U nedjelju 8.3. za Dan žena u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski predstavljen je mjuzikl “Evita” koji govori o ženi koja je vrlo rano prepoznala nepravdu u svojem društvenom okruženju te je odlučila tome stati na kraj.
Eva Perón je ostavila povijesni trag i postala je legenda svog argentinskog naroda, a ključni sastojci za stvaranje legende bili su – ljepota, snaga i tragičnost. Njezina borba za prava žena, pomaganje siromašnima, izgradnja domova i škola diljem Argentine te osiguravanje zdravstvene zaštite za najsiromašnije slojeve društva samo su neke od stvari koje je Eva činila za svoj narod dok nije napustila ovaj svijet i otišla u besmrtnost.
Evu Perón je utjelovila Leonora Surian Popov koja je svojim snažnim vokalom i visokim rasponom tonova pokazala svu moć ove borbene žene. Mjuzikl je započeo Evinim pokopom. U prvim minutama mogli smo na platnu vidjeti isječke pogreba žene koju je Argentina ispratila u suzama i jecajima. Tada se na pozornici pojavljuje Fabijan Pavao Medveščak kao pripovjedač Che koji započinje priču o usponu jedne siromašne žene do vrha. Jasnoćom govora i ugodna boja glasa pripovjedača odmah je sve posjetitelje zainteresirala za ovu priču. Orkestar je započeo svirati prve tonove glazbe koju je napisao Andrew Lloyd Webber, a stihove Tim Rice. U okolini pozornice mogli smo vidjeti mnogobrojne glumce koji su predstavljali argentinski narod. Svojim plesnim točkama, zborskim pjevanjem i sjajnom glumom koja se događala i među publikom, pozadinski glumci koji su predstavljali argentinski narod, aristokrate te vojnike genijalno su nadopunili priču gdje su osim spomenutih glavne uloge tumačili Dario Bercich kao Juan Perón, Stefano Surian kao Augustin Magaldi te Ana Majdak kao Perónova ljubavnica.
Kostimografija je bila bogata, a neke su se izmjene događale na samoj pozornici, tako da smo mogli vidjeti Evu koja se presvlači iz jedne u drugu haljinu. Iako je sâm izgled scene bio nepromjenjiv, glumci te određeni predmeti i detalji popunjavali su konstantnim kretnjama, pjevanjem i plesom. Možda je u Lisinskom zabranjeno pušenje, no Evu (Leonoru) to nije spriječilo da zapali cigaru i povuče dim na pozornici kao dio glume.
Mjuzikl je bio podijeljen u dva čina od sat vremena te jednom kratkom stankom između. Songovi su pjevani na hrvatskom jeziku, jedino je najpopularniji “Don’t Cry For Me Argentina” odnosno “No llores por mi Argentina” otpjevan na španjolskom jeziku prvi put, a drugim put u finalnom aktu nakon drugog čina na hrvatskom. Evita je tada imala na sebi raskošnu bijelu haljinu te ogrlicu na vratu koja je svjetlucala i pridonijela ukupnoj raskoši u trenutku izvođenja najupečatljivije pjesme ovog mjuzikla.
Publika je minimalno koristila svoje mobitele za vrijeme mjuzikla, a jedino su neki posegnuli za njima kako bi snimili ovaj vrhunac i najpopularniji song. Mjuzikl završava tragičnim scenama gdje Evita gubi svoju moć i polako blijedi u tragediji svoje bolesti, iako se ne predaje do samog kraja. Leonora je odlično odglumila i otpjevala emotivni trenutak u kojem Evita shvaća da umire te vrištećim glasom i šokom slama se pred Juanom Perónom.
Publika je songove i činove nagrađivala pljeskom i ovacijama, a najviše je bio nagrađen njihovom pažnjom Fabijan Pavao Medveščak koji je kao narator stvarno bio najjasniji te je pokazao također svoje odlične vokalne sposobnosti. Svi glumci u mjuziklu na kraju su bili nagrađeni velikim pljeskom zadovoljne publike.
Bio je to jedan kvalitetan mjuzikl riječkog Kazališta pod palicom argentinske redateljice Renate Carol Gatica s odličnim zborskim dionicama i sjajnim glumcima koji je zanimljivo bilo pogledati po prvi puta na hrvatskom jeziku.
Foto: lisinski.hr