U manjku glazbenih događanja tijekom ljeta Vintage Industrial Bar i njihov ljetni vrt jedini je pravi izbor za savršeni glazbeni provod pod zvijezdama ili barem jedan od rijetkih.
Ovoga puta i više od provoda priuštila nam je Nina Romić, nevjerojatna kantautorica koja je svojim glazbenim talentom odvela dupkom pun ljetni vrt u neku drugu dimenziju. I to onako kako kaže pjesma “Put” s kojom otvara jednosatni set: “ne znam jel sanjam, a dajem ogoljene riječi bez patetike”. Njezina interpretacija itekako je sanjiva, emotivna, dosljedna jednoj od predvodnica ženskog kantautorskog vala. Ispričala se na početku što je došla sama, bez kolegice glazbenice pa je na pozornicu ponijela samo svoju gitaru i koju pedalu. I vjerujte mi, bilo je dovoljno da obična večer dobije jedan eklektičan spoj.
Lagano dirkanje žica gitare i vokal kojim ostavlja bez daha, a na tragu čak i nekih keltskih stilova pjevanja, kombinacija je zbog koje Ninu Romić želite čuti više od jednom. Kako ju publika svojim osjetilom sluha nježno grli, tako i Nina ovu ljubav višestruko vraća. Prve minute koncerta posvetila je i svojim sinovima kojima je izvela pjesmu “Pismo”, a onda su uslijedile “Kraj mene”, nešto novija “Svjetla” te 15-minutni dio repertoara posvećen obradama. Uslijedile su dvije međimurske pjesme među kojima je briljantno obradila neponovljivu “Zvira voda”, a potom se dotaknula i najvećeg kantautora kojeg su naši prostori ikada imali prilike vidjeti i čuti – Arsena Dedića. Meni osobno, uz “Moderato Cantabile”, najdraža Arsenova, “Djevojka iz moga kraja” savršeno je pristajala Nininom ugođaju, ali i ugođaju ljetnog vrta Vintagea.
Vraćala se Nina i u ranije kreativno razdoblje pa se dotaknula albuma “Ptice” i pjesme “Opet”, ali je publici ekskluzivno predstavila i potpuno novu pjesmu “More” za koju mogu reći da je idealni nastavak onoga što je stvarala i izvodila nam godinama prije ovog nastupa. Njezin i dalje aktualni album “Sloboda”, iskreno čak i najbolji studijski uradak do sada, nije mogao ostati netaknut pa je osim spomenute “Svjetla” izvela i naslovnu, briljatnu, “Slobodu”. Njezina glazba je doslovno sloboda, koja će ući u vaše živote i osloboditi ih muke, napetosti, neuzvraćene ljubavi, te priuštiti sreću, radost, šarenilo – život i uživanje u njemu.
Publika ju je objeručke prihvatila i nije htjela pustiti pa je za kraj pripremila i bis s dvije pjesme, prva je zanimljiva “Dječakova pjesma”, hommage ekscentričnom Satanu Panonskom, a druga, logično, “Kraj”. Nije to bio kraj, Nina se podružila i sa svojim obožavateljima, ali i najavila novi susret već ovog vikenda na Festivalu hrvatskih kantautorica na Sceni Amadeo. Dođite jer ženska kantautorska scena zaslužuje duboki naklon i poštovanje, kao i više naše pozornosti, koliko god mi pisali o tom fenomenu.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”47218″]