IZVJEŠĆE/FOTO: Važno je zvati se John Raven!
15. studenoga 2019.
Nikola Knežević (2208 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Važno je zvati se John Raven!

J.R. August, predvodnik nove generacije regionalnih kantautora, svoj albumski prvijenac predstavio je u Vintage Industrial Baru.

“Dangerous Waters” mu je naziv, a u njemu pregršt glazbene ljepote, melodijski i harmonijski savršene, pogonjene nevjerojatnim falsetom i s melankoličnom atmosferom od koje vam je itekako ugodno i lijepo. Album je spoj pjesama koje je J.R. August još ranije objavio, ali sada u malo drugačijem izdanju, te nekih novih koje su već pronašle svoj put. A njegov put, odnosno put Nikole Vranića je uvijek bio uzlazan.

Sada je stigao u Vintage Industrial Bar u kojem se stvorila velika gužva. Ipak je to prvijenac, a i Nikola je došao sa zborom od 11 članova i velikim bendom, što se ne viđa baš često jer nastupa i u nešto kraćim varijacijama.

Večer je otvorio samo sa zborom i pjesmom “The Brown Troutand the Nightingale”, iako je komotno mogao zasjesti sam na klavijature i započeti koncert kao solo pa da mu se kasnije priključuje ostatak benda, fragment po fragment, sve do potpunog iscjeljenja. A publika se doista osjećala kao da je te večeri iscijeljena, kao da je kroz ljudsku dušu prošao najbolji mogući lijek. Ime mu je glazba, ali ovoga puta i J.R. August. Pričekali smo nekih pola sata dok bend nije bio potpun, a tada je i vrlo dobar uvod dobio sjajan nastavak i najbolji završetak. Kroz ovo putovanje koje je trajalo sat vremena i 45 minuta čuli smo nevjerojatnu “Darkroom Boogie”, “Crucify Me”, “Dangerous Waters”, “River Runs Trough” i druge miljenice, a bilo je tu i nekih novih nota koje je J.R. odlučio premijerno izvesti upravo u Vintageu.

Razglas je tijekom cijelog koncerta bio problem i zbog čega zbor nije zvučao kao na njegovim najboljim nastupima, a i određeni bendovski dijelovi se nisu isticali u onolikoj mjeri u kojoj su trebali. Teško je i ozvučiti toliki sastav od 16 (?) glazbenika, a da se pri tome zadovolji ušno osjetilo i svaki od sastojaka benda. Ipak, publici nije smetalo zbog čega se Nikola vratio i na bis te na najbolji način zaključio večer, solo na klavijaturama. Upravo onako kako je trebao i početi. Doduše, to jesu sitnice koje ne smetaju toliko, ali ih je potrebno istaknuti.

No, J.R. nas je i ovoga puta dirnuo, baš onako kad smo ga slušali glazbeno ogoljenog na Ferragostu prije koju godinu ili s full postavom prošle godine na Brucošijadi FER-a ili ove godine samo s klavijaturama i saksofonom prije Still Cornersa u Boogaloou. U svakome od izdanja je poseban, baš kao što je i njegova glazba. Ovakav smisao za tekstove, melodije, harmonije, ugođaj, ali i emocije koje se osjete tijekom slušanja i nakon slušanja, rijetki imaju. Kad malo bolje razmislim, rijetki su oni koji su me toliko dirnuli kao J.R. August svakim svojim tonom. Definitivno, diskografski dragulj koji se još nije čuo u ovom glazbenom mileniju. Očito, važno je zvati se John Raven! Važno je zvati se i Nikola 🙂 Ova imena obilježavaju prekretnicu, glazbenu, životnu, kreativnu.

Foto: Nikola Knežević