Puno puta sam do sada napisao da riječki Jonathan vrijedi puno više nego hrpa britanskih ili američkih bendova istoga ili sličnoga stila i profila, te da ih od većeg globalnog uspjeha dijeli samo to što su s ovih naših prostora, a ne iz nekog britanskog ili američkog grada.
Možda je ipak došlo vrijeme da se stvari promijene ili da se barem pokušaju promijeniti. Jonathani za manje od tjedan dana startaju sa svojom prvom, nadamo se ne i zadnjom američkom turnejom. U dva tjedna trebali bi prokrstariti kompletnom tom ogromnom državom i održati više od desetak koncerata, svaki put u drugom gradu i svaki put pred drugom publikom. Posebnost Jonathanove turneje je u tome što oni ne idu tamo na klasičnu turneju za našu dijasporu u Americi nego su u suradnji s LAA agencijom odlučili napraviti pravu turneju po klubovima i predstaviti Amerikancima svoj rad, a ovaj bend stvarno ima što predstaviti.
Tri albuma su iza njih, odličan debitantski Bliss, zatim To Love i zadnji To Hold objavljen prošle godine, i za sva tri dobili su iznimno pozitivne kritike, a bend je u međuvremenu među publikom dosegao, već možemo reći, kultni status. Pogotovo se to odnosi na Zagreb čiji su miljenici postali već od samih početaka rada pa stoga ne čudi što su kao čep napunili klub Sax na svome već tradicionalnom koncertu u ovome klubu. Dva koncerta u dvije večeri održat će u ovome relativno malom klubu i oni bi trebali poslužiti kao generalna proba za američku turneju, a sudeći po onome što smo vidjeli prvu večer u Saxu momci su i više nego spremni za put preko oceana.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2018/02/21/recenzija-jonathan-to-hold-impresivan-nastavak-proslogodisnje-uspjesnice/
Jonathani su izašli pred prepun klub i odmah krenuli žestoko i izravno u glavu. Gledao sam ih do sada dosta puta, ali čini mi se da u okružju maloga kluba djeluju i ponajbolje. Dobro se oni snalaze i zvuče i na velikim festivalskim binama, ali ovdje gdje je publika na pola metra od tebe, tu se najbolje pokazuje jesi li ili nisi, a Jonathani sigurno jesu. Odsvirali su u vrućem Saxu svoj “best of“ repertoar, ne bih njihov sinoćnji nastup ocjenjivao u stilu “pjesma ova zvučala ovako, pjesma ona zvučala onako”, nego ću samo reći da su sve pjesme koje su sinoć odsvirali i otpjevali zvučale moćno, razorno i glasno, i nema te publike na svijetu koja tako nešto neće prepoznati. Sinoćnja publika u Saxu je to svakako prepoznala i znala ih je nagraditi, a nadam se da će na njihovim američkim nastupima biti dovoljno publike, a u to da će prepoznati kvalitetu njihovog rada uopće ne sumnjam.
Sami momci iz Jonathana su stvarno dali sve od sebe u nastupu, znoj se cijedio na sve strane, Ziro Badurina je na kraju izgledao kao da je izašao iz bazena, a sve to nije čudo jer su se tri puta vraćali pred oduševljenu publiku. Pridružila im se sinoć na I Don’t Mind i Lovely Dunja Ercegović Quinces, a vjerojatno im je usput ispričala i ponešto o svojim američkim iskustvima koje je pokupila na svojima nastupima. Nastup je to bio koji ima glavu i rep, koji ima svoje uspone i svoja smirenja i koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.
Something To Cry About, Wake Up Call, I Never Meant To Be There, Moments, Who Lies to Whom, Monkeys, Maggie i još poneke, biseri su koji moraju proći na bilo kojoj pozornici bilo gdje u svijetu. Sad jedino ostaje nada da će se ispred njih u publici tamo negdje preko oceana naći netko tko može pokrenuti stvari i da ono što mi znamo, a to je da je Jonathan svjetski vrijedan bend, napokon postane i zbilja.
Ove riječke glazbene perjanice kreću na važan put za njih i nadamo se da će nešto uspjeti napraviti, a eto kad već nažalost priča s gradnjom brodova iz toga grada u zadnje vrijeme ne zvuči baš najbolje, možda u Jonathanu dobijemo novi odličan riječki izvozni proizvod.
Za sada je Jonathan samo jedan odličan rock bend, ali ne bi bilo čudno i želimo im svu sreću da uskoro postanu i jedan odličan rock brand. Sinoć u Saxu su to i bili.
Foto: Karla Matulina