RECENZIJA: Greta Gerwig: “Male žene” – big, actually
3. veljače 2020.
Željko Mirković Miki (197 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Greta Gerwig: “Male žene” – big, actually

Klasični roman američke književnosti, više puta ekraniziran, dobio je još jednu zanimljivu filmsku interpretaciju u kojoj se ističe postava izvrsnih glumica, nositeljica ove tople ljudske priče.

Nekoliko “ženskih” romana, klasika američke književnosti oduševili su me i kao živo slovo na papiru, ali i u svojoj filmskoj (ekraniziranoj) formi. To su, u prvom redu, “Zameo ih vjetar” Margaret Mitchell, “Doba nevinosti” Edith Wharton i, naravno, “Male žene” Louise May Alcott. Svevremenski filmovi koje pamtimo iz razdoblja od tridesetih godina prošloga stoljeća do, evo, dvadesetih godina ovoga, uvijek su oduševljavali publiku, ali i kritiku, osvajajući nagrade, pogotovo za interpretaciju kanonskih likova američke umjetnosti. Netko bi istaknuo Liz Taylor, netko Clarka Gablea i Vivien Leigh, a netko, pak, Daniel Day-Lewisa i Wynonu Ryder i(li) Michelle Pfeiffer. Uglavnom, priča od koje scenaristi i redatelji nisu (bitno) odstupali, a svojom su je umješnošću uz pomoć vrhunskih glumačkih izvedbi digli na višu razinu i na neki način utvrdili ili zacementirali status ovih bezvremenskih djela pisane riječi. Bilo je i zadnjih godina uspješnih pokušaja da se “Male žene” ponovno predstave kino publici, ali mislim da je ova najnovija verzija daleko najbolja. Ponekad je onaj predložak koji više manje dobro poznajemo najteže predstaviti u novom ruhu, osvježenom, a opet tako prepoznatljivom. I obnoviti ljubav publike i za knjigu i za film.

Greta Gerwig, koju više znamo kao glumicu, pokazala se odličnom redateljicom u filmu “Lady Bird” u kojoj nas je oduševila i nositeljica glavne role u “Malim ženama” Saoirse Ronan. U istom remek djelcu pojavljuje se i jedan od najsjajnijih glumačkih bisera današnjice Timothee Chalamet, a svojom sigurnom izvedbom nastavlja s nizom odličnih uloga – od “Call Me by Your Name” do “A Rainy Day in New York”. I, konačno, “Malih žena”. No, muški dio ekipe (od Chrissa Coopera pa dalje) džentlmenski će “napraviti mjesta“ za briljantne žene, djevojke – Glumice. Duboki naklon za Ronan (pogledajte i “Mary Queen of Scotts” ili već spomenutu “Lady Bird”, a da ne govorimo o “Brooklynu”) u ulozi Jo, ali tu su i Emma Watson (Meg), Florence Pugh (Amy), pa zatim Eliza Scanlen (Beth). One nas uvode u vrijeme Američkoga građanskog rata u kojemu se obitelj March, svatko na svoj način, bori za sebe i za obitelj. I za svoju budućnost. Majka koja sve drži na okupu i sve zna i sve voli, pa unatoč njihovoj ne tako dobroj ekonomskoj situaciju nalazi vremena i sredstava za one koji su potrebitiji, zahtijevala je također vrhunsku izvedbu. I dobila ju je u liku Laure Dern, koja je i u svojoj zreloj glumačkoj fazi pokazala da igra na najvišoj razini (i kad joj je partner Michael Keaton i kad joj sekundira, u ovom slučaju, Bob Odenkirk; pogledajte filmove prvoga, a svakako “Better Call Saul” ili “Breaking Bad”, dakle serije, drugoga).

Timothée Chalamet and Florence Pugh in Columbia Pictures’ LITTLE WOMEN.

Osim osnovne priče Alcott (i redateljica Gerwig) uvode još nekoliko važnih tema koje su znalački utkale u ovo fino predivo koje svojom neposrednošću i ljepotom ne ostavlja hladnim niti europsku (hrvatsku) publiku koja je vremenom rješavala neke svoje druge probleme i u kojoj (Europi) su se vodili neki drugi ratovi. Nadam se da će ova “nit” (za razliku od, također briljantne Fantomske koja nije) biti prepoznata i u nadolazećem vremenu Akademijinog glasanja i da će struka nagraditi ono što film jest i na čemu bi uvijek, bez obzira na napredak tehnologije, valjalo inzistirati. Priča, likovi, režija, glazba, pa i vrijeme koje je potrebno da se neka priča ispriča. Nekom je dovoljno sat i pol (npr. Allenu), netko treba gotovo dvostruko više vremena (navest ću posljednji Mallickov film “Skriveni život”), a netko se minutažom smjestio između ovih dviju krajnosti i opravdanosti (poput “Malih žena”). No, rezultat je, ako se to napravi na način ova tri redateljska primjera sličan.

Filmovi koje treba pogledati i koji su, po mom skromnom sudu i uvjerenju, puno bolji od razvikani(ji)h recentnih naslova, od kojih će neki, opravdano ili ne, osvojiti nagrade. Ali, ne i srca i duše filmofila, poznavatelja sedme umjetnosti koji radovima pristupaju bez predrasuda ili kontaminirani PR pristupom, koji je, naravno, legitiman. Ali, opetujem, što ostaje? Uvijek i samo dobri filmovi. Ovo je film o „malim“ ženama koje su u svojim željama i ljubavima, u svojim životima i te kako velike. A tako velike i lijepe, u svojim momentima sreće i tuge, zaslužile su veliku redateljicu i velike glumačke interpretacije. I to su i dobile. Veliki film o malim ženama.

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5