ManGroove: “Kad budemo prestali raditi glazbu sa srcem nećemo je ni raditi”
Subota prijepodne, pravo proljetno sunčano vrijeme, a mi s razlogom nismo bili vani, nego u knjižari Rockmark gdje se odvijao mini nastup grupe ManGroove.
Pripremali su se za veliki koncert u Tvornici kulture, a taman smo naišli na trenutak dok je Toni Starešinić prikapčao kablove i dok se odvijala tonska proba. Pričekali smo da se sve pripreme odrade i da sjednemo s Tonijem i Željkom kako bi razgovarali o njihovom “Srcu” (Aquarius Records) i srcu kojeg daju u potpunosti prilikom stvaranja vrhunske glazbe. Album “Srce” jedan je od najboljih uradaka godine, a prema mnogima i najbolji album ManGroovea.
Sad smo u Rockmarku, bliži se promotivni koncert u Tvornici kulture povodom novog albuma “Srce” koji je na dosta dobre komentare naišao. Sigurno ste sretni zbog cijele ove situacije?
ŽELJKA: “Sretni smo zbog toga, bili bi još sretniji kada bi Tvornica bila puna, kad bi ljudi i kupili album, poslušali ga kako bi pjesme zaživjele u potpunosti. Sretni smo što su kritičari super prihvatili album. Rekli su da je to do sada naš najbolji album. Mislim, ovo je naš četvrti i zadnji pa bi bilo možda i ne tako dobro da nije najbolji od svih koje smo radili jer valjda rastemo. Test je to vrijeme i publika. I ljudi imaju dobre komentare, pišu nam na Fejsu, kažu da slušaju album u autu i sretni smo zbog toga.”
TONI: “Svrha svih tih super kritika nije u tome da se mi osjećamo super jer smo nešto napravili nego da ljudi skuže album, poslušaju ga i dođu na koncert, a pošto ljudi danas nemaju ni gdje slušati CD, ne moraju ga ni kupiti, mogu ga poslušati na internetu.”
Zvuk cijelog albuma je kao da je Chui ušao u ManGroove i onda se napravila nekakva psihodelično-melankolična atmosfera. No, Mangroove je i dalje onaj prepoznatljiv što se i osjeti na pjesmama.
TONI: “Bilo je zapravo i na prošlim albumima psihodelije, kao i na albumu “Put na Mjesec”. Tamo je isto bilo nekoliko instrumentala koji su bili čak možda i luđi nego sad, tako da je to stalni pečat. Možda sad kad je Chui malo iskočio ljudi povezuju sve s tim.”
ŽELJKA: “Čak bih rekla da nije Chui ušao u ManGroove, nego obrnuto jer je Toni iz ManGroovea stvorio svoj Chui. Uvijek je imao potrebu raditi dosta instrumentala i to je njegova priroda. Onda bi uvijek, osim možda na prvom albumu, imali instrumentali jer i dečki puno sviraju pa je to duh svega toga. I ono što je rekao Toni, sada kad je Chui nekako iskočio onda ljudi to jasnije vide, a osobito to možda ne mogu čuti ako slušaju naše singlove. Nitko vam neće ni dopustiti da bude singl na radiju 7 minuta i da samo na početku nešto otpjevam pa dalje bude instrumental.”
TONI: “Uvijek je bio dio toga jer instrumentali lijepo zaokružuju priču na albumu, naprave neki uvod, izvod, povežu neke pjesme i može se zbilja lijepo igrati s tim.”
Čovjek bi rekao kako to sada odsvirati live, ali live to zvuči još bolje.
ŽELJKA: “Nadamo se. Ima tu puno kablova i instrumenata, nas je samo četvero iako će nas u Tvornici biti više. Doći će gosti, ali i još ljudi koji će svirati zajedno na pozornici. No, baza je nas četvero, a meni je jako drago što su dečki odlični, Silvio Bočić na bubnjevima, Leo Beslać na flauti, basu i klavijaturama koje su potpora Toniju koji je također na klavijaturama. Njih je samo troje na instrumentima, a zvuče kao da ih ima sto”
TONI: “Doći će na koncert i puhači, zatim jedan zbor i Remi, tako da će biti super.”
Sad kad smo došli u Rockmark naišli smo na prvi album kojeg nitko ne može naći, ali smo ga pronašli.
TONI: “To je ono kao kad se pomakne neki list i gle sada ispod nešto.”
ŽELJKA: “Kao da smo ga zakopali ispred kuće i onda sad nakon 10 godina pronašli.”
TONI: “Kostur koji je isplivao (smijeh)”
ŽELJKA: “Neću reći da nismo ponosni na njega, ali je možda album koji je nama drag više iz nostalgije. To je naša škola, radili smo ga dosta dugo zbog tehničkih problema, nismo imali studio, diskografa i sve je trajalo. I onda kad smo ga išli snimati bio je za nas već gotova priča. Prvi put smo bili u studiju, sve smo radili prvi puta.”
TONI: “Prve porođajne muke, mislim da je to najlakše povezati s tim. Prva trudnoća (smijeh).”
ŽELJKA: “Netko bi rekao da se prvi mačići bacaju u vodu, mi volimo životinje i ne bacamo ih u vodu. Ipak, znamo da su tu neke greške koje bi naravno sad popravili, ali to nas je valjda dovelo do poboljšanja. Sad smo možda malo bolji (smijeh).”
TONI: “Svaki put kad radiš neki album misliš da si dobar, onda tek kasnije skužiš da si bio loš (smijeh).”
ŽELJKA: “Recimo iz tog albuma su neke krasne pjesme, poput “Vrijeme” ili “Nemamo sutra” koja je zaista dobra stvar koja ima neki zastarjeli aranžman. Ali nikad se ne zna, možda ćemo napraviti pjesmu u nekoj novoj verziji.”
Toni, kako sve stigneš raditi, ManGroove, Chui, Josipa Lisac, Edo Maajka?
TONI: “Moram se zahvaliti mogućnostima novih tehnologija i Google kalendaru. Hvala! Inače, nema šanse da se sve pohvata. Pomaže nam i Andreja (op. a. PR-ovka benda), svako malo “apdejta” obaveze koje imamo, pogotovo sad pred koncert. Uopće nisam popamtio nego sam stavio u kalendar da je ovo tjedan iskakanja iz paštete. Toliko je toga da moraš imati nekakav podsjetnik.”
ŽELJKA: “On je dobro organiziran i to je ono što treba biti, postaviti si neke prioritete.”
Prije nekoliko dana je prikazan i glazbeno-koncertni film Josipe Lisac u Cinestaru. Bilo je zaista lijepo.
TONI: “Da, bio je fakat poseban doživljaj gledati sve u kinu. Izgleda sve lagano i lepršavo, a tamo smo se preznojavali svi, sako nije izdržao ni tri pjesme. Bilo je jedno veliko bacanje u vatru i bila je panika kako će sve ispasti. No, na kraju je sve ispalo super i baš smo sretni.”
I taj 5.1 sound i slika..
TONI: “Je, je. Zavisi gdje sjediš u kinu, ali znam kad smo bili u studiju gdje su bili poredani zvučnici za taj sustav, pa je sve išlo oko tebe, delay je kružio i ostaneš paf. Taj repertoar je koncertni dio pjesama već neko vrijeme. Basist svira uživo na svim pjesmama, ali više-manje to je to.”
Osim Tvornice planirate li već ljeto?
ŽELJKA: “Imamo već Zadar u travnju, Split i Šibenik u trećem mjesecu, ali nadamo se da ćemo biti na nekim festivalima, svirati okolo, promovirati album, ljudima predstaviti naše stvari. To nam je svakako u planu.”
Kad smo već u Rockmarku sjetim se akustike na Ferragostu što je bilo isto posebno, na otvorenom i uz ogoljene verzije pjesama.
TONI: “Da, super je bilo. Ta nekakva priroda i to lijepo popodne, bilo je prekrasno i jako ugodno.”
ŽELJKA: “Neka jako lijepa energija pa ta šuma. Jako volim šumu i to su neki posebni trenuci. I publika je opuštena i nešto se dogodi između svih tih energija.”
TONI: “Bio je neki prirodan tijek glazbe prema ljudima, super su prihvatili i bilo je lijepo.”
“Srce” se slušalo ovih dana kad smo svi zaljubljeni i razdragani. Je li ono bilo prisutno i kad se stvarao album, na koje se srce uopće misli ovdje?
ŽELJKA: “Ono što je meni bilo važno je da uvijek kad radimo album ili kad smo na pozornici dajemo svoje srce. Ne u smislu ljubavi i Valentinova, nego trenutak u kojem si vrlo ranjiv, stojiš ispred publike, daješ im svoju pjesmu, a oni mogu pokazati palac gore ili dolje kao u areni. Ako si iskren i autentičan to je jako ranjivo i emotivno. I zato je srce jer sve radimo sa srcem.”
TONI: “Kad budemo prestali raditi sa srcem nećemo ni raditi. Tako da fakat tad nema smisla. Jedini je način da daš sebe skroz u to, a poslije tko preživi, pričat će.”
I ovo je lijepa rečenica za kraj. Sretno s ovim i s onim što će uslijediti.
ŽELJKA: “Hvala ti puno i hvala ti što nas podržavaš.”
TONI: “Hvala ti puno.”
Foto: Vanja Vučinić
