Skip to content Skip to footer

Adam Semijalac (Bebè Na Volè) na 1. maj objavio novi album!

Simbolično na 1. maj Adam Semijalac (Bebè Na Volè) objavio je novi album “Ode dite” koji je, kako kaže, posvetio našim bakama i djedovima antifašistima.

Na albumu se nalazi deset autorskih pjesama koje su skladane za dangubicu, bugariju, banjo i glas u Adamovoj izvedbi uz vokalnu pratnju Tajane Josimović i Lane Hosni. Adam je za ovaj album sam napisao tekstove i glazbu, te ga miksao, snimio, producirao i izdao u vlastitoj nakladi. Za dodatni miks i master zaslužan je Jelenko Hodak, a omot albuma djelo je Mislava Lešića.

Adam kaže da je dugo želio napraviti album s tradicionalnim instrumentima koje dosad nije svirao: Dangubica me privukla jer je vrlo primitivna. Ograničena. Nedostaju joj polja odnosno tonovi. Nije kromatski instrument. Slično je i s bugarijom. Pet žica i “istina”. Tvrda k’o život. Moj pristup je bio odmaknuti se od tradicionalnog načina sviranja i koristiti instrumente onako kako bih inače svirao. Sa slideom u štimovima koji nisu prirodni za te instrumente. Zapravo, želio sam tradicijskom zvuku dodati nešto što mi je oduvijek nedostajalo. Mikrotonove. Oponašanje glasa. Blues. Tu neku „uprljanost“ koja naročito danas nedostaje u folkloru, a život je prepun iste. Koristio sam i benjo, jer je to vrlo star instrument, koji vuče korijene iz Afrike, pa me zanimalo kako će se slagati s bugarijom i dangubicom.

Kad su u pitanju tekstovi, Semijalac ističe da ih je pisao razmišljajući o jednostavnim melodijama: Tipično folkloru, “dječje” rime, ponavljajuće melodije. Što jednostavnije to bolje. Na albumu gostuju Tajana Josimović i Lana Hosni. Dvije prijateljice koje se već neko vrijeme bave tradicijskim pjevanjem. S obzirom na tekstove, bilo mi je važno uključiti ženski glas. Stvoriti malu zajednicu u procesu snimanja. Kako o složenim temama, kao što su rat, gubitak najmilijih, pritisak okoline, patnja i preživljavanje, neimaština, “primitivni” običaji, progovoriti kroz što jednostavniju muzičku formu? Album Ode dite je ljubavni i antiratni album, ali je i moj pokušaj ponovnog prisvajanja folklora našeg podneblja. Progovara o međugeneracijskoj traumi koju stvaraju ratovi. O traumi uzrokovanoj teškim fizičkim radom koji čovjeka nosi u smrt. O surovosti i sirovosti života. O gubitnicima. Nastavlja se na pjesmu Baba Ljuba blues i eksperimentalni album Tanac za crnega vraga..

Album ima i snažno obilježje onoga što se Semijalcu događalo u privatnom životu: On je moje suočavanje s gubitkom glasa nakon operacije karcinoma štitnjače. Dijagnoza: oštećenje gornjeg laringealnog živca. Teško oštećenje glasa. Da bih živio, morao sam izgubiti ono što mi je uvijek davalo snagu za život. Glas. Mogućnost pjevanja, rezoniranja, deranja i urlanja. Sve to je s operacijom gotovo pa i nestalo. Kako nastaviti stvarati? Mogu li i dalje pjevati? Smijem li? Imam li što za reći? Kako nastaviti raditi kao glazbenik nakon što je instrument, na kojem sam radio veći dio svog života, uništen? Kako se suočiti s gubitkom velikog dijela sebe i svog identiteta? Kako oštećen i sjeban krenuti dalje?

Foto: Ivan Idžojtić