U klubu KSET u petak, 15. veljače ponovo jedna poslastica. Nakon tjedna u kojem smo mogli pogledati nekoliko odličnih koncerata napokon smo dočekali i taj premijerni nastup Kensington Lime, benda, odnosno bolje rečeno projekta Josipa Radića.
Znamo ga prvenstveno iz fantastične priče o Valentinu Boškoviću, još ga se moglo viđati i po nekim bendovima gdje je pridonosio većinom samo svirački, ali napokon se “odvažio” i odlučio svoju pjesmaricu, u kojoj je skupljao pjesme od svoga skoro pa i tinejdžerskog doba, uobličiti u nešto konkretno, skupiti ljude i to sve predstaviti i publici. Šteta je što se na to moralo čekati toliko dugo jer pjesmarica mu je bila puna bisera i sada kada je relativno nedavno to sve snimljeno i podastrijeto pred nas u obliku albuma “May“ vidimo i čujemo da smo dobili nešto posebno.
Neću ponovo pisati recenziju albuma, već sam to ovdje napravio netom nakon što se pojavio, i bez obzira što je, kad je album izašao, do kraja godine bilo ostalo još par mjeseci napisao sam da je “May” što se mene tiče album godine i naravno da iza toga i dalje stojim. Nije to samo moje izdvojeno mišljenje, “May” je prepoznat i od publike, a pogotovo od kritike i u svim relevantnim osvrtima je svakako bio na vrhu prošlogodišnje produkcije.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2018/10/29/recenzija-kensington-lima-may-dugo-skupljana-pjesmarica-s-dvanaest-retro-bisera/
Odlična se ekipa okupila na snimanju albuma i upravo s većinom ekipe s albuma Josip se kao Kensington Lima pojavio u KSET-u. Klub je očekivano bio pun bez obzira što je nastupao sastav kojemu je nastup ujedno bio i premijerni iako su, možemo reći, dvije probe imali prije toga kratko u Tvornici na dodjeli Rock&Off nagrada, gdje su kao odlično novo ime već prepoznati, te nedavno u Saxu gdje su odsvirali par stvari kao gosti.
Uz Games for May s razglasa krenuo je koncert, a slijedila je Waiting for My Favorite Song i odmah se vidjelo i čulo da zvuče uigrano, moćno i da ćemo uživati u onome što slijedi. A slijedilo je kompletno predstavljanje albuma “May” po nekom njihovom random izboru, a uz neke od pjesama dobili smo i popratne pričice, pa smo tako saznali tko je bila ta Jenny iz pjesme, a i da nije baš lako biti mlada konobarica preko zime u Pućišćima na Braču. No, svaka pjesma ima svoju priču a ono kako ih je Josip Radić ispričao i uz Kensington Lima odsvirao zaista je bilo izvrsno. A kad smo već kod Kensington Lime red je i da ih i predstavimo pa su tako uz Josipa koji je pjevao i svirao gitaru bili Karlo Kurtalj na basu, Mihael Kurjančić Kunga na klavijaturama, Danijel Benko na gitari i jedan od producenata albuma Jere Šešelja, koji je za ovu priliku sjeo za bubnjeve. Sviraju i zvuče kao da su već godinama skupa i odmah se vidi da su to već provjereni i pouzdani glazbenici i da je Josip svoje bisere predao u prave ruke.
Oni koji su slušali album “May”, a pogotovo oni koji su ga puno slušali poput mene svakako imaju i stvari koje ih posebno diraju. Meni se često fokus albuma selio s pjesme na pjesmu i sada više stvarno ne znam koja bi mi bila favorit, a ove večeri je većina vjerojatno u skladu s naslovom čekala svoju “favorite song“ i siguran sam da ju je svatko dočekao.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2019/02/11/intervju-josip-radic-kensington-lima-pocinjem-snimati-neke-nove-pjesme-a-prvu-bi-vec-mogli-cuti-na-jesen/
Bez obzira što je prilikom snimanja albuma bila i poveća lista gostiju na koncertu je Kensington Lima sam odradio većinu posla. Fantastičnu Chasing Sunsets, koju je na albumu otpjevao Aljoša Šerić iz Pavela, ovaj put je isto tako dobro otpjevao sâm Josip, ali ipak gošća koju su doveli sinoć oduševila je sve. Kao i na albumu i sada je neodoljivu baladu One More u duetu s Josipom otpjevala Lovorka Sršen i pobrala ovacije publike. I sama pjesma, a i izvedba bila je na razini najboljih i najdražih svjetskih dueta, a da ne ostane samo na jednoj pjesmi Lovorka i Josip počastili su nas s još jednim duetom pa smo tako čuli, čini mi se Gone Gone Gone iz repertoara Roberta Planta i Alison Krauss. Odlično su zvučali skupa i nadam se da će se ova suradnja nastaviti i dalje u nekom obliku. Nije to bio jedini cover koji smo čuli, i prije koncerta su najavljena neka iznenađenja i nešto što nije Kensington Lima potpis, pa tako Josip nije izdržao da ne odsvira nešto od svojih favorita te smo naravno čuli i Dawese i njihov All Your Favorite Bands, a pred sam kraj su u posveti Valentinu koji je sve to gledao vjerojatno putem intergalaktičkog prijenosa odsvirali i Bowiejev Starman.
Na samom kraju uz zahvale svima dobili smo još jedno iznenađenje. Bend se ispromiješao pa je tako Josip sjeo za klavijature, bubnjar i basista su se uhvatili gitara, klavijaturist je sjeo za bubnjeve, a gitarist uzeo bas i tako su odsvirali Summer’s Gone kao da u ovoj promiješanoj verziji sviraju i u originalu. Ova pjesma je možda i ponajveći biser albuma “May” za koju Josip kaže da mu je prva pjesma koju je napisao i to s nekih petnaestak godina.
Dug i više nego zaslužen aplauz dobili su na samom kraju ove lijepe večeri u KSET-u za koju se nadamo da će se uskoro ponoviti, možda i na nekim drugim mjestima, jer bend i projekt Kensington Lima trebao bi zaživjeti na našoj sceni kojoj svakako trebaju ovakve kvalitete.
Retro zvuk kojim nas je Josip Radić i njegov Kensington Lima provozao kroz neke predjele od istoka Engleske do američke zapadne obale, a sve to uz jedan prepoznatljiv osobni štih je nadamo se konstanta koja će ovaj sastav pratiti i ubuduće. Ako bi se probao izraziti nekim šahovskim rječnikom rekao bih da je na svojem debitantskom nastupu Kensington Lima izveo odlično otvaranje, figure su posložene baš onako kako treba, sredina table je njegova i teško da će išta uspjeti poremetiti ravnotežu. Sada samo treba ići naprijed i dobar ishod je realnost.
Radujemo se novim koncertima i novim stvarima Kensington Lime.
Foto: Izvan fokusa