljeno pravilo da Toni Starešinić mora biti na jednom od 10 mjesta u godišnjim listama najboljih albuma, u kojem god on sastavu bio. Chui je prema mnogima jedan od bendova koji je vladao hrvatskom glazbenom scenom proteklih godina, a projekt Mangroove supružnika Tonija i Željke (Veverec) je potajno radio na albumu koji će biti prava poslastica za bilo koje raspoloženje. Fuzija soula, funka i još koječega uz primjerenu dozu psihodelije, ispostavlja se, najbolji je recept za istančano uho ljubitelja kvalitetne underground, ali i mainstream scene. Jer su ovim uratkom upravo oni pomirili ove dvije zaraćene strane i možda na prvu intimnu i melankoličnu, a u konačnici i šaroliku astmoferu savršeno stopili s tekstovima koji diraju – u “Srce”!

8. Mary May – “Things You Can’t Put Your Finger On” (DIY; YouTube/ Bandcamp)

Jedno od najvećih iznenađenja godine i jedno od najboljih kantautorskih prvijenaca novog milenija, Mary May, uspjela je nešto što se rijetkima dogodi. S prvom pjesmom dobiti toliko dobre komentare da su oči mnogih recenzenata bile širom otvorene na svaki njezin sljedeći korak. Što je možda za ovu mladu djevojku i šok na prvu, ali i vjetar u leđa. Nije ni čudo, uvijek ću to ponoviti, jer je njezina glazba prošla kroz iskusne ruke Marka Mrakovčića, jednog od najvažnijih hrvatskih producenata. Ali s druge strane džabe ti i Mark, ako ne znaš biti Mary May. “Softest Tune” samo je otvorila put prema njezinom pomalo zatvorenom svijetu, ali toliko divnom, ponekad stvarnom, ponekad sa željom da bude stvaran, da je nemoguće biti nezaljubljen na prvo slušanje. A tek kada poslušate cijeli album, shvatit ćete zašto je dobro biti dio njezinog svijeta.

7. Ischariotzcky – “Recovery” (Los Angeles Agency/Morris Studio; YouTube)

Opravdalo se da nije slučajno što su kao jedan od pobjednika INmusic breaktrough natječaja nastupili na ovom najvećem hrvatskom glazbenom festivalu. Štoviše, to je bila samo odskočna daska za ono što je uslijedilo, a to je pojavljivanje na ponajvećim festivalima i koncertnim prostorima. Njihova ljubav prema glazbi idealno je prenesena na publiku koja svoju ljubav uspješno vraća nazad. Iako još neki nisu naučili kako se izgovara naziv ovog benda (“IŠKARIOCKI”; možda su se trebali voditi primjeru debi albuma Lynyrd Skynyrda), itekako su naučili kada treba upijati najbolji indie electro eksperimentalni pop sa dreamy pop muško-ženskim vokalima. Jednostavno dođete na koncert Ischariotzckyog. Prvi dio albuma je odraz glazbene ljepote, a drugi dio remek djelo. Poslušajte!

6. Goran Bare & Majke – “Nuspojave” (Croatia Records; CD/LP)

Prvi put kad čujete jednu od najboljih domaćih rock himni svih vremena, “Ljubav krvari”, shvatit ćete da nema većeg rock propovjednika na našim prostorima od Gorana Bare. To nikada nije ni bilo upitno i koliko god napravio sitnih grešaka u koracima zbog svojih nekih poroka, njegov dolazak pred mikrofon izazvat će salve oduševljenja publike koja u tom trenutku prihvaća njegovu rock propovijed kao najbolju drogu. Znam da ovo zvuči možda otrcano, ali doista njegova glazba ima neki šamanski, budistički i bilo kakav treći spiritualni učinak. Ili možda nema. Možda je to samo rock and roll. “Nuspojave” su definitivno najbolji album na kojem je Goran Bare radio i “medalja časti” za sve ono što je učinio za hrvatsku i regionalnu rock scenu. Bez ikakve sumnje – rock album godine. U Hrvatskoj i svim zemljama ex-Yu.

5. Edo Maajka – “Put u plus” (Dallas Records; CD/LP)

Ovakvu ekipu glazbenika kakvu je okupio Edo Maajka na svojem putovanju u plus, teško da će netko ponovno okupiti. A kada u sastavu imaš ponajboljeg hrvatskog jazz orguljaša/klavijaturista Tonija Starešinića (pa eto ga i na drugom izdanju u Top 10), gitarističkog genija Yogija Lonicha, jednog od najboljih regionalnih basista Marija Rašića i vrhunskog bubnjara Mirsada Dalipija, glazbeno ne možeš nikako fulati. Oni su Maajku glazbeno doveli do usporedbi s Rage Against The Machineom ili The Rootsima, a Maajka je njih svojim britkim i iskrenim tekstovima doista odveo na “Put u plus”. Na njegovim koncertima sad možete vidjeti i poklonike nešto žešćeg zvuka pa slobodno mogu reći da je postao punker među reperima. Ali uvijek je bio buntovnik, onaj iskreni, bez previše pametovanja. U sridu, do koske, kako god to opisao. Progresivno-psihodelični rock rap samo za one prave poznavatelje ovakvog glazbenog žanra. Teško da će ovakav materijal netko više ikada stvoriti, osim Edo po drugi put, ako mu bude ćeif. Ovo je rame uz rame s briljantnim kultnim albumom Tram 11 “Čovječe ne ljuti se”. 

4. Sfumato – “Walhali” (JeboTon; YouTube/Bandcamp)

Kad sam prvi put čuo za njih kao instrumentalni bend koji se glazbeno opisuju kao schizo/funk trio, bio sam vrlo skeptičan. Tko bi još danas htio od mladih glazbenika, takoreći tinejdžera, svirati instrumentalnu glazbu i to još ovakvog omjera. No, sve su nedoumice riješene i ovdje je riječ o jednom od najbriljantnijih novih bendova koje je hrvatska scena iznjedrila zadnjih godina. Bilo je možda i očekivati s obzirom da dolaze iz JeboTon kolektiva, ali opet i iznad svih očekivanja. S takvom strašću, predanošću i glazbenom slobodom svirati ovako inteligentnu glazbu i to još u ovim godinama – ravno najvećim glazbenim biserima. Produkcijski na razini najboljih izdanja godine, poput maloprije spomenutog “Put u plus”, a glazbeno jedinstveni. Nešto je posebno funky u njima i zvuče kao dio neke američke klupske, odnosno underground scene. Kakve gitare, kakav bubanj, kakva virtuoznost, a kakvi live nastupi – nevjerojatno!

3. Kensington Lima – “May” (DIY; Bandcamp)

Valentino Bošković ili Kensington Lima. Ili jednostavno Josip Radić, čovjek koji je svojim side projektima zarazio ljubitelje nečeg drugačijeg, jedinstvenog, a sada nas na trenutke vraća i u vrijeme genijalnosti Beatlesa, Paula McCartneya, plodne 70-e, americana, country i boogie vode, ali i u neka neistražena područja za koja prilikom susreta imate osjećaj kao da su već dulje vrijeme dio vas. I što bi rekao kolega recenzent Boris Abramović, album je to koji “sadrži dvanaest čistih bisera u kojima ćete sigurno uživati, pogotovo vi koji smatrate da (nam) je bilo bolje u danima kaseta.”. Treba li još štogod dodati? Zasluženo treće mjesto top liste najboljih albuma godine!

2. The Strange – “Echo Chamber” (Dancing Bear; CD/LP)

Otkad je objavljen album “Echo Chamber”, u mojoj je glavi bilo jasno da će ovo biti najbolje izdanje godine, sve dok nisam čuo ovo prvo o kojemu ću za trenutak. The Strange, pravi i jedini nasljednik ostavštine The Bambi Molestersa, izbrusio je glazbeni dijamant koji može slobodno krenuti i u osvajanje svjetskog tržišta. Već su ga bili i osvojili kao Bambiji, a sada je došlo vrijeme za još jedan pohod. Nastajao je dugo godina i baš se osjeti da je izbrušen do zadnjeg detalja jer je svaki ton na svojem mjestu i mislim da mu je to mjesto bilo i sudbina. Nakon ovog što sam čuo osjetim da je perfekcionizam iz svakog od njih izašao u najvećoj mjeri te se razlio po pjesmama i poslužio kao tartuf preko tjestenine, obogatio dodatno okus kojeg imamo slušajući The Bambi Molesterse, a nakon “Echo Chambera” spremam Bambije u najdražu ladicu koju ću povremeno otvoriti kako ih ne bih zaboravio. The Strange ostavljam na vrhu radnog stola, ponosan što su ovu glazbu stvarali ljudi s hrvatskim prezimenima. I jednim stranim. 
Od surfa, preko bluesa i soula cohenovski omotanog do americane – 
 materijal vrijedan divljenja i dubokog naklona.

1. Mimika Orchestra – “Divinities of the Earth and the Waters” (PDV Records; Bandcamp/LP)

Kad bi Grammy bio ono što je bio prije 20, 30 ili 40 godina i kad bih imao mogućnost jedno izdanje godišnje predložiti za nagradu Grammy, onda bi to bio “Divinities of the Earth and the Waters” Mimika Orchestra predvođen glazbenim lumenom, saksofonistom i skladateljem Makom Murtićem oko kojeg se okupila ekipa koju je teško nabrojati, ali kažu da ih ima 20.  Uzmete glazbu Tamare Obrovac, Lidije Bajuk, Dunje Knebl, Jadranke Stojaković, ukrižate ih s eksperimentalnim i progresivnim jazzom te sve podignete još nekoliko razina iznad. Možda bi to bio najbolji opis ovog najvećeg glazbenog proizvoda godine i sigurno jedno od najboljih izdanja ovog desetljeća. U sve su dodali ambijent staroslavenskih naroda i tradicije, a virtuoznost je nešto što je normalno u svakoj od pjesama. Normalno za eksperimentalni jazz album koji traje nešto manje od sat i pol vremena i niti jedne sekunde ne zamara, naprotiv, oduševljava, odvodi nas na najgenijalnije jazz pozornice. Daje nam i dašak profesora Baltazara i stavlja se na prvo mjesto najboljih predstavnika etno enciklopedije naših prostora. Za neke težak materijal za slušanje, za druge festival glazbe. Od sprovoda do slavlja, od rođenja do smrti, od tradicionalnog do suvremenog, od tamburice do jazza, od uvrnutosti do briljantnosti. “And the Grammy goes to…”

I za kraj još jedan kratak komentar na cijeli ovogodišnji izbor najboljih albuma. Od 1. do 10. mjesta je bilo vrlo teško posložiti albume, mogao bih dodati još njih sigurno 10 koji su obilježili ovu godinu i dali zadnji pečat sjajnoj sezoni, ako je mogu tako nazvati, te vjetar u leđa budućim glazbenim generacijama. Pa da pokušam, svakako treba još izdvojiti izdanja: Jonathan “To Hold”, Maja Posavec “Kada ne bih imala strah”, Amira Medunjanin “Ascending”, Nina Romić “Sloboda”, Parni valjak “Vrijeme”, Jan Kinčl & Regis Kattie “In Plain Sight”, Yakka “After Beach”, Tomislav Goluban feat. Toni Starešinić (evo ga opet!) “Velvet Space Love”, Zrinka Posavec “Gradovi i sela”, Valentino Bošković “Vodič kroz galaksiju i redikule”, Božo Vrećo “Melek”, Luce “Susret”, Letu štuke “Topla voda”, Detour “TourDetour”, Ti, ja i moja mama “Teška kao dno”, Tonka “Važne stvari”…

I bilo bi vrijeme da se posebno naglasi – hrvatska glazbena scena nikad nije bila jača još od razdoblja novog vala i nikad bogatija briljantnim izdanjima bez obzira što diskografija nije diskografija u onom smislu prije 30, 40 ili 50 godina, ali jasno daje do znanja da zbog digitalnog razdoblja, streaming servisa i ostalih tehnologija ima budućnost. Ploče se vraćaju, kazete su uvijek bile tu prisutne, slušatelji se polako vraćaju ili im ulazi u naviku da brinu o zvuku koji se reproducira u njihovom domu ili u njihovim slušalicama. I osobno sam kao dio generacije rođene 1986. godine prešao na reprodukciju glazbe putem vinila, nabavio gramofon star identično kao ja i počeo konzumirati glazbu onako kako to i treba. Slušajte glazbu, čujte glazbu, živite glazbu.

NAPOMENA: Izbor Top 10 najboljih domaćih albuma godine je osobni izbor glavnog urednika i nije nužno odraz stavova ovog glazbenog portala i njegovih recenzenata.