IZVJEŠĆE/FOTO: Vatra u Domu sportova priredila koncert dostojan proslave 20. rođendana!
6. travnja 2019.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Vatra u Domu sportova priredila koncert dostojan proslave 20. rođendana!

Po drugi put, ako me sjećanje drži, Vatra je izašla na pozornicu male dvorane Doma sportova, ovoga puta u duhu proslave 20. rođendana, ali i objave potpuno novog albuma.

Oko 1 500 posjetitelja okupilo se na, možemo reći, koncertu godine grupe Vatra, iako će kroz koji mjesec tu ulogu preuzeti nastup na Ultra Europu. Nešto svečaniji ugođaj nego na tipičnim koncertima na ovom mjestu, zaobljeni produžetak pozornice kako bi Ivan Dečak bio što bliže publici, a tu su bili i vatromet (vatra), light i veliki screen za što bolji dojam. Svakako koncert dostojan ovakvoj proslavi. Uz to je kao šlag na torti bio vrhunski razglas pa se zaista može reći da je sve išlo kao po špagi.

Bend je u 20 godina objavio 10 albuma, prošao je put od žestoke do nešto laganije glazbene faze, da bi aktualna situacija s glazbenim identitetom bila mješavina te dvije faze. Njihovi koncerti su uvijek zvučali kao da postoje i više od 20 godina pa se ništa manje nije očekivalo ni ovoga puta, bio netko pristalica njihovog žanra ili ne. I set lista je bila mješovita, popularno rečeno best of program, a kako bi se zadovoljili i nešto stariji i mlađi obožavatelji. Među prvima je bio i njihov prvi hit, “Gorim”, a onda su uslijedile “Saturn” i “Tremolo” na kojoj se pridružio na pozornici Damir Urban i zajedno s Dečakom otpjevao jedan od najvećih hitova benda. Iskoristili su priliku pa izveli i “Mjesto za mene”. Lijepa glazbena suradnja, odlično si vokalno pašu, a i cijela večer je bila u tom tonu. Dečak doista vlada pozornicom, komunikacija s publikom je bila na vrhuncu, nije bilo previše priče, taman onoliko koliko je potrebno da se ne udavi publika. Baš je bio pozitivan zrak u Domu sportova, savršen za nekoliko lijepih sing-alonga, a rođendanska atmosfera iskorištena je i za promociju pjesama s novog albuma. Prije svega tu mislim na aktualni hit “Sve je tišina”, “Sekvoje” i “Nama se nikud ne žuri”, naslovnu s albuma, a koju je bend izveo zajedno s Massimom.

Ipak, na nekoliko pjesama, potpuno nepotrebno, pridružile su se polugole plesačice te pokušale još više zagrijati publiku, ali nekad je manje više. Nije mi se taj dio uopće svidio, pogotovo što su među publikom bili i oni najmlađi. Jedan od dva minusa večeri. Prvi je VIP zona kroz koju sam morao proći da bih došao do foto pita. Malo me uhvatilo povraćanje dok sam prolazio kraj Njonje i još nekih njonja, ali uspio sam sadržaj vratiti u želudac.

Još je jedna gošća obilježila ovaj koncert, simpatična Tonka koja se pridružila na pjesmi “Ima li budnih” i čestitala rođendan svojim prijateljima i kolegama glazbenicima. Uslijedili su i još neki hitovi, “Mornar”, “Anđeo s greškom”, “John Travolta”, “Jantar” i za kraj regularnog dijela koncerta “Bilo je dobro dok je trajalo”. Gasi se većina rasvjete i na poziv publike bend se vraća na prvi bis i možda najbolji dio koncerta. Njihov najveći hit “Tango”, energična “Ruska” i meni najdraža pjesma Vatre, “Kraj”. Ali nije bio kraj. Publika ih je pozvala i na drugi bis, a tada su nas vratili na sam početak karijere i izveli pjesmu “Vrati se” s debitantskog albuma “Između nas” iz 1999. godine.

Više puta sam gledao Vatru uživo i nikad nisam s koncerta otišao razočaran, ali ovoga puta je sve bilo za jednu stepenicu više. Kao što sam rekao, od same izvedbe do tehnikalija, razglasa, lighta i velikog ekrana. Jedan od rijetkih bendova koji ima konstantu. Oni koji se žale na njihove pjesme neka pokušaju i upola biti marljivi kao Vatra. Ove godine su odradili ovaj veliki koncert, snimali koncert u suradnji s HRT-om, emitirali ga uživo, vjerojatno će ga objaviti i na live izdanju, nastupit će na Ultra Europeu, a očekuje ih i rad na prvoj biografiji. Netko bi ovo sve napravio u 10 godina, a oni u samo jednoj godini. I na tome im treba čestitati, ustrajnosti, marljivosti i konstantnosti svih ovih godina. A što se tiče pjesama – tko voli nek’ izvoli.

Foto: Nikola Knežević