Nina Flamenca: “Flamenco može i mora biti način života ako ono uključuje elementarne vrijednosti i zdrav duh”
Nina Flamenca, odnosno Nina Ćorić, organizatorica je 7. Flamenco festivala i cijenjena flamenco pjevačica s kojom smo razgovarali ususret festivalu i otišli u povijest ove iznimno zanimljive glazbene umjetnosti koju je UNESCO proglasio nematerijalnom svjetskom baštinom.
Kada se po prvi put javlja flamenco u svjetskoj povijesti, je li istina da je flamenco ujedno i ciganska umjetnost, kada se najviše proslavio, kakva je povijest flamenca u Hrvatskoj i što nam donosi 7. Flamenco festival u Zagrebu, samo su neka od pitanja koja smo postavili Nini Ćorić. A saznali smo dosta zanimljivih stvari, čak i ekskluzivnih.
Za početak razgovora idemo malo u povijest. Koliko daleko u povijest seže flamenco, kada su bili vidljivi prvi koraci, a kada je točno doživio procvat?
“Ako bismo išli od početaka, početaka, onda bih svakako rekla 13., 14. stoljeće (možda sam i fulala stoljeće jer različiti izvori govore drugačije) kada Romi kreću put Indije za Europu. Postoje pisani tragovi kada 1425. Romi stižu u Španjolsku, a Juan De Egipto Menor dobiva dozvolu za slobodno kretanje zemljom. Odatle vjerojatno i izraz Gitano/Egiptano, jer se vjerovalo da je Juan došao iz Egipta. Postoje zapisi da su Romi već bili na brodu na drugom Columbovom putovanju svijetom, ali recimo da se ime flamenco počinje koristiti u 18. stoljeću. Flamenco je nastao u Andaluziji, koja je po nekim izvorima bila “Mala Aleksandrija”, nastao je dolaskom Roma koji su došavši sa sjevera Španjolske, ne preko Sjeverne Afrike kako se dugo mislilo, nastao pod utjecajem romske, maurske, židovske i andaluzijske kulture. Njegov put je trnovit kao i sudbine naroda koje su tada živjele u tom dijelu Španjolske. Neki su vladari donijeli procvat, neki progonstvo, ali u svim tim fazama flamenco se razvijao. Od izvođenja u obitelji, pa kasnije dolaska u gradove s migracijom umjetnika, definitivno se jače razvija krajem 19. stoljeća kada bilježimo i prve audio snimke, a kasnije, pogotovo nakon španjolskog građanskog rata, Franco ga koristi u turističke svrhe kako bi se otvorio Europi. Zadnja etapa razvoja je 70-ih kada na scenu dolaze Camaron de la Isla i Paco de Lucia. Danas je zastupljen na svjetskim pozornicama, a u svom izvorištu ima oko 60-ak palosa/formi koje se trebaju ritmički, melodijski, pjevački i plesno poštivati, iako su neke forme, najčešće prenesene usmeno, izumrle ili slabo sačuvane. Inače, prvo se razvilo pjevanje, zatim ples, a posljednja gitara.”
Koliko shvaćam kao laik u poznavanju flamenca, on nije samo glazbeni stil, nego uz glazbu ide i sve drugo, način odijevanja, gestikulacije, odnosno kao i svaki drugi žanr – flamenco mora biti i način života.
“Volim reći da je flamenco povijest naroda, još mi je draše što je u mom društvu to rekao i cijenjeni gitarist Pepe Romero. Glazba je naravno sastavni život nas ljudi, ali izričaj kakav poznajemo u flamencu danas došao je poslije. Npr. kastanjete nisu izvorno u flamencu, one su uzete iz španjolskog baleta, volani, točkice, to su sve meni osobno dragi stereotipi, ali flamenco je nastao u pijesku na brdima Sacramoneta u Granadi, poljima, rudnicima i zatvorima. Tablao, što je današnji termin za klasični prikaz flamenca, pogotovo turistima, u biti je drvena ploča na kojoj se plesalo da se proizvede zvuk udaraca nogu jer su plesali na zemlji i pijesku. Iako postoji slika flamenca gdje je on strastven, temperamentan, on jest takav jer su i Gitanosi takvi, ali je s druge strane vrlo jednostavan, skrušen, zahvalan, veseo i sjetan, ovisi u kakvim se prigodama koja pjesma izvodila. Flamenco može i mora biti način života ako ono uključuje elementarne vrijednosti i zdrav duh, sve ostalo ne bih komentirala dalje.”
Foto: Ivana Dobrovoljec
Kad pričamo o flamencu nekom običnom poznavatelju glazbe jasno je da je u ovoj glazbenoj kulturi sve prisutna flamenco gitara. Što se još od instrumenata koristi kako bi se u potpunosti predstavio flamenco?
“Paco de Lucia objavio je album “Ziryab” u čast razvoju flamenco gitare, tu bi gitaristi imali puno više za reći. Gitara je u flamencu dugo bila prateći instrument dok se nije dovoljno razvila zahvaljujući brojnim virtuozima. Paco je od novije generacije majstora bio revolucionar jer je uveo cajon u flamenco, a flamenco postavio na world music scenu. Tu bi od instrumenata izdvojila još jedan – klavir. Manolo Caracol, veliki pjevač flamenca, old school pjevač, 50-ih je izveo svoju poznatu “Zambru Carcelero” upravo na klaviru. Prije njega valja spomenuti Federica Garciju Lorcu koji je 30-ih na klaviru prearanžirao stare španjolske pjesme koje su kasnije flamenkizirane. Lorca, rođeni Andalužanin s Manuelom de Fallomo 1922. u Granadi je organizirao prvi festival flamenca. Danas se u flamencu sve i svašta koristi, što je po meni u redu jer se mora razvijati, jedino je važno da ostane u okvirima autentičnosti. Ponekad suvremeni izričaj pokriva nedostatke u znanju ili talentu za osnove, to je onda čušpajz.”
Je li istina da je flamenco izvorno „ciganska umjetnost“?
“Da. Romi, Gitanosi koji su došli i ostali u Andaluziji su najzaslužniji za njegov razvoj. Oni su pokupili najbolje od svih kultura na koje su tamo naišli i tako je nastao flamenco. Romske tj. ciganske obitelji su ponosne na svoje korijene, postoje payosi i gitanosi koji izvode flamenco. Ako se maknemo od nekih naših stereotipa drugačije gledamo na Pueblo Gitano. Gledala sam prije par godina neki španjolski promo film, dali su romskoj djeci riječnik stranih riječi da pročitaju što znači riječ “Cigan, Rom”, pa su djeca u šoku govorila, ali ja nisam lopov, ja ne kradem, ja ne lažem…U svakoj zemlji, u svakom narodu ima ovakvih i onakvih ljudi. Romi su s jedne strane marginalizirani, s druge su strane zaslužni za flamenco koji je 2010. UNESCO proglasio nematerijalnom svjetskom baštinom.”
Gdje je Hrvatska kada govorimo o flamencu?
“Pa svugdje i nigdje, iskreno. Prije 10 godina kada sam otkrila svoj talent da mogu pjevati flamenco bilo je već onda nekoliko gitarista, ali bez znanja da sviraju flamenco gitaru za glas ili za ples. Naime, izvedba se mijenja ovisno svira li se gitara kao pratnja vokalu ili su i vokal i gitara u pratnji plesača. Scena postoji, možda mnogobrojnija nego ikad, ali je pitanje što svatko pojedinačno radi sa svojim talentom i u što ulaže svoje znanje. Posljednjih godina imamo i školu flamenco plesa zahvaljujući kolegi Mitji Obedu. S druge strane, sve više flamenkista zna za našu zemlju i želi doći ovdje nastupati jer traže nova tržišta. Zasad smo na dobrom putu, vidjet ćemo što nam budućnost donosi. Za početak, da javnost prestane miješati flamenco i fado.”
Je li flamenco prisutan kod nas u smislu glazbenog obrazovanja? Uči li se o njemu na glazbenim akademijama? Postoje li škole flamenca pa makar bila u pitanju i večernja škola?
“Ne postoji. Kod nas u Hrvatskoj nitko nema završeno formalno obrazovanje iako ima kvalitetnih flamenco gitarista. Prvi s diplomom nalazi se u Sarajevu, to je moj kolega Mirza Redžepagić koji je nakon završene akademije dobio specijalizaciju u Madridu i jedini ima diplomu.”
Kad si se ti počela baviti flamencom, kad si znala da će flamenco ući u tvoj život i nikada više izaći?
“Kasnije sam shvatila da je flamenco moja ljubav puno prije nego sam ga počela pjevati. Počela sam ga pjevati 2010. nakon što sam odslušala jedan koncert u B.P. clubu gdje su svirali kolega Goran Žegarac i Darko Nikčević. Došla sam na taj koncert jer sam voljela flamenco gitaru. Brat mi živi u Španjolskoj od 1998. godine i meni je ona uvijek bila u srcu. Ni na kraj pameti da ću pjevati flamenco, ali eto, ponekad se pitam kako bi mi izgledao život da nisam otkrila svoj talent. Zato sam sretna.”
Jesi kada bila u domovini flamenca – Andaluziji?
“Nisam još. Bila sam u Baskiji, Valenciji, prošla Madrid, Barcelonu pa svuda okolo naokolo, ali nažalost u Andauliziji još ne. Tako se posložilo u životu, ali sljedeće godine planiram otići na malo duže.”
Kada si i kako dobila nadimak Nina Flamenca?
“Nadimak su mi dali prije nekih 6 godina hahahaha. Sada imam novi, što su mi Španjolci dali, Croata Española hahahah Meni je to sve ok, važno da zvučim autentično kad pjevam. Sebi ću uvijek biti Nina Ćorić.”
U čemu pronalaziš inspiraciju za flamenco, tko su tvoji uzori, što te najviše ispunjava osim pjevanja flamenca?
“Inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu i svemu što život donosi. Najljepše stvari su često najjednostavnije. Moji su uzori majstori koje cijenim kako zbog lika, tako i zbog djela. Na prvom je mjestu Camaron de la Isla. Onda je tu Carmen Linares. Ima dosta majstora koje volim slušati, ali ovo dvoje su mi the best. Općenito me ispunjava u životu biti korisna, inspirirati, potaknuti, promijeniti, pomoći…mislim da čovjek to može s čime god se bavio. Kad ne pjevam flamenco pokušavam promjenu učiniti na nekim drugim poljima.”
Čuo sam da si se nedavno zatvorila u studio nakratko i da nam stiže nešto što još nikada nismo imali prilike čuti na našim prostorima. O čemu se točno radi, imamo li ekskluzivu možda?
“Imaš ekskluzivu, da. Pripremamo flamenco na tamburi. Zamijenili smo mandolinu tamburom, a ostalo ćeš čuti kad za to dođe vrijeme. Otišla sam u srce Slavonije, projekt vodi Tihomir Ivanetić, okupio je najbolje glazbenike, svi su sretni jer je ovo nešto potpuno drugačije. Napokon se ispunila želja stara 10 godina – ipak sam po mami Požežanka, stoga nema ništa bez tambure.”
Pravi razlog zašto sada pričamo o flamencu je 7. Flamenco festival u Zagrebu koji će biti uskoro održan. Kakve nam posebnosti pripremate ove godine i čuo sam da su već neki sadržaji unaprijed rasprodani?
“Pa hvala, kao prvo, što nas Music Box podrzava medijski. Da, 7. izdanje je tu. Toliko ga dugo pripremam da uopće nisam svjesna da ove subote, 28. rujna sve počinje. Krećemo iz Gavelle, festival otvara španjolski gitarist Oscar Herrero koji je pobudio veliki interes javnosti. Osigurali smo da ulaznice za njegov koncert budu besplatne, a otišle su u samo nekoliko sati. Druga dva festivalska dana održat će se u Jazz & Cabaret klubu Kontesa. Zaista pripremamo i ove godine medunarodni festival. Pozivam gradane da dodu, kupe ulaznice i na taj način podrze festival.”
Više detalja o 7. Flamenco festivalu potražite OVDJE.
Foto: Ivana Dobrovoljec
