IZVJEŠĆE/FOTO: Tvornica kulture iz dva razloga postala luda kuća na koncertu Brit Floyda!
Vratili su se, vratili su duh velikih Pink Floyda u Zagreb, iako sada nakon koncerta Rogera Watersa u Areni Zagreb te Davida Gilmoura prije koju godinu u pulskoj Areni više ništa neće biti slično.
Brit Floyd, najveći i najvjerniji svjetski tribute bend Pink Floyda vratio se u Zagreb u kojemu je nastupio nekoliko puta, isto toliko još i u ostatku Hravtske, a dok je frontmen sadašnjeg Brit Floyda nastupao s Australian Pink Floyd Showom također smo imali više puta u Hrvatskoj osjetiti duh Pink Floyda. A oni ga znaju vjerno prikazati iako će pravi ljubitelji jednog od najvećih bendova na svijetu osjetiti razliku jer nijanse se uvijek osjete.
Bilo je tako i ovoga puta u Tvornici kulture gdje je Brit Floyd došao s hrpom dodatne opreme, lasera, lighta, zvučnih tehnikalija i ostalih gadgeta samo kako bi dostojno proslavili “The Wall”, jedno od najvećih remek djela u glazbenoj povijesti. Nije bilo “the walla”, ali je bilo svega ostaloga, od sjajne produkcije i zvuka, do publike koja je umalo pa rasprodala Tvornicu. Oni koji su malo kasnije st igli morali su sve promatrati s vrata velikog pogona. Otvorili su s “In the Flesh?”, a već smo u prvim minutama imali prilike čuti “Another Brick in the Wall (Part 1 & 2)” i onu kada back vokali postaju lead vokali, “The Great Gig in the Sky”. Bile su tu i sve ostale standardne pjesme njihovog repertoara, poput “Time”, “Mother”, “Breathe”, “Us and Them”, a zbog čega nisu stigli odsvirati cijelu rock operu “The Wall”.
Već tradicionalno Brit Floyd cijepaju koncert na dva dijela pa je nakon pjesme “Sheep”, koju inače rijetko izvode, bila stanka od 20 minuta nakon čega je koncert nastavljen još spektakularnije. Laseri su frcali na sve strane, zvuk se širio Tvornicom kulture u najboljem mogućem svjetlu, a stizale su i one pjesme koje su posebno drage u live nastupima. Drugi set započeli s punokrvnim vibeom 80-ih, gromoglasnom izvedbom, na vlastito iznenađenje, “Yet Another Movie” s “A Momentary Lapse Of Reason” koju koju ni od Davida Gilmoura vrlo vjerojatno nikad ne bi očekivali. No, kako je riječ o obilježavanju 40 godina od albuma “The Wall”, odmah nakon toga nastavili su niz s “Empty Spaces”, “Young Lust” i “One of My Turns”. Nakon toga je uslijedilo svima dobro znano milozvučje – uvod u veličanstvenu “Shine On You Crazy Diamond”. Ovacije su krenule i prije prvih tonova gitare. Back vokalistice ovdje također pokazuju svoje kvalitete. Nakon toga smo svjedočili irskom prizvuku u politički konotiranoj “On The Turning Away”, ali šira publika je pokazala veće oduševljenje novim nizom uspješnica s “The Walla”, uključujući “Hey You” i, naravno, svima dobro znanu baladu “Wish You Were Here?”. Nimalo predvidljiv smjer koncerta zapečatila je psihodelija tijekom “One of These Days”, za vrijeme koje je posebice briljirao frontmen Damian Darlington na slide gitari. I naravno, za kraj uspješnica Pink Floyda koju su svi čekali, “Comfortably Numb” s legendarnom završnom solažom na gitari, vjerojatno najboljim solom svih vremena, a koji je trebao označiti kraj koncerta. To se ipak nije dogodilo. Zagrebačka publika je i ovaj put počašćena bisom sa spektakularnom “Run Like Hell”.
Zašto je Tvornica kulture ovog ponedjeljka postala luda kuća? Prvenstveno iz razloga što je bila puna ljudi i nevjerojatno lude svirke, a drugi razlog je što je organizator pogriješio u nekoliko koraka. Presporo je trajao ulaz u koncertni prostor pa je koncert počeo dok je vani bilo još 200-injak ljudi. Nadalje, bend je valjda naredio da se ne smije pušiti u malom pogonu pa su oni nervozni pušači tijekom pauze krenuli prema izlazu jer im je tako rečeno. A na izlazu su zaštitari dobili upute kako ne smije nitko izaći van jer se potom neće moći vratiti unutra. Stvorio se veliki čep ljudi, jedni nisu znali zašto ne smiju pušiti, drugi zašto ne smiju izlaziti van i vratiti se, a svi smo mi ukupno popušili. Dobro da se nije stvorio stampedo od svega, iako je bila žešćih poguranaca tijekom gužve. Uglavnom dosta veliki minus organizatora koji je poznat po dovođenju velikih imena u regiju i rasprodavanju velikih arena. Možda bi se arena trebali i držati jer očito manje prostore ne mogu baš dobro kontrolirati. Luda kuća!
Autori: Nikola i Zorislav Knežević
Foto: Nikola Knežević
