Stari prijatelji Močvare i Zagreba, američki indie rockeri iz Boisea u Idahou, Built To Spill, na svom proputovanju na kojemu su već pohodili dobar dio Europe, a dobar dio će još tek pohoditi, ponovo se vraćaju na mjesto gdje su do sada održali dva već legendarna koncerta.
Ovaj put došli su na krilima svoje Keep It Like a Secret 20th Anniversary Tour na kojoj naravno predstavljaju svoj, tko bi rekao već dvadeset godina star, kultni album Keep It Like a Secret. Vrijeme stvarno brzo leti. Svatko od nas ima na sebi nešto ili neki događaj u životu koji strši nad svim ostalima, a u diskografiji Built To Spilla, iako su im te devedesete godine bile najplodnije godine i vjerojatno nekakav vrhunac karijere, Keep It Like a Secret je ipak možda ono što kod njih strši barem malo iznad ostatka.Album koji je slijedio više nego dobre There’s Nothing Wrong with Love i Perfect from Now On i zaokružio jednu dekadu koju sigurno nećemo pamtiti kao dvije tri dekade prije nje, ali koja kad danas pogledamo u prošlosti krije obilje bisera kojima se često vraćamo.
Tako smo se u četvrtak u Močvari vratili biseru Keep It Like a Secret koji su nam Built To Spill isporučili u svom skoro i kompletnom paketu. No, prije samih Amerikanaca red bi bio spomenuti dva vrlo dobra benda koji su otvorili večer u Močvari i pružili podršku glavnim zvijezdama. Brazilski trio Orua i Švicarci Disco Doom u svojim su otprilike polusatnim nastupima pokazali da nisu slučajno u Močvari, a svojim interesantnim repertoarom privukli su dio publike koji je došao na Builte. Zanimljivo je bilo čuti, a i vidjeti kao Brazilci pred kraj nastupa suvereno ulete u odličan kraut, a i momci (i djevojka) iz Disco Doom dizali su svoj nastup kako je išao prema kraju. Uglavnom, oba benda su opravdala pozive za nastup ispred Built To Spill.
Nakon kratke stanke izlaze Amerikanci i bez riječi počinju svoju priču staru sada već dvadeset godina. You Were Right bila je pjesma s kojom su otvorili nastup, a nakon nje su prošarali po albumu koji je okosnica i glavna potka ove turneje. Prvi dio koncerta je bio rezerviran za skoro pa kompletno “prisjećanje“ na Keep It Like a Secret, a koja god stvar da je krenula nailazila je na veliko odobravanje publike koja je s bendom sudjelovala u svirci. Time Trap, Broken Chairs, Sidewalk, Temporary Blind, Else, izmjenjivale su se one žestoke i one naočigled manje žestoke i za sam kraj naveći hit albuma, a možda i karijere Carry the Zero.
Doug Martsch skuliran i tijekom cijelog nastupa usredotočen na svoju gitaru i njoj pripadajuće divajse publici se obratio samo s par riječi zahvale između pjesama i na kraju nastupa. Distorzija kojom kida je naprosto omamljujuća i podsjetila nas je i vratila na nastupe Dinosaur Jr. koje smo isto tako mogli vidjeti kod nas, a ako ćemo potegnuti u još dalju prošlost svakako ćemo doći i do Neila Younga koji je ovaj zvuk možemo reći i izmislio prije pedesetak godina, a i vokalno i melodijski Built To Spill se dosta naslanjaju na starog/mladog Kanađanina.
Nakon glavnog dijela bend se vraća i još nas malo vodi kroz različite puteve svoje diskografije pa tako idemo na njihov zadnji objavljeni album iz 2015. godine Untethered Moon i slušamo So, a nakon toga selimo u još dalju prošlost i dobivamo ponešto s dva već spomenuta albuma iz devedesetih da bi sve završilo s odličnom Strange s Ancient Melodies of the Future. Ugurala se u dodatak i obrada R.E.M.-ove Harborcoat s njihovog “Reckoninga” i odlično se uklopila i glazbeno i vokalno. To je bilo sve što smo čulividjeli u potpuno ispunjenoj i vrućoj Močvari.
Ne sumnjam da će nas Built To Spill ponovo posjetiti jednoga dana i ponovo napuniti Močvaru, hoće li to biti povodom predstavljanja nekog novog albuma ili povodom “proslave jubileja“ nekog starog, ne znam, vidjet ćemo, a kada dođu opet ćemo na njihovom koncertu imati dobar provod. Kao i uvijek do sad!
Foto: Perica Šimundić