Šalata je čarobno mjesto, mjesto na kojem su svirala neka od najvećih glazbenih imena, domaća ili strana, ali i mjesto s kojeg pamtimo neke od najboljih koncerata koje smo gledali. A nakon Prophets of Rage na tu listu pridružio se i Skunk Anansie.
Kad znaš da nakon tebe nastupa Skunk Anansie s jednom od najvećih frontwomena u povijesti glazbe onda je trema neizbježna, ali koncertom na Šalati Lovely Quinces, i to po prvi put u bendovskoj verziji, započela je jednu sjajnu priču koja bi mogla stvoriti jednu od najvećih hrvatskih frontwomena. Kao da se svih ovih godina u Dunji skrivao vrištajući glas i kao da je ova Šalata prava prekretnica njezine karijere, od nevjerojatne kantautorice do najbriljatnijeg izdanja u bendovskoj verziji. U outfitu koji podsjeća na modne kombinacije Davida Lee Rotha i Eddieja Van Halena, Dunja je prštala energijom na tragu Juliette Lewis iz benda Juliette & the Licks, samo još punkerskije. Uvijek je ona imala jako lijep i prodoran glas, ali sada u punk rock verziji, prljav, drzak i sa sitnim falševima razumljivima za ovu tremu još bolje odgovara, barem ovom ponašanju na pozornici. A tek kakav bend ima. Mark Mrakovčić, producentski biser na gitari, zatim sjajan She Loves Pablo dvojac Dimitrije Đokić (gitara) i Leonard Klaić (bubnjevi) te na basu Anja Tkalčec iz Punčki. Šteta što je set trajao dvadesetak minuta, ali ujedno i dovoljno za premijeru bendovske Lovely. Njezin vokal trebao je možda biti više front na miks pultu i dominirati, ali opet kažem, za prvi nastup izvrsno. Ono što je slijedilo jest dugoočekivani povratak u Hrvatsku Skunk Anansieja nakon dvostrukog otkazivanja nastupa na INmusic festivalu.
Nema boljeg otvaranja koncerta od “Charlie Big Potato”, meni najdraže “Because of You” i “I Can Dream” koja je kultnu frontwoman Skin bacilo i u publiku. Stage diving je bio uspješan, a sve je to nagovijestilo dva sata čiste energije i nevjerojatnog glasa ove žene koja i u 52. godini života izdržava ultra visoke note, koje su doduše imale falševa, ali se to ovakvom glasu jednostavno mora oprostiti. Ovo je bio i slavljenički koncert, 25 godina prisustva na britanskoj i svjetskoj glazbenoj sceni tijekom kojih su postali jedan od predvodnika novog vala Brit rocka. I set lista zagrebačkog koncerta, kao i ove turneje, sastojala se od presjeka bogate karijere, od najcjenjenijih albuma “Paranoid & Sunburnt” (1995.), “Stoosh” (1996.) i “Post Orgasmic Chill” (1999.) do prve nove pjesme u tri godine “What You Do for Love” koja je stigla na bisu.
Koliko je nevjerojatan ovaj bend, toliko je nevjerojatna i hrvatska fan baza koja je napunila Šalatu i zajedno disala s bendom cijelo vrijeme. Bilo je nešto sitno piva u zraku, ali skakanja, energije i sing-alonga nije niti jednu sekundu nedostajalo.
U nekoliko navrata Skin je istaknula kako je ovo vjerojatno jedan od najboljih koncerata ove turneje, iako vjerojatno to često govore na turneji, ali tko smo mi da joj ne vjerujemo. Sigurno je da je ovo i jedan od najvećih solističkih koncerata na turneji.
Osim spomenutih pjesama i albuma, izdvojio bih još najveće hitove benda “Headonism”, “Weak”, “You’ll Follow Me Down” i “Secretly” koja je otvorila prvi bis, a bend sastavljen od izvrsnih glazbenika i back vokalistice koja je izvrsno pratila visoki lead vokal, Skin je predstavila na kratkoj obradi hita grupe AC/DC “Highway to Hell”. Iako im ta obrada nije niti trebala, a iskreno meni se nije svidjela u ovoj drugačijoj žanrovskoj izvedbi, publika je doslovno poludjela jer je to pjesma koju zna svatko i bez iznimaka. Na ovu pjesmu nadovezala se energična “The Skank Heads” koja je izazvala još veću erupciju oduševljenja.
Bend se po drugi put povukao, a publika glasno nagovještava drugi bis kojeg standardno odrađuju na ovoj turneji. Koncert zatvaraju s “Little Baby Swastikka”, još jednom izvrsnom i energičnom pjesmom s hvaljenog albuma “Paranoid & Sunburnt”.
Kiša nas je izbjegla, vjetar je dobrodošao kao osvježenje, sijevalo je iznad Šalate što je očekivano kad se prodrmavaju zidovi ovog sportskog objekta. Čak bih rekao da su munje sinonim Skunk Anansiejeve energije i vokalnih izleta fantastične Skin, jednog od najboljih ženskih vokala na svijetu od 90-ih naovamo. Jedina zamjerka kod Skunk Anansie bio je iznimno jak bas koji je možda i previše vladao njihovim zvukom, no to nije bio slučaj na svim dijelovima Šalate, više bočno i ispred pozornice, a više sreće imali su oni kod FOH-a ili na tribinama.
Bila je ovo večer opakih frontwomena na Šalati, kombinacija Lovely Skin je bila izvrsna, čak i za one koji možda jednu ili drugu čuju po prvi put. Lijepo od Skin što je prilikom predstavljanja benda zahvalila Lovely Quinces, iako je umalo zaboravila njezino ime. Ali opet, simpatično i vjetar u leđa našoj mladoj kantautorici i mogu slobodno reći novoj opakoj frontwomen na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Foto: Ivica Drusany
[envira-gallery id=”45858″]