Jedni od pionira big beata i vladara elektroničke glazbene scene u svijetu, The Chemical Brothers, nakon godina iščekivanja konačno su došli u Hrvatsku na prvi pravi nastup, iako su već dva puta pohodili našu zemlju.
Opće je poznato da Kemijska braća uz izvrsnu glazbu dostavljaju i jedinstveni vizualni užitak pa su velikom dvoranom Doma sportova protekle subote prošle tone opreme koja je sadržavala 3D mapping kamere i software, a zbog kojih je doživljaj na velikom ekranu bio izuzetno realističan i spektakularan. Svaka pjesma imala je svoju priču, od uvodne “Go” do kraja koji je sadržavao “Galvanize”, “Leave Home” i “Block Rockin’ Beats”.
Iskreno moram priznati da me je iznenadio broj publike koji je odlučio sudjelovati vjerojatno najboljem koncertu godine u Hrvatskoj. Prije svega zbog skupih ulaznica, a što naravno opravdavaju silna oprema i specijalni efekti kakvi se ne viđaju na našim prostorima. U Dom sportova stigli su na krilima novog studijskog albuma “No Geography” na kojem se zvukom vraćaju u 90-e i kombiniraju ga s modernim pristupom elektroničkoj glazbi. A publika je čak vrlo dobro reagirala na nove pjesme koje su ipak prevladavale na koncertu, no nisu niti jednog trenutka splasnule raspoloženje. Štoviše, plesalo se i skakalo na “Eve of Destruction”, “MAH” i druge perjanice albuma, ali su nas vratili i u njihovo ranije razdoblje, pa smo čuli i “Dig Your Own Hole”, “Star Guitar”, “Escape Velocity”, “C-h-e-m-i-c-a-l”, “Hey Boy, Hey Girl” što je bio jedan od najboljih trenutaka koncerta kad nije bilo osobe koju nije zarazio plesni ritam. Osim vizualnog dijela, tamo gdje je naša ekipa stajala, a to je parter iza publike skroz nasuprot elektroničkom dvojcu, zvuk je bio fenomenalan. Kristalno čisti bas, iznimno prodoran zvuk, ali niti sekunde nije smetao. Ovakav zvuk nisam čuo još od dolaska Rogera Watersa u Zagreb. No, neki su se žalili pa očito nije bilo isto u svakom dijelu dvorane, ali smo mi bili itekako zadovoljni.
Sat i pol vremena koliko je trajao regularni dio koncerta bio je ispunjen laserima, velikom količinom dima, robotima, balonima, konfetama i light showom kakav dugo nisam vidio. Finale se sastojalo od “Galvanize” i “Leave Home” koja se prelijevala u “Block Rockin’ Beats”. Bilo je to zakucavanje večeri, da upotrijebim košarkaški riječnik, ali i najava polusatnog bisa koji je uslijedio pet minuta kasnije i u kojem su se mogli vidjeti čak i kršćanski motivi, pa čak čuti i “Sympathy for the Devil” Rolling Stonesa. Zanimljivi kontrast! Bis nije nitko niti očekivao pa je dobar dio publike već napustio Dom sportova, uključujući i nas. Bila je ovo potvrda izvrsnosti Braće koja već 25 godina vlada svjetskom elektroničkom scenom. Ne možete ih vidjeti na nekim razvikanim top listama najboljih DJ-a, ali kod publike su uvijek bili pri samom vrhu. Ovo je ujedno i dokaz da Zagreb i Hrvatska itekako mogu dovesti skupe glazbene projekte i što je važnije aktualne.
Fotografiranje nastupa je bilo jedno od najgorih iskustava, s kojom god opremom raspolagali, ali će ipak ovaj koncert ostati još dugo u sjećanju kao audio-vizualni užitak kojeg rijetki u svijetu mogu priuštiti, a koji je svratio i do male zemlje kao što je Hrvatska.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”49138″]