Prateći album multimedijalnog projekta Damira Martinovića Mrleta i Ivanke Mazurkijević nastao na temelju Martinovićevih tonskih zapisa vreve grada simbolizira Rijeku kao pomorski grad, što je sasvim jasno i istaknuto u naslovu. Čitajući promo tekst, čovjek bi pomislio da se radi o kakvom ambijentalnom albumu sačinjenom od zvučnih kolaža. No uz pomoć niza domaćih i međunarodnih gostiju, ovaj dvojac koristi tu dosjetku tek kao podlogu za njih uobičajene eklektične mješavine stilova.
Naslovna je pjesma tako komad ambijentalnog cabareta kakvog se ne bi postidjeli Tuxedomoon iz zlatnih dana. Na suprotnoj strani pak stoje pjesme poput “My Stubborn Heart” koja zvuči kao himnični alter rock kakav su Let 3 svirali na “Jedinoj”. Neprekidno mijenjanje atmosfere ujedno je i najveća zamjerka albumu. Mada su sve pjesme i kompetentne i aranžmanski dovoljno zanimljive da podnesu teret koncepta, cjelina gubi na snazi zbog naglog mijenjanja brzina, na momente zvučeći više kao kompilacija raznih izvođača negoli koherentan projekt. S druge strane, ovakava opaska se može shvatiti i kao kompliment autorskoj i interpetatorskoj širini, što također ne treba podcijeniti imajući u vidu da je dvojac u javnosti percipiran ponajviše kroz iskričave javne osobnosti.
Slušajući pjesmu poput “Giganti” jasno je da se radi o autorima koji promišljaju glazbu i spajaju vrlo opipljive osobne afinitete sa zvučnim rješenjima koja pokušavaju ići u korak s vremenom. Tome doprinosi i relativno čista produkcija Iztoka Turka koja vrlo različite elemente drži u kakvoj-takvoj koheziji. Unatoč svojoj hektičnoj prirodi, “Sailor” (Dallas Records, 2019.) je album kakvih nedostaje u recentnoj domaćoj produkciji, posebice ako govorimo o projektima s jasno vidljivim, tj. postojećim budžetom, a ne kućnim uracima hobističkih entuzijasta.
Foto: Romano Grozić