Od ove subote uvodimo novu rubriku #MashupBox u kojoj ćemo pisati o EP i LP izdanjima bendova i glazbenika koji nisu dobili svojih zasluženih ili nezasluženih 5 minuta, oni koji objavljuju glazbu “u vlastitom aranžmanu” ili su dio nezavisnih (indie) labela.
Ne mora nužno značiti da će #MashupBox biti aktualan svake subote, ali i može biti. Različiti glazbeni stilovi i različiti pristup stvaranju glazbe su najveće bogatstvo ove najraširenije grane umjetnosti. Za probijanje leda odabrali smo valpovačkog kantautora Seed Holdena (Ljudevit Ivić), zagrebačkog kantautora/bend Paul the Walrus (Borna Mijolović) i instrumentalni zagrebački bend Elephant Hump.
Seed Holden – “Time Stands Still” (EP) (DIY)
Uvijek emotivno doživljama teme vezane uz Černobil zbog činjenice da sam rođen samo nekoliko dana nakon te katastrofe koja je zahvatila i naše krajeve. Stoga emotivno doživljavam i sve priče oko katastrofe, bile one dokumentarne ili glazbene prirode. Seed Holden, Valpovački kantautor s adresom stanovanja u Berlinu, dodirnuo je moju žilu kucavicu. Koncepcija ovog EP projekta “Time Stands Still” je zaista vrlo dobro sastavljena, od vrhunca korištenja atomske energije, preko sile koja se okreće protiv čovjeka i onoga što je ostalo nakon katastrofe, do povratka na početak. Koncepcija je većinom instrumentalnog karaktera što je u nekim trenucima dobro, a u nekima nije. Ljudevit je čovjek od atmosfere i emocije zaista sjajno prenosi na slušatelja kroz svoj vokal i gitaru. Shodno tome je u određenim trenucima nedostajao vokal, pogotovo u uvodnoj pjesmi “The Claw” koja i nije toliko zanimljiva zbog svojeg akustičnog electro pop zvuka, ali i same produkcije. Pjesma “Woodpecker” sama po sebi je dosta mračna i izaziva u meni pravu jezu, kao da sam i sâm bio žrtva ove katastrofe. Saksofon je snimljen na jedan također mračan način i tu leži briljantnost ove melodije. Stvoriti ugođaj zbog kojeg ćete duhom biti prisutni u Černobilu. Prva vokalno-instrumentalna pjesma “Stalker Matthew” je već nešto na što smo navikli od Ljudevita. Country pop pomiješan sa zvukovima koji podsjećaju na “The Russian Woodpeckera”, kako se popularno zove antenski sustav DUGA kod Černobila, a tu je i spoken word dio iza kojeg stoji Igor Kostin, fotograf koji je zabilježio prve snimke nuklearne katastrofe. Kako je ovo konceptualan projekt tako je i u zadnjoj pjesmi EP-ja prisutan zvuk Černobila, ako ga tako mogu nazvati. Vjetar, nuklearno zračenje, vatra, štimanje instrumenta, ruski spoken word i gitara. Samo gitara. Jako lijepo i melankolično. Kao što sam rekao na početku koncept kao koncept je vrlo dobro posložen, glazbeno ima određenih nedostataka po pitanju manjka Ljudevitovog vokala i po meni nešto slabije produkcije u prvom dijelu. No, ipak zanimljivo i još jedan test za mladog kantautora. Nije nešto što bi trebao slijediti dalje, a vjerojatno ni neće jer je cijeli projekt snimljen ponukan posjetom Černobilu. Nadam se da se čujemo u njegovom prepoznatljivom, melankolično lijepom izdanju, poput onoga na albumu “The Fall of My Youth”.
Ocjena: 3/5
Paul the Walrus – “Dolphin And Whale Watching Part 2” (EP) (DIY)
Borna Mijolović, odnosno projekt Paul the Walrus već me nekoliko puta razveselio razigranim indie pop-rock melodijama, ali i gitarom koja me očarava i koja je na cijelom ovom EP-ju vladajuća. Prvenstveno mislim na uvodnu “I’m Not There” koja me podsjeća na neku cirkusku točku koju prati Bornina glazba, ali i na neku surf igranku. “Balerie” je vrlo lijepi rockerski nastavak toga, a njegovo iznimno dobro pjevanje i baratanje engleskim jezikom samo daje još ljepši dojam svemu. I polu akustična, odnosno polu električna “I Know I Won’t” još je jedna njegova razigrana priča koju bih mogao slušati dovijeka i nikada mi ne bi dosadila. Sve ove pjesme imaju i određeni retro prizvuk pa će vjerujem biti zanimljive žanrovski različitoj publici. I za kraj EP-ja instrumentalni i dosta kratki plesnjak pod nazivom “P”. Možda je zato i dobio ime :) Jako mi se sviđa melodičnost svake od pjesama, osjeti se da Borna dosta pazi na takve detalje, a i tekstualno nisu dosadne, štoviše u nekim situacijama su i zabavne i nimalo dosadne. Moram ovo čuti uživo! Mislim da će mi ovo biti drugi najdraži muški kantautor nakon J. R. Augusta :)
Ocjena: 4.5/5
Elephant Hump – “Elephant Hump” (Mast produkcija)
Glazba kao stvorena za puštanje s razglasa prije nekog velikog koncerta. Ne opterećuje, a dovoljno je kvalitetna i da ne dosađuje, ali i da svratiš do miks pulta i pitaš čija je. Zanimljivi instrumentalni bend odvažio se na jako težak zadatak. Biti instrumentalan bend! Mnogi su pokušali, mnogi su i pali na testu, no Elephant Hump su daleko od padanja. Ono što prvo moram pohvaliti jest ritam sekcija te miks i produkcija iste. Bubnjevi i bas zvuče od prve do zadnje pjesme dosta fluidno i baz oscilacija. S druge strane i gitare su vrlo interesantne, no na trenutke znaju biti nejasne i malo naporne, odnosno manje kreativne. U njihovoj glazbi osjeti se utjecaj funka, rocka, jazza i progresive, ali i indie glazbe. Iako sam čuo puno bolje uratke, prije svega na svjetskoj glazbenoj sceni (ne mislim na instrumentalne, nego općenito glazbene uratke), poput Still Cornersa koji kad zajašu indie valovima ne silaze s njih dok ih ne razvale, ipak je u pitanju i više nego prosječan uradak. Nije genijalan kao Sfumato, ali je vrlo dobar za početak. Truba je cijeloj priči dala dašak emocije ili erotike, dok su perkusije tako-tako, nit sim, nit tam što bi se reklo u narodu. Ipak ostajem kod toga da je ritam sekcija najbolji dio albuma “Elephant Hump”, a da ne zamjere ostali. Sviđaju mi se i aranžmani pojedinih pjesama, a kao najveće adute izdvajam “Afroboat”, “Lust Vegas”, “Kadett” i “Elly’s Funk”.
Ocjena: 3.5/5