Dvadeset i dvije godine u malom istarskom gradiću održava se filmski festival koji ne stari, ali odrasta zajedno sa svojom publikom.
I ove godine brdo filmova i brdo događanja na najpoznatijem filmskom brdašcu u Hrvatskoj. Već drugoga dana Festivala u večernjim satima uživali smo u “kapitalcima” recentne europske ponude. Nešto geografski bliže nama Austrija i po temama nimalo daleka Poljska. “Tlo pod nogama”, austrijska drama Marie Kreutzer, izvrstan je prikaz današnjeg korporativnog “parnoga valjka” koji melje i ”jede” svoju “djecu”, konzultante, pokazujući im da ima uvijek mlađih, sposobnijih, beskrupuloznijih, kompetitivnijih… Onih koji su spremni na sve, koji su odlučniji žrtvovati sve i svakoga, pa i svoj privatni život, da bi došli do još jedne stepenice koja ih vodi do sljedeće koja ih vodi do vrha. Lola, glavna junakinja filma, pokušava uskladiti svoj poslovni život, koji joj u materijalnom i profesionalnom daje puno, s privatnim izazovima, zdravstvenim, socijalnim, ljubavnim, ljudskim, i u tome donekle uspijeva, ali “popratne” pojave sve su snažnije i važnije i postaju uteg na vagi koja preteže na onu drugu, u svakom slučaju, neželjenu stranu. Uvijek je pitanje cijene koju mora(mo) platiti. Uvijek. Jesmo li i koliko spremni na to, pitanje je koje se svako toliko pojavljuje u našima i Lolinom životu i na njega odgovor nije jednostavan. Odlično prikazan nemilosrdan svijet globalne trke za uspjehom, garniran s usamljenostima, samoćom na aerodromu ili u hotelskim sobama koje ti, gle paradoksa, postaju dom više od doma. Sestra koja joj je bila cool i oslonac u djetinjstvu, teško je psihički bolesna, a skrb o njoj glavnoj junakinji malo po malo (uz sve ostalo spomenuto) izmiče tlo pod nogama. Izvrstan izbor jedne od selektorica Festivala i odličan “ uvod” u ono što će se dogoditi na Trgu.
“Kler”, apsolutni kino hit u Poljskoj, unatoč i usprkos kampanji Crkve i konzervativnih medija, ponudio nam je insajdersku priču o tri svećenika, svaki sa svojim složenim životnim situacijama i preferencijama. Na portalu je već dosta rečeno o ovom odličnom radu Wojcieha Smarzowskog koji priču o zločinu i (ne)kažnjavanju vodi i režira sigurno, bez patetike i s naravno (realnim) i tragičnim krajem (za nekoga), a promaknućem za onoga koji to nije zaslužio. Duhovit, kad treba, jasan i precizan u stavu i iznošenju činjenica, film se rukovodi naslovom i maksimom jednog drugog rada, također zapaženog na mnogim festivalima, Donnersmarckova (u engleskom prijevodu) “Nemoj skrenuti pogled”. Licemjerje, skrivanje istine ili nepoštivanje drugoga ljudskoga bića (i ovdje je u pitanju u prvom redu zlostavljanje djeteta) vodi nas kao društvo u propast. Ma koliko se “ dušobrižnici” trudili da to prikažu napadom na “tekovine” (u ovom slučaju) poljskoga društva. Svaka sličnost sa sličnim društvima, naročito hrvatskim, je itekako vidljiva. Odlična režija, a posebno glumačke kreacije (Joanna Kulig oduševila me i u “Hladnom ratu” Pawlikowskog) sigurno su pridonijele uvjerljivosti priče i suočavanju pojedinca sa stvarnošću koja stoji iza simbola, pjesmica i pričica (za djecu i odrasle) koje su nam servirane i u koje većina “vjeruje”. Jer, tako je lakše.
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2019/07/21/recenzija-wojciech-smarzowski-clergy-kler-nemilosrdni-gadovi/
Iz vrlo bogatog programa svakako treba izdvojiti i filmove o glazbenicima Tusti, Cohenu ili Kreslinu i Lovšinu npr.), ali i “kratki metar”, koncerte ili, pak, nešto što ćete sa zadovoljstvom pogledati, a što ste propustili na ranijim festivalima (“Šavovi”, “Dnevnik Diane Budisavljević”, “Djevojka moga brata”…). U svakom slučaju, brdo je razloga da dođete na Brdo, ako ste u blizini, gledate filmove i naravno poštujete Prezimenjakove (Igorove) Festivalske zapovijedi. One su u mnogo čemu i općeljudske.
Foto: Bartek Mrozowski/Tatjana Prvulović Mirković (privatni album)
[envira-gallery id=”45725”]