GODIŠNJI OSVRT: Podsjetnik na domaća izdanja u 2019. godini koja ne trebate preskočiti
27. prosinca 2019.
Boris Abramović (155 Članci)
Podijeli

GODIŠNJI OSVRT: Podsjetnik na domaća izdanja u 2019. godini koja ne trebate preskočiti

Bez nekakvih pretenzija da pravim top listu najboljih domaćih albuma u ovoj 2019. godini ovdje bih samo podsjetio na neke albume koji su mi možda bili i najdraži, koje sam možda i najviše slušao i koji su me najviše dojmili.

Zamislio sam sve ovo kao podsjetnik na možda deset albuma iz ovogodišnje produkcije, ali možda će se potkrasti i koje ime više. Većinom su to albumi koji nisu neki mainstream, ono nešto što pliva glavnom strujom ili ono što je bilo najkomercijalnije i najviše puštano na valovima domaćih radio stanica, ali to više treba biti žao tim istim radio stanicama što nisu puštali češće većinu ovih albuma, a ponajviše treba biti žao slušateljima istih jer mislim da većina ove glazbe zaslužuje svakako bolji tretman u medijima općenito.

Godina je ova po mome dojmu bila vrlo dobra i bogata izdanjima, bolja od nekih prošlih, ali isto tako i lošija od nekih drugih, ali sve u svemu moramo biti zadovoljni što nam je iznjedrila dosta vrlo dobrih pa i odličnih albuma. Nadam se da ćete možda neke od njih potražiti i poslušati, ako već niste do sada, jer mislim kako zaslužuju da barem njima ovdje damo priliku i poslušamo ih.

Što se mene tiče, sâm vrh ovogodišnje produkcije pripada dvama izdanjima potpuno različitog glazbenog i svakog drugog izričaja. CHUI, projekt Tonija Starešinića, snimio je album “Iz kapetanovog dnevnika” inspiriran Tonijevom opsesijom stripovima i naučnom fantastikom. Iako su na dosadašnjim albumima ipak bili većinom jedan odličan fusion jazza i rocka, ovdje su uveliko proširili horizonte (na cijeli Svemir) i hrabro ušli u vode još žešćega rocka s primjesama krauta, metala, pa ako hoćete i punka. Više nego odličan album na vrhunskoj svjetskoj razini i jedva čekamo njegovu premjeru u siječnju u klubu Boogaloo.

S druge strane, zabočki kantautor Nikola Vranić koji već godinama nastupa pod imenom J.R. August objavio je napokon svoj album prvijenac “Dangerous Waters” koji sadrži neke od njegovih ranijih EP-ja plus novi materijal. Ovim izdanjem oborio je sve na noge, i kritiku i publiku. Fantastična kolekcija melankoličnih pjesama, temama većinom kojih prevladavaju reminesencije na Boga u izvanrednim aranžmanima upotpunjenim zborom koji Nikolu aka J. R Augusta prate i na koncertima. Mogli smo nedavno to uživo vidjeti u Vintage Industrial Baru i svi koji su nazočili bili su oduševljeni te će dugo pamtiti ovaj koncert. Album je sâm svjetski vrh u kantautorskom, ali i u izvođačko-aranžerskom području i svakako se nadamo da će biti primjećen i van granica naše države jer to itekako zaslužuje.

Uz ova dva albuma uz bok stoje još dva koja su isto tako potpuno različita osim u kvalitetnom pogledu.

Šumovi protiv valova ne sviraju hitove, ali objavljuju istoimeni i odličan album te predstavljaju ga na rasprodanom koncertu u KSET-u i nakon toga je bilo jasno zašto su Hrvoje Nikšić i “Šumovi” sâm vrh. Njihova ekspertimentalna glazba na tragu ranih Floyda ispremrežena drugim raznim utjecajima, od krauta do Ena, iznjedrila je odličan album na razini svjetske produkcije, a takav sigurno spada i u sam vrh domaćih diskografskih izdanja ove godine.

S druge strane Seine, projekt Ivana Šćapeca kojega se sjećamo još iz vremena Vlaste Popić i koji nastavlja raditi sa svojim prijateljem Dimitrijem Petrovićem i svakim novim izdanjem raste. Ovogodišnji album “22” svakako je nešto najbolje što su do sada uradili, jedna šetnjica od akustične psihodelije do melodičnoga noisea. Svakako ih trebate poslušati i po mogućnosti pogledati uživo.

ESC Life svojim odličnim albumom “Born To be Mild” svakako su veliko osvježenje i u budućnosti se još puno toga dobroga očekuje od njih.

Porto Morto s svojim drugim albumom “Portofon” nastavljaju upravo tamo gdje su stali s prvijencem, a kvalitetom se i dižu. Album ima i nekoliko potencijalnih hitova i to ne samo onaj u kojima im se pridružuje i Rundek.

Killed A Fox i njihov “Crown Shyness” standardno izvrstan i žestok i spada u sâm vrh ovogodišnje produkcije, a isti su takvi ako ne i još bolji uživo.

Riječke snage su ove godine isto bile aktivne pa svakako ističem i odličan prvijenac The Siids, “Brutalist” koji ih odmah izbacuje u vrh recentne produkcije, a pošto su i poprilično radiofonični očekujem i tu neke pozitivne pomake.

Valdet Luboteni iz nekadašnjih Orange Strips predstavio je svoj projekt Trees of Maine i odličan album “Twin Cities” i s njim se isto tako pozicionirao visoko na listi najboljih ovogodišnjih izdanja.

Zvonka Obajdin i njezin Svemir također su ove godine imali i više nego zapaženi album “Strah od dubine” i ne mogu propustiti priliku da i na njega podsjetim te preporučim svima kao nešto nezaobilazno dobro što se dogodilo ove godine.

Bili su tu još i ABOP s albumom “Delta” ili Tamara Obrovac s “TransAdriaticum”…nabrajanje bi moglo potrajati još dugo…

Možda su mi ovih desetak albuma ili još pokoji ponajviše upali u oči ili bolje rečeno u uši ove godine, ali to ne znači da nije bio još sijaset dobrih i odličnih albuma. Ipak, zadržat ću se za sada na ovima, a vi možete prosurfati po portalu i pronaći još poneke za koje smo napisali koju dobru riječ ili neku dobru recenzijicu.

Godina dobra, nadamo se da će sljedeća biti još i bolja, a do tada neka vam svima sljedeća Nova godina bude sretna i puna dobre muzike.

Foto: ilustracija