Tomo (Ogenj): “Glazbom želimo reći hvala svemu ovome kaj nas je odgojilo i gdje smo živjeli”
Ogenj, fenomenalan bend iz Koprivnice i ovogodišnji dobitnik dva Porina stao je po prvi put na pozornicu Ferragosto JAM festivala u Orahovici.
Iako su nastupili u ranom terminu kao i uvijek privukli su pozornost publike koja se iz tog razloga približila ogradi i započela šutku. Sjajno raspoloženi frontmen Tomislav Mihac Kovačić nakon što je kratko predahnuo od nastupa razgovarao je s nama i u intervjuu se podsjetio na sjajne dvije godine iza njih, Porina, RockOff nagrada i turneje po Poljskoj.
Kako je bilo na Ferragostu na pozornici?
“Vruće nam je bilo makar sunca nije bilo. Dobro nam je bilo i koliko god je bilo tehničkih problema s naše strane bilo nam je super svirati. I kako sam ljudima rekao već, volimo te rane svirke, ovo te nekako spusti i ponizi u neku ruku. Prvi put na Ferragostu je bio. Ogroman festival – svaka čast.”
Energija je genijalna i to je publika primijetila te se približila ogradi.
“Da, to me još više podiglo. Kad sam okrenuo glavu prema publici odjednom sam ih vidio na ogradi. Bilo je sjajno! Došli smo odsvirati i kakvi god da su uvjeti nemaš što izgubiti. Tu si i deri.”
Prošla i ova godina su super za vas, Porin je u rukama, ide onako kako su glazbeni kritičari i predvidjeli 🙂
“Eto, isto sam rekao maloprije kako je super imati medije i glazbene kritičare koji te skuže. Imali smo fantastične recenzije na album “Domaj”. Nama je bila dovoljna nominacija za Porin. Sjećam se i RockOff nagrade kad je Horvi pročitao našu nominaciju za mladog izvođača – to je bilo fantastično. Kad smo dobili dvije nominacije za Porin mislili smo da živimo u nebesima. A ovo sve ostalo je druga priča. I nije to naš par rukavica, i Petar Grašo je tu i ostala estrada, ali nam je tamo bilo fantastično. Baba production i HRT su bili odlični. Razbili smo te stereotipe i super je vidjeti da je i struka slušala vas te prepoznala bend koji je s druge strane svijeta.”
Tomo (Ogenj), Ferragosto JAM/Foto: Nikola Knežević
Uvijek nekako vučem paralelu s Dropkick Murphys i Flogging Molly, samo ste vi na hrvatskoj razini, iako ste već izašli izvan naših granica.
“Bili smo pet dana u Poljskoj u nekim parkovima prirode, rezervatima, zalogajnicama, kampovima i ljudi su se već okupljali na tonskoj te pljeskali. Super je bilo i super je vidjeti ljude vani. Poljaci i Česi su hladni i spori, za sve ima vremena, ali kad smo mi svirali jeli su nam iz ruke doslovno, a nisu nas ništa razumjeli. Kad smo skakali, oni su skakali. Pripremili smo desetak albuma za prodaju, a ostali smo na prvoj svirci bez ijednog. Loše smo procijenili, ali nam je bilo drago i ljudi su bili fantastični vani. Opet sviramo kraj mjeseca na Murteru i u Sinju i jedva čekamo jer se vidi da nas organizatori vole. Šibenski kraj nas posebno mazi i tamo smo četvrti ili peti put u dvije godine.”
Kod vas je energija ista bez obzira na tip koncerta.
“Nemaš kaj. Došao si odsvirati. Znamo da nam je to prilika i za to smo vježbali pa moramo to iskoristiti. Bila svirka 5 ili 500 ljudi, dat ćemo sve od sebe.”
Vidim da si uvježbao skakanje s pojačala, nema padanja 🙂
“Jesam, makar je bilo padanja po Poljskoj. Upetljao sam se s kabelima. Jedno vrijeme nisam padao pa sam počeo padati, a sad sam valjda opet u formi.”
A vidim i da vam tradicija puno znači, kao i nama Slavoncima. Volimo sve moderno, ali su tradicija i korijeni uvijek u srcu.
“Koliko god nisam možda lokal patriot, imam novu kuću koju sam uredio na moderan način, ali imam i tradicionalan štih u njoj. Tako i u glazbi. Paše nam raditi punkerske stvari koje smirimo s tradicijskim štihom. Osjećamo se dobro i u neku ruku nesvjesno želimo reći hvala svemu ovome kaj nas je odgojilo i gdje smo živjeli. Osim Hrvatske smo sve više vani, svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Lijepo je prijeći tu granicu, mada uvijek imaš neke probleme na njoj, ali je super biti doma.”
To mora biti stil života, jer ako nije nećeš uspjeti, nećeš se na vjeran način prikazati publici.
“Tako je, da.”
Hvala ti i puno uspjeha.
“Hvala puno.”
