EU parlament usvojio Direktivu o autorskim pravima! Ako ste mislite da se to vas ne tiče – varate se!
Nakon petogodišnje rasprave i borbe, raznih kampanja jedne i druge strane, Europski parlament je ipak stao na stranu velikih društava koja okupljaju i isplaćuju autorima njihove naknade dobivene sukladno autorskim pravima. U Hrvatskoj su to HDS i ZAMP.
Odluka Europskog parlamenta promijenit će način funkcioniranja interneta, točnije digitalnog tržišta.
“Ovo je nezabilježena pobjeda europskih autora i kreativaca koji će sada moći ostvariti svoja prava i dobiti pravednu naknadu od platformi kao što je YouTube. Europa usvaja uravnoteženu regulativu koja će omogućiti razvoj europske digitalne ekonomije zajedno s kreativnim sektorom”, rekao je Anders Lassen, predsjednik Europskog udruženja društava autora i skladatelja (GESAC).
Sporni članci Direktive su bili pod brojem 13 i 11. Prvim se želi staviti u bolji položaj skladatelje, novinare i umjetnike nad gigantima kao što je YouTube, a koji i dalje na temelju tuđih autorskih djela ubiru veliki dio kolača od ukupne marketinške zarade. Drugi članak, možda i onaj puno opasniji, vezan je uz dijeljenje sadržaja, te platforme poput Googlea i Facebooka. Naime, ovom odlukom zahtijeva se bolji položaj medija u financijskom smislu, a prilikom diljeljenja njihovih sadržaja za potrebe reklama na platformama sličnim spomenutima. S tom odlukom se ne slaže Julia Reda, predstavnica pirata u EU parlamentu koja tvrdi da će sloboda dijeljenja hiperlinkova biti ukinuta, odnosno u najboljem slučaju pravno upitna. Kao razlog takvog razmišljanja govori kako će se morati dati dozvola za korištenje pojedinih riječi ili kratkih isječaka određenog sadržaja.
Ukratko, vlasnici sadržaja žele veći novac od reklama, baš kao i autori, odnosno skladatelji, tekstopisci i slični. No, ovdje mora biti jedna stvar jasna, a to je kako su upravo tim autorima i YouTube, i Facebook, i ostale platforme dostupne potpuno besplatno, a koje zadnjih godina izravno utječu na popularnost određenog izvođača, njihovu poziciju na određenoj glazbenoj sceni te ujedno i tržišnu vrijednost. Stoga se postavlja ključno pitanje, kome se ovdje trebaju laštiti cipele te koliki bi dio kolača trebao ići vlasniku cipela, a koliki onome što ih lašti. Važno je i pitanje bi li danas svi ti autori bili popularni bez ovih velikih digitalnih giganata. A kompromis nije niti bilo. Ista je situacija i po pitanju medija. Statistike govore kako 47 posto korisnika društvenih mreža nikad ne klikne na određeni hiperlink nego pročita samo sažetak koji mu prezentiraju korisnici društvenih mreža. Otuda i popularna uzrečica – “ako nije bilo na Facebooku, kao da se nije niti dogodilo”. Problem je u tome što su zakoni o autorskim pravima, kao i ovakve slične direktive, sklapani u vrijeme kada Google, Facebook, YouTube i ostali nisu dirigirali digitalnim tržištem.
Protiv ovakvih direktiva bili su Google, Facebook, Wikipedia i ostali divovi, zatim predstavnici piratskih stranaka, ali i David Kaye, čovjek koji je predstavljao Ujedinjene narode po pitanju slobode govora i koji tvrdi kako će se ovakvim aktivnostima ograničiti kretanje internetom, a time i sloboda svakog korisnika, ujedno i sloboda izražavanja i diljeljenja određenih sadržaja.
Svakako možemo reći kako Internet više nikada neće biti isti, a još jednom će najviše ispaštati “surferi”, ne giganti s jedne ili s druge strane. A u sve se još jednom upleo novac.
