Drito Konj na Bandcampu objavio novi solo album posvećen Danu Divjaku!
“Dobar dan” naziv je novog solo albuma Drito Konja, odnosno Stjepana Krznarića, glazbenika, multiinstrumentalista i povremeno blogera.
Ukupno 10 pjesama nastalo je i snimljeno, kako on kaže, u nekakvoj groznoj demo varijanti tamo između 2008. i 2009. godine i to u desetak dana dok mu je radni stol bio okrenut prema TV-u na kojem se vrtio, ističe, uvijek inspirativni CMC.
“Zato je pola pjesama infantilna zajebancija koja nikada nije trebala postati dio nekakvog albuma. I iskreno, nisam mislio da su pjesme dovoljno dobre da budu dio ikakvog albuma. Istovremeno sam počeo puno svirati sa Saneom, pa i dogovarati svirke, snimanja i sve vezano uz bend i moja mjuza je sve skupa pala u deseti plan, iako sam i dalje snimao demoe i stavljao ih na YouTube za te goleme YouTube pare. Ili zato kaj volim raditi muziku”, ističe Drito Konj i opisao cijeli situaciju oko nastanka albuma i zašto ga je posvetio Danu Divjaku.
S Danom se upoznao kad su skupa krenuli svirati za Stanovitu Estradnu Situaciju jer su bili švorc, a htjeli su zarađivatu sviranjem umjesto poslom na kiosku. Ideja je bila da ljudi koji veze nemaju s estradom sviraju estradne poluhitove.
“I skompali smo se odmah. Svirali skupa, putovali skupa, išli na more skupa. Moje stvari su godinama stajale na YouTube-u dok Dan jedan dan nije došao i rekao – “kaj sereš, ajmo to snimit’ za stvarno”. Trebala mi je koja godina da se nagovorim i sastavim bend koji svira te pjesme, ali na kraju jesam. Stvar je u tome kaj nemam nikakav problem s pisanjem sranja po netu, s beskrajnim raspravama oko nebitnih pizdarija na netu ili uživo, al’ što se tiče muzike jako volim bit onaj tip iza bubnja ili za basom i tu i tam’ reć’ nekaj. Ali imam strašan problem s tim da nekaj kaj stvarno volim raditi i s čim ne namjeravam raditi karijeru nego tretiram i doživljavam samo kao hobi i životnu ljubav idem predstavljati ljudima kao nešto ozbiljno. Ne znam zašto.”, naglašava.
Kako je Dan na svemu jako inzirstirao Stjepanovi prastari projekti dobili su nove osvježene, dobro snimljene i odsvirane gitare, no nisu stigli sve snimiti zato što se Stjepan odselio u Berlin. Sve je stajalo na računalu 7 godina i to mjesec dana prije Danove smrti kad se javio Stjepanu i rekao da želi dovršiti album. No, Stjepan nije imao previše motiva i entuzijama pa je sve ostalo na – “vidjet ćemo”. Onda si je Dan oduzeo život.
“Dan mi je bio prijatelj. Nije bio lik s kojim sam malo svirao. Nije bio tip kojeg sam znao par mjeseci pa sam sad malo tužan jer je tužno izgubiti mladi život i slične floskule. Bio mi je prijatelj. Kad god smo išli svirati nekam i bili u mogućnosti ići s dva auta, u drugom autu bi išla samo nas dvojica i zajebavala se po putu. Kad nas je Estradna Situacija sve kao bend jebala u dupe s premalom lovom i sranjima, samo nas dvojica bi se svađali s njom. I tako godinama. Previše tih sretnih i sjebanih i svakakvih priča tu ima da bi ih uopće mogao zapisati. Kad su mi javili da se ubio jedno dva tjedna bio sam na rubu da i ja pođem tim super putem. Jer ne znam, nekaj ti to napravi, nekakav kratki spoj u glavi se dogodi i odeš u kurac. I još dugo vremena nakon nemreš doć’ k sebi. Mislim, i dalje nisam.
Ali sam nakon nekog vremena odlučio snimiti i objaviti taj album kao In Memoriam. S obzirom da je sve osim Danovih gitara bilo snimljeno za kurac na kartici od 2 eura s gitarom i mikrofonom od euro i pol, sve sam krenuo snimati iznova i graditi oko Danovih gitara. I snimio sam to relativno brzo trudeći se ostaviti što više originalnih vokala, gitara i aranžmana, ali neke stvari su stvarno bile kvalitete sloneće dijareje. No, s obzirom da sam švorc kao i uvijek, a umijeće miksanja nisam savladao jer nisam mislio da će mi ikad trebati, čekao sam mikseve skoro godinu dana. Iz Kine. Za sav novac koji nemam. Jer zašto bi bilo jednostavno. I to je više manje to. Ovo je moj In Memoriam Danu koji mi nikad neće prestati faliti i čiju smrt još uvijek ne mogu prihvatiti zapravo. To kaj ga mogu zamisliti kako me šalje u kurac jer dramim bezveze je neka utjeha. Ne pretjerana, ali je.”, emotivan je Drito Konj.
Na albumu su radili sljedeći ljudi:
“Moja Ježeva kućica” – bas je svirao Sebastian Jurić
“Ela” i “Fakat sori” – bubanj je svirao Filip Borovec
“Pičkasta” – uvodni (i glavni) rif radio je Matej Pavelić
“Imam prazan stan” – MC Colonio je Folclash, Stjepanov talijanski disko prijatelj, a Dno’k je Sett
“Sunce” je miksao Mark Mrakovčić, a ostatak albuma Marko Jovanović iz Kine
“Fakat sori” je originalno “Oprosti” Gibonnija, koji je, kaže Stjepan, izignorirao sve njegove mailove, pozive i SMS-ove u kojima traži dopuštenje za korištenje sampea
“Nema veze” je originalno Viktorija Džonlić
Covert art potpisuje Alba Miočev, back cover Sara Divjak, a layout Mihovil Radauš. Sve pjesme je napisao, snimio i aranžirao Drito Konj, a sve gitare koje zvuče kao da ih je svirao gitarist koji zna svirati gitaru je snimio Dan Divjak.
“Ovaj album je posvećen debelo prerano preminulom Danu Divjaku bez kojeg album doslovno ne bi postojao. Užasno zakurac posljednji pozdrav, al’ jedino kaj mogu. Fala ti kaj smo bili frendovi.” – Drito Konj
