IZVJEŠĆE: #14 INmusic festival (dan prvi) – više nego dobro otvaranje garantira dobru središnjicu i dobitnu završnicu
25. lipnja 2019.
Boris Abramović (144 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: #14 INmusic festival (dan prvi) – više nego dobro otvaranje garantira dobru središnjicu i dobitnu završnicu

(Ne)sretnu brojku 13 ostavili smo iza sebe, a možemo reći ne da nije bila nesretna već da je naprotiv bila i više nego sretna i uspješna. Prođe godina dok smo okom trepnuli i evo nas već pred četrnaestim izdanjem INmusic festivala.

Naš najveći festival koji se ponajviše bavi rock glazbom ali i svim njenim pritokama ponovo nam se ukazao na svom već tradicionalnom mjestu, na zagrebačkom jezeru Jarun gdje će i ove godine sudeći po najavama priuštiti nezaboravne trenutke. Kao i svih prijašnjih godina odličan line up koji je najavio festival sugerirao nam je da će nas  čekati odlična zabava i to za sve koje odluče i ove godine pohoditi ovaj već možemo reći hram dobre glazbe i dobre zabave, a raznovrsnost programa garantira tome da će svatko pronaći ponešto zanimljivo za sebe.

I tako je jučer u 17 sati festival otvoren. Neke od promjena uočio sam već nakon samog ulaska u festivalski prostor. Nekih pozornica koje su prijašnjih godina bile u sklopu festivala više nema, neke su premještene na druge lokacije, trebalo se za početak malo snaći ali sve će vremenom doći na svoje. Naravno kao i svake godine na samom početku, ovaj put ponovo po velikoj vrućini, otvaranje festivala započinje na Main Stageu. Ovogodišnju čast da otvore festival imali su, mogao bih čak reći klinci iz Slovenije, Infected koji su svoju simpatičnu verziju glazbe isporučili po običaju vrlo malom broju ljudi koji su se skoro svi sakrili u prvi red ispred bine jer je jedino tamo bilo malo hlada.

Foto: Julien Duval

Nakon prošlodnevnih obilnih kiša po jarunskim livadama ostale su brojne lokve vode i blata ali organizatori su se svojski potrudili da ih barem saniraju na razne načine i koliko je to bilo moguće. Ubrzo nakon slovenaca na glavnoj bini, World Stageu, također kreće program. Otvorio ga je glazbeno vrlo zanimljiv bend Paul the Walrus, mladi Zagrepčani koji su nam predstavili svoju verziju indie pop psihodelije inspirirane Beatlesima, Beach Boysima i možda ranim The Coral. Popratit ćemo ih svakako i u budućnosti.

Stephany Stefan uspjeli su rasplesati ono malo publike (a i sebe) koja se skupila na njihovom nastupu, a isto to su napravili i punkeri .dno na svome nastupu.

Prvi veći broj ljudi koji se jučer okupio na festivalu bio je naravno na nastupu Kurta Vilea & The Violatorsa. Ovaj kantautor koji je bio jedan od osnivača danas već kultnih War on Drugs već dugo djeluje samostalno, a u Hrvatsku je došao ponajviše predstaviti svoj prošlogodišnji odličan album “Bottle In It” iako smo dobili i presjek njegove dosadašnje karijere. Međutim, koliko god se Kurt jučer trudio, koliko god su se ljudi zainteresirali za njihov nastup i koliko god osobno bio fan Kurta Vilea moram reći da je nastup bio ipak nešto ispod mog očekivanja. Jednostavno nije bilo uzbuđenja koja su na njegovim pločama prisutna. Koliko god on u svakoj pjesmi mijenjao gitare, od električnih, akustičnih, bendža, uzbuđenje je izostalo. Siguran sam da je u pitanju i vrijeme i prostor. Nije fantastična glazba Kurta Vilea za jedno vruće popodne na livadi, više je to glazba za neke zatvorenije i intimnije prostore, a vjerojatno nisam jedini koji je u sebi prizivao da se na bini ukaže i Courtney Barnett koja je nedavno imala odličan koncert u Zagrebu. S njom je Kurt objavio odličan zajednički album i sa svojom bukom i distorzijom sigurno bi podignula nastup na onu uzbudljivu dimenziju. Nadam se da ćemo svakako Kurta Vilea vidjeti ponovo ovdje na našim prostorima.

Skindred (Foto: Julien Duval)

Što nije pošlo za rukom Kurtu Vileu to je pošlo za rukom Benjiu Wobbeu iz Skindreada. Ovi Velšani koji kombiniraju hip hop, metal, punk i još ponešto uspjeli su dobro prodrmati publiku na World Stageu i svojim žestokim i atraktivnim nastupom privući puno ljudi. Nije to glazba koju nismo do sada mogli čuti, puno je tu možda i preizravnih utjecaja, nisu to fore koje do sada nismo viđali, ali svakako moramo reći da su bili žestoki i da su bili dobro prihvaćeni.

Nakon njih na Main Stageu su nastupili The Hives, jedni od najvećih ovogodišnjih headlinera i svojim klasičnim rokenrolom kojega sviraju s nevjerojatnom punk energijom već više od dvadeset pet godina ponovo su nam pokazali koliko je glazba ipak jednostavna i moćna stvar. Puno ljudi u publici prepustilo se frontmenu Howlin’ Pelleu Almquistu koji je suvereno vladao situacijom, držao sve konce koncerta i po potrebi silazio među publiku.

Johnny Marr dočekao nas je na World Stageu ispred kojega se okupio veliki broj ljudi, naravno velika većina onih koji su nekad, a vjerojatno su još uvijek, bili fanovi The Smithsa. Johnny je u zadnjih nekoliko godina objavio niz dobrih, čak i vrlo dobrih albuma, u svakom slučaju boljih od Moza, i došao je predstaviti prvenstveno svoj samostalni rad, ali prošlosti se ne može pobjeći. Koliko god se trudio i na bini izvlačio svoje savršene gitarske poze najbolje su ipak prošle Smiths poslastice koje nam je priuštio, “Bigmouth Strikes Again”, “How Soon Is Now” i ostale.

The Hives (Foto: Julien Duval)

U to vrijeme počinje i za mene, a možda i ne samo za mene, ponajbolji jučerašnji nastup i to u šatoru Europavox Hidden Stagea. Fontaines D.C., Irci iz Dublina, prosto su razvalili binu u šatoru. Znao sam da su uživo dobri, ali tek kad ih vidiš onda ti to do kraja bude jasno. Predstavili su nam na najbolji i najžešći način, bez puno nepotrebne priče, svoj ovogodišnji prvijenac “Dogrel”. Svakako uz pohvale organizatorima što su nam priuštili ovakav jedan mladi bend u ogromnom usponu i naponu snage. Više ovakvih bendova bi voljeli viđati i narednih godina na festivalu, a u svijetu glazbe, pogotovo ovom njenom alternativnijem dijelu, svakako ih ima još puno. Više nego odličan nastup Iraca završio je ovacijama pa su se ipak na kraju vratili i odsvirali još jedan lagani irski dodatak, za ekipu.

Foals su u to vrijeme već započeli svoj nastup pred ispunjenim Main Stageom i dokazali ponovo da nije slučajno što su ih proglašavali jednim od najboljih britanskih bendova zadnjih godina. Predstavili su nam best of repertoar s naglaskom na ovogodišnji album “Everything Not Saved Will Be Lost, Pt. 1″ (čeka se i br. 2) i u svojih sat i pol uspjeli su publiku i rasplesati i raspjevati. I njihov frontmen Yannis Philippakis je bio na visini zadatka koji je na kraju obavio besprijekorno. Odličan nastup, čak bolji nego što sam se nadao, a publiku su na kraju obradovali i s dodatkom.

Foals (Foto: Julien Duval)

Slovenci iz Sidarthe zatvorili su sinoć nastup u šatoru Hidden Stagea i pokazali nam zašto su velike zvijezde u Sloveniji. Moćan nastup kojemu su se ipak najviše veselili Slovenci koji su došli na festival. Kad su žestoki onda su dobri, kad smire to onda ipak ode u neke druge vode.

Za sam kraj na Balkan by Night Stageu Edi Maružin sa svojim East Trance Blues bendom nam je predstavio svoju verziju istarskog bluesa koja je zanimljiva, ali ne razlikuje se baš puno od njegovoga rada s Gustafima.

I to je bilo to, ustvari samo dio toga što smo stigli popratiti i vidjeti prvoga dana 14. INmusic festivala. Danas nas čeka drugi dan i sudeći po prvom danu, a i po najavama ponovo bi trebalo biti dosta toga zanimljivog. Ako se po jutru dan poznaje, dan će ovaj puta biti jako dobar. Glava je dobra, noge su za sada solidne, vrijeme će nadam se poslužiti pa sad čekamo da program krene.

Foto: Julien Duval/Facebook INmusic festivala