#nedjeljnikomentar: Gretta, Irena Žilić, Nika Turković, Turisti, U pol’ 9 kod Sabe
Gretta – “Sutra” (Aquarius Records/Spona)
Nakon jednog izvjesnog vremena Gretta me ponovno zadovoljila. Razigrana rock priča s pop elementima koju krasi vrlo dobar gitaristički riff, povremena dominacija gitare i pjevni refren. Podsjeća na američke skate punk/rock bendove i mislim da će još bolje i energičnije zvučati live. Produkcija je također vrlo dobra, a u biti oni s time nikada nisu imali problema. Još se traži hit poput pjesme “Malena”, možda se nikada neće ni dogoditi, ali moram priznati da je ova najbliža njoj, iako je i ona udaljena. Bliža je od ostalih, da budem precizniji.
Ocjena: 3.8/5
Irena Žilić – “Defeats” (Mudri Brk)
Trebat će mi još vremena da se naviknem na indie pop Irenu, iako moram priznati da joj dobro stoji. Na relaciji je La Roux-London Grammar, ima u sebi i dalje melankolije, ali i klasičnog indie pop ritma koji se bez obzira na brzinu tempa lijepo uklopio uz smirujući Irenin vokal. Odlazi malo i u visine s njim, ali ne toliko da uprska stvar. Vrlo je pažljivo ovo odradila, dosta sigurna u sebe i uvjerena da može. Čekam još neke hrabrije poteze koji će mi izazvati trnce u tijelu. Irena više nije hrvatska, nego svjetska kantautorica. Imala je priliku zasjati na pozornicama izvan Hrvatske i to je uspjela. Vidjet ćemo još kako će prolaziti s ovim zvukovnim opredijeljenjem. Definitivno zanimljivo i baš golica maštu za ono što slijedi, a to je EP uradak.
Ocjena: 4/5
Nika Turković – “U mraku” (Aquarius Records)
I evo jednog od najvećih iznenađenja godine, premda za one koji su upoznati s kvalitetom Nike Turković i nije toliko iznenađenje. Čekala je, čekala i odvažila se. Ono što mi je najviše fascinantno nije krenula s najjačim adutom, vokalom, nego je išla na melodičnost, modernu pop produkciju, iako sa standardnim bass lineom i kickom. Ali upravo ta melodija s njezinim nježnim vokalom stvara poseban ugođaj na tragu najnovijih blistavih imena ovog popularnog žanra. Moram reći da se polako Hrvatska približava Srbiji po pitanju ovakve produkcije. Mnogi su pokušali, mnogi nisu uspjeli, a sada konačno možemo reći da i mi imamo jednog od svojih adura, naravno uz Nipplepeople, možda Sun U i druge. Nije to utrka, nego samo producentska vizija koju za ovakav glazbeni žanr hrvatski producenti tek trebaju pronaći. Ovo je na tragu imena poput Bojane Vunturišević i Sare Jo, koje su iznimno popularne i kod nas. Iako Nika, za razliku od nabrojanih, ima svu moć vokala s kojim može raditi čuda. Ovdje mi se sviđa i taj synth koji jedva da se čuje, ali se itekako osjeti. Lagano se probija kao i njezin vokal. Ovdje ništa nije naporno, naprotiv, kao da je dugo slagano i pomno promišljeno. A ne mora značiti. Baš sam sretan! Čak i zbog spota!
Ocjena: 5/5
Turisti – “Naše vrijeme” (Dallas Records)
Riječki genijalac Vava uvijek je znao napraviti riff koji će se lako urezati u mozak, ali i izazvati želju da se sve to posluša uživo. Blueserski početak pjesme odmah intrigira, a pridruživanjem syntha zvuk daje naslutiti da ovo neće biti neki klasični rock primjerak. Refren je dosta pamtljiv, himničan, a Vava još jednom na solu pokazuje kako treba zvučati jedna riffoidna moderna rock pjesma. Meni je osobno on jedan od najdražih hrvatskih rock gitarista koji je uživo još više divlji, ali ništa manje profesionalniji i energičniji. Netko bi rekao da je on klasičan punk/rock gitarist, ali sada se dokazao i u čistom rock izdanju. Moram pohvaliti ženski vokal koji nikako nije naporan, a što još jednom potvrđuje da su Turisti došli u pravom trenutku i da na našoj glazbenoj sceni ne bi trebali biti baš turisti. Očekujem još boljih izdanja, iako mi je ovo za sada najbolje.
Ocjena: 4.5/5
U pol’ 9 kod Sabe – “Tvoji starci me vole” (Aquarius Records)
Nešto drugačije Sabe ovoga puta, bacili su se na electro synth pop i po meni malo previše otišli u neki drugi svijet u kojem će se možda zagubiti. Više mi se sviđaju u klasičnom indie synth pop bendovskom izdanju, iako je ovoga puta u fokusu priča koju je ponovno izvrsno zapisala sjajna kantautorica Ana Opalić. Iskrena priča, ali i istinita u današnjem društvu punom predrasuda. Upravo takve predrasude treba i dalje ustrojno razbijati te stvarati neko bolje sutra, bez mržnje, stigmatizacije, s društvom ispunjenom ljubavi, srećom i pozitivom. A Sabe su u glazbeni svijet unijele dašak takvih razmišljanja zbog čega je naša scena puna šarenila i optimizma. I na tome im iznimno čestitam. No, i dalje tvrdim da su glazbeno s ovim singlom malo odlutali, ali vjerujem da će se vratiti onom prepoznatljivom zvuku.
Ocjena: 3/5
