Kolega filmski kritičar Željko Mirković Miki još prošle godine pisao je s Vukovar Film Festivala i spomenuo film “Parazit” kao jedan od najsvjetlijih trenutaka prošlogodišnje filmografije. Ponukalo me je to na odlazak u Cinestar na najbolji film koji sam gledao do sada iz produkcijske 2019. godine. Naravno ima još filmova za pogledati.
I baš danas kad su objavljene nominacije za nagradu Oscar i kada je čak šest nominacija odnio “Parazit”, odlučio sam napisati koju riječ o ovom filmu južnokorejskog redatelja Bonga Joon-hoa poznatog po filmovima “Sjećanja na umorstvo”, “Snowpiercer” i “Okja”. Na prvu je ovo neka tipična priča obitelji koja je na rubu egzistencije, ali nakon što se u ovom dramskom filmu razlijeva čak 5 različitih filmskih žanrova jasno je kako je riječ o vanserijskom proizvodu i scenariju koji zaslužuje mnoštvo priznanja. Drama, triler, komedija, nakratko erotika i horor, pet je žanrova koji zvuče nespojivo, ali su ovdje maestralno povezani. Čak je i redatelj jednom izjavio kako mu nije cilj miješati žanrove, ali se ta mješavina jednostavno sama od sebe dogodi.
Sve se ovdje okreće oko vrlo čudne i siromašne obitelji koja preživljava izrađujući kutije za pizze i dobavljajući ih za jednu lokalnu pizzeriju. Obitelj glume Kang-ho Song (otac Kim Ki-taek), Jeong-eun Lee (majka Moon-gwang), Woo-sik Choi (sin Kim Ki-woo) i So-dam Park (kćer Kim Ki-jung). Nakon što ih posjeti obiteljski prijatelj i ponudi Kim Ki-woou zamjenski posao instruktora engleskog jezika, život se uskoro okreće naglavačke. Iako je u svojem životu doživio nepravdu, neodlazak na fakultet, odbijanje u društvu, iako je intelektualno na iznimno visokoj razini, Ki-woo dolaskom u bogatu i nadasve naivnu obitelj svojim sjajnim vještinama pokušava cijelu priču ispraviti. Čini to kroz prevare, ali i zaradu i zapošljavanje cijele obitelji. Osmišlja opake planove, no svi ti savršeni individualni planovi uskoro će postati i kobni. I baš kao što je rekao njegov otac, kasnije i službeni vozač bogate obitelji – “kad napraviš plan, život te ne sluša”. Samo što su ove riječi kasno stigle. Majka se također na prevaru zapošljava u obitelji kao kućna pomoćnica, a sestra daje instrukcije kao “stručnjakinja” za umjetnost (slikanje), ali i s naprednim socijalnim vještinama kojima bi trebala njihovo najmlađe dijete izvući iz socijalno-društvenih problema. Sve je to redatelj izvrsno prikazao određenim simbolikama koje jasno poručuju kako nije sve u novcu i kako će te karma stići. Samo je pitanje vremena.
Kada najmanje očekuješ i kada misliš da život postaje sve bolji, on postaje upravo suprotno – sve gori. Najsnažnija simbolika u cijeloj priči su stepenice, za drugu obitelj stepenice do raja, a za ovu obitelj stepenice do pakla. Dvije tužne životne priče i tajne se lako pronalaze, pa ova nesretna obitelj otkriva surovu istinu koja se krije iza bivše kućne pomoćnice bogate obitelji, a koja se jedne večeri vraća u kuću. Od tada se život i jednih i drugi, ali i trećih drastično mijenja. Baš kao što se naglo promijenila vremenska prognoza. Još jedna simbolika! Najlakše rečeno, teška sudbina nikoga neće izbjeći. Svatko je kriv za svoju sudbinu, pa možda tako i naivnost bogatih supružnika Park, Dong-ika i Yeon-kyo. Naivni su bili i Kimovci koji su se samo nakratko opustili, nakratko zaboravili na svoj opaki plan i nespremne ih je dočekaol ono što nitko nije niti sanjao. Doslovno preko noći cijela situacija se mijenja, a konačnu sudbinu odredit će rođendanska proslava najmlađeg djeteta obitelji Park, simpatičnog Da-songa kojeg cijelo vrijeme nitko nije slušao niti doživljavao. Zahvaljujući njemu agonija je mogla završiti puno prije dolaska Kimovaca u kuću Parkovaca, ali djecu, nažalost, mnogi ne shvaćaju ozbiljno. Dječja igra ovoga puta bila je zbilja, a tipična bogataška proslava rođendana završit će kao krvavi obračun koji će puno toga reći. Prije svega potvrditi riječi od početka recenzije – “kad napraviš plan, život te ne sluša”. I život nikoga nije slušao, a govna su došla do grla. Doslovno! Ne želim sve otkriti pa standardno samo golicam maštu čitatelja ovog teksta, ali vjerujte mi na riječ – očekujte neočekivano, a ujedno očekujte da ćete odlaskom u kino pogledati vjernojatno jedan od najboljih filmova zadnjih godina.
Teška sudbina dočekala je svaku od tri obitelji, dvije koje se bore za opstanak i jedne kojoj opstanak nikada nije bio upitan. Životi su oduzeti, jako dobar plan ispao je krvav, a život ponovno ispao nepredvidiv. Da, dogodilo se upravo ono što nitko nije mogao očekivati, a redatelj je upravo ovom pričom, tragičnom i s nesretnim krajem potvrdio kako je sve moguće i kako je Murhyjev zakon itekako realan u ovom filmu. Bez obzira što sa sobom nosite kamen sreće koji će s vremenom postati kamen spoticanja. Redatelj se ovdje ne vodi onime kako sve mora imati sretan kraj, a što je čest slučaj u komercijalnim filmovima, ali i briljantno prikazuje kakvo je naše društvo i na što je sve netko spreman samo kako bi uspio. Naravno, potpomognut teškom životnom situacijom i svojevrsnom segregacijom zbog koje inteligentni i mudri ljudi poput ove obitelji Kim ne mogu pronaći svoje stepenice do raja zbog opasnog hoda po egzistencijalnom rubu.
Humorističan i satiričan film s početka priče na kraju postaje tužan i tragičan, a osjećaji i emocije nakon gledanja ne prestaju prolaziti kroz vaš um i tijelo. Bong Joon-ho uspio je u svojem naumu, nenamjerno miješajući žanrove i time postigavši efekt kakav će rijetko tko ostaviti na filmskom platnu.