20 godina je prošlo od kada je Vatra stupila na pozornicu i u godini kada slave ovu veliku obljetnicu pripremaju razna događanja za svoje obožavatelje koji se mogu opisati riječima – od Doma sportova do Ultre.
Ivan Dečak, frontmen i autor pjesama u grupi Vatra ovih tjedana odrađuje hrpu intervjua uoči koncerta u Domu sportova 5. travnja, ali je uspio ugurati i nas u gusti raspored. Bio je to sprinterski intervju s obzirom na obaveze obojice sugovornika, ali s maratonom tema. Od Doma sportova do Ultre, od snimanja koncerta do pisanja biografije. I bonus – ovog ljeta Dečak već kreće pisati nove pjesme! Više u nastavku:
Bliži se jedan koncert koji je vama vrlo bitan, a s kojim slavite 20 godina karijere, glazbeno raznovrsne. Uvijek je dijelim na dva dijela, onaj žestoki i ovaj zadnji nešto laganiji. No, sudeći prema zadnjim pjesmama nekako se vraćate polako nazad korijenima.
IVAN: “Back to the roots (smijeh). Drago mi je što ljudi primjećuju da nismo bend koji će se držati jedne faze, priče ili žanra. Nego smo se uvijek pokušavali svakim albumom zaigrati, pokušati promijeniti nešto, ali da ostane naša priča. Moguće da deseti album ne zvuči kao prvi, ali opet ima naš potpis. Nama je to savršeno jasno zašto se događalo, nekima je super, nekima se ne sviđa, ali to je glazba. Ne možeš se i ne trebaš se svidjeti svima.”
Je li tome razlog što odrastaš pa i više razmišljaš i kombiniraš?
IVAN: “Sigurno ima i nešto u tome. Prvi album je bio dječački naivan, snimili smo ga sa 17 godina. Nismo znali sve akorde kao danas, ali nismo poznavali svijet onakav kakav je danas. Bili smo klinci i što ti prvo padne na pamet izbacuješ iz sebe. Bio je iskren i takav je zabilježen te je meni jako drag. Novi album je isto iskren, ali opet promišljaš kao malo starija osoba, trebao bi znati više o životu i svijetu oko sebe pa to sve skupa pretočiti u pjesme.”
Osim glazbenog dijela i koncertno ste bili raznovrsni. Bio je tu i akustični projekt te ste i u tom dijelu sazrijevali, tražili sebe u nekim drugim područjima, ali i uspješno prošli izazove.
IVAN: “Volimo nekakve izazove, volimo se ne ponavljati te sami sebi postaviti nove zadatke koji bi nama bili zanimljivi. Jedan od tih zadataka je bio akustik u Lisinskom s 23 ljudi na pozornici, zatim Dom sportova sada već drugi put te poziv na Ultru gdje nije nastupio niti jedan bend do sada. Dolazimo kao prvi jer su prepoznali da koketiramo s elektronikom. Imat ćemo ekstra pojačanje s dva DJ-a. Bit će sigurno nešto drugačije od ovog što smo do sada radili i to nam je fora.”
Foto: Dinac
Ultra je nešto totalno zanimljivo, a još je zanimljivije što su prihvatili ovakvo što, ne znam je li to zbog publike ili nečega drugog.
IVAN: “Ovo je sad već sedma Ultra i svaka je rasprodana, a većinu publike čine stranci. Drago mi je što su htjeli unijeti nešto novo u svoj sadržaj i što smo to novo upravo mi. Prezahvalni smo organizatorima koji su nas pozvali na razgovor i nakon toga skužili smo da je sve ovo i jednima i drugima zanimljivo. Mene to jako veseli i potpuno jedan novi izazov, nešto što do sada još nismo nikada radili.”
Hoće li biti još netko od bendova ili ste vi jedini?
IVAN: “Ne, mi smo jedini”
Koja je to pozornica?
IVAN: “U pitanju je nova pozornica koja će se zvati Worldwide Stage, a mi ćemo biti pojačani DJ-ima pod nazivom Radiology. To su skroz mladi dečki iz naše rodne Virovitice. Zanimljivo, već su odradili turneju po Indiji i upravo idu u Kinu na mjesec dana. Bez obzira što su mladi, već su vrlo iskusni.”
Čovjek bi pomislio da ćete se malo odmoriti nakon svega, pogotovo velikog koncerta u Domu sportova, ali kod vas očito to nije slučaj jer kreću novi izazovi.
IVAN: “5.4. osim koncerta izlazi novi album, a istu večer ćemo snimiti koncert i ako ispadne kako treba imat ćemo live album. Cijeli koncert će snimati HRT pa će i tamo biti. Marko Podrug je počeo pisati biografiju o bendu što bi trebalo izaći do Interlibera. A već ovog ljeta planiram se baciti na snimanje novih pjesama.”
Sviđa mi se koncepcija snimanja koncerta jer vas prati jedna činjenica kako ste live dosta uigrani. Tu nema grešaka, volio netko Vatru ili ne. Jer su mi i ljudi koji ne slušaju Vatru rekli kako zaista odlično svirate uživo. Sad ste snimali i Dalibor Petko Show nedavno i čuo sam da se pričalo kako je to najbrže snimljena emisija do sada.
IVAN: “Imali su dva sata za snimanje live seta, no mi smo ga snimili u 40-ak minuta. Oni su rekli da je to najbrže snimljeno. Hvala! Daleko od toga da ne griješimo na koncertima, greške su zapravo sastavni dio igre. Volim doći na koncert U2-a i vidjeti da pogriješe jer onda shvatim da su doista ljudi, a ne roboti. Kad bi netko htio slušati savršeno, slušao bi samo CD, tako da su greške sastavni dio igre. Kroz 20 godina smo se doista usvirali, bez lažne skromnosti. Godišnje imamo između 50 i 70 koncerata, tako da možemo reći kako smo usvirani.”
Foto: Vedran Levi
Spomenuo si U2, koliko sam skužio voliš odlaziti na velike koncerte, bio si i na Springsteenu ako se dobro sjećam?
IVAN: “Da, više puta sam gledao Springsteena, kao i U2. Ne mogu se sve ni sjetit što sam gledao. Veselim se sada jer meni drag bend dolazi u Hrvatsku, Foo Fightersi u Arenu, tako da ćemo ići na to, ne moramo ići daleko. Jednom godišnje se uvijek hodočasti vani na neki koncert ili festival i to je baš lijepo.”
Kad gledaš zemlje izvan Hrvatske, imamo mi super festivala i koncerata, ali vani je nešto posebno. Drugačiji je mentalitet, drugačija je publika, a i drugačije ljudi doživljavaju koncert.
IVAN: “Vjerojatno je tu i činjenica što si na putovanju, opušteniji si. Kod nas ima jako lijepih festivala, ali vani ih ima puno više. Oni nisu jeftini i treba dosta novca. Kod nas je teško naplatit ulaznice jer je situacija u zemlji takva i ne možeš očekivati da će netko ići na 40 koncerata godišnje. Ali vani je to puno drugačije.”
Hoće li novi album Vatre biti na tragu zvuka novog singla, nešto žešća Vatra?
IVAN: “Pustili smo sad već četiri singla, “Nama se nikud ne žuri”, “Sekvoje”, “Ukleti Holandez” i “Sve je tišina”. Još je pet pjesama na albumu, dosta su raznoliki, ali ih veže ta elektronika, nije nas preuzeo u potpunosti, ali se osjeti. Tu su i dvije-tri laganice, ima svega. Treba kupiti album kako bi čuli sve (smijeh).”
Nekako na tragu Musea i ostalih bendova?
IVAN: “Pa da, općenito Brit pop nama je nekakva inspiracija.”
XX, 20 godina, Ultra, snimanje koncerta, biografija, svašta ima, što je onda sljedeće, ima li uopće nečeg sljedećeg (smijeh)?
IVAN: “Uvijek volimo reći kako nismo ovdje došli trčati sprint nego maraton. Cilj kao takav ne postoji, bitno je non stop trčati, sam sa sobom ili sam protiv sebe, preskakati određene prepreke, gledati da ne trčimo utabanim stazama nego da uvijek tražimo nešto novo. Ovo nam je slavljenička godina, neki bi rekli da je to dovoljno za četiri godine, ali nama stane to sve u jednu godinu. Sigurno će biti uz to i još nekih 50-ak koncerata do kraja godine.”
Drago mi je što Podrug radi biografiju, kao i za Elemental, jer iz jednog drugog ugla prati priču benda, pa je tako i za Elemental napisao dosta netipičnu biografiju.
IVAN: “To je i nama bilo fora nakon što smo vidjeli kako je napravio Elementalu. Ne da sve bude divno, krasno i bajno. Kroz sve ove godine bend je prolazio kroz svašta i treba ispričati priče za koje ljudi ne znaju. Kod nas će to biti varijanta memorabilija spojena s pričom o bendu. Bit će tu fotografija koje ljudi doista nisu vidjeli, akreditacija s nekih nastupa, ranim fotkama iz prostorija za vježbanje itd.”
Foto: Vedran Levi
Dobro, sad pošto stiže Ultra možete sad kao i Swedish House Mafia malo raditi, pa se raspasti, pa opet okupiti, snimiti film, izbaciti drugu biografiju…(smijeh)
IVAN: “Nemamo vremena za raspravu (smijeh)”
Hvala ti na razgovoru i sretno.
IVAN: “Hvala ti najljepša.”
Foto: Goran Berović (naslovna)