INTERVJU: ESC Life: “Novi album je brži, zabavniji, opušteniji, a opet glazbeno progresivniji”
ESC Life je 2019. godinu počeo iznimno radno. Objavljen je novi album, a predstavit će ga uživo 2. veljače u KSET-u.
Nara i Ante sjeli su pred komp i počeli odgovarati na naša pitanja koja smo im postavili uoči objavljivanja albuma i koncerta, pa ćete u nastavku moći pročitati koliko im je trebalo da dođu na red kod Marka Mrakovčića, što su mu rekli tada, kako komentiraju zanimljivi cover albuma, što se promijenilo u zvuku i što nas može očekivati na koncertu u KSET-u.
Iako je u međuvremenu objavljen split album, čekali smo tri godine na vaš pravi novi studijski album. Kakve su bile kreativne godine tijekom ovog razdoblja i kako je nastajao “Born to Be Mild”? Prije svega što se krije iza ovog naslova?
Nara: Svašta se događalo, a najveća promjena je to da je na bubnjarsku stolicu sjeo Andro, koji drugačije razmišlja. Svaki glazbenik nosi nešto svoje, a Andro je unio sebe što više može u novi materijal. Velika većina pjesama su mogle biti snimljene i ranije, ali smo htjeli da aranžmanski procvatu do kraja. Možda smo mogli snimiti i prije i, kao i prvi album, snimiti ga u tri dana, ali ne vjerujem da bismo bili zadovoljni rezultatom. Ovaj album je drugačiji i pristupili smo mu na drugi način. Velikom razmaku između albuma je doprinijela i činjenica da svi imamo obiteljske obaveze, poslove i druge bendove. Born to Be Mild je svojevrsna oda normalnosti. Gdje god smo doputovali, zatekli smo dobre, drage ljude, odgovorne zajednice mladih ljudi koji se brinu za svoje klubove. Da im je životni uzor bio Darby Crash, ne vjerujem da bi bilo išta od toga. Drago mi je što mi zabavljačka industrija nije uspjela prodati kako je legendarna autodestruktivnost i “element opasnosti” u rokenrolu cool. Ljubav je puno više fora.
Ante: Slušali smo puno Krešu i Žuvija, mislim da se čuje na albumu.
Kakvu poruku šalje zanimljiva naslovnica albuma s čovjekom koji sjedi na klupi i drži glavu u ruci? Svakako treba istaknuti da iza nje stoji genijalni Lovro Škiljić.
Nara: Iskreno, nemam pojma. Lovri smo namjerno sugerirali što manje, da vidimo što će smisliti. Volimo vjerovati da je to Ante na marendi razapet između obaveza, pa sada žonglira s njima. Ja omot tako doživljavam.
Ante: S gnušanjem odbijam takve insinuacije.
Mark Mrakovčić je snimao i miksao album. Vidim da ste se uspjeli ugurati u raspored. Je li zbog toga trebalo tri godine? 😀 😀 kako je uopće raditi s njim?
Nara: Zbog njegovog gustog rasporeda dosta smo dugo čekali da dođe do snimanja vokala, pa smo onda dosta čekali mix… Ali evo, kad se nikome ne žuri, to traje. Nije bitno, netko drugi bi to možda i prije napravio, ali mi smo baš s njim htjeli raditi i na ovom albumu iz mnogo razloga. Stalo mu je do pjesama i ima odlično uho, čovjek često primijeti nešto što mi ne bismo i samoinicijativno predloži tisuću stvari, a opet, nije mu problem odbijemo li ih 999. Jednostavno, dobro radimo zajedno i razumije da znamo što radimo, čak i kada želimo da napravi nešto što on nikad ne bi. Zbog toga zajednički potpisujemo produkciju, jer bi zvučalo potpuno drugačije da je njegova zadnja. Ipak je to naš bend i ne vjerujem da bismo ikad produkciju (u tradicionalnom smislu) prepustili nekom drugom.
Ante: Rekli smo mu: “Mark daj podebljaj još gitare, on je reka #nemože”
Kakav je zvuk novog albuma s obzirom da ga nisam imao prilike poslušati? Najavili ste ga kao još progresivnijim nego prošli.
Nara: Rekao bih da je brži, zabavniji, opušteniji, a opet glazbeno progresivniji. Mislim da nas je Andro pogurao da se više igramo. U istu stvar smo uspjeli ugurati blastbeat i reggae, nešto što nam prije 3 godine ne bi palo na pamet. To neironično glazbeno glupiranje smatram napretkom. Nadam se da će se na idućem albumu naći mnogo ideja kojih se danas ne bismo sjetili.
Ante: Na nekim mjestima smo išli spajati nespojivo, a u nekim pjesmama smo svjesno računali na reakciju publike. Evo kad smo napravili “Worst cover band ever”, prvi komentar u bendu je bio – ovo bi se moglo svidjet’ onim riječkim kaubojima My Buddy Moose. Naravno, to im je bila najbolja pjesma.
Kao i još neki drugi najreprezentativniji alternativci u Hrvatskoj nastupali ste u raznim dijelovima Europe pa svakako skupljate i nekakva inozemna iskustva. Kakva su ona i je li doista vani drugačije nego kod nas, u glazbenom smislu?
Nara: Imam dojam da su ljudi manje opterećeni žanrovima i svime ostalim. Opuštenije, možda?
Ante: Najdraže nam je kad dođemo u Novi sad pa se vratimo par kila deblji.
Po čemu ćete pamtiti 2018. godinu najviše i kakva su očekivanja za 2019. godinu?
Ante: Upućujemo na pjesmu “This time next year”. Mislim da ona najbolje govori o protekloj godini i onoj pred nama.
Pripremate skorašnju promociju albuma u KSET-u. Hoće li se svirati samo novi materijal ili ćete nas podsjetiti i na starije uratke? Gosti?
Nara: Bit će svega, ne bih spoilao! Drago nam je da s nama sviraju Weather Pains, ne samo zato što su trenutačno možda jedini bend koji nam je imalo sličan, nego zato što trebaju više svirati i odličan su bend. Možda je jedan od razloga njihovih ne toliko čestih nastupa to što je njihov basist, Jakov S. Perković zauzet indie-emo-naočale program u klubu Močvara. Čovjek dovodi sjajne stvari u Zagreb i mislim da bi ljudi trebali obraćati pažnju na bendove koje dovodi, uglavnom se radi o velikim imenima koja vani sviraju za mnogo veći novac.
Ante: Dođite u KSET, bit će sve za pet. Grozna rima, zato Nara piše tekstove.
Foto: Promo
