Prije otprilike mjesec i pol dana, na početku izolacije i u jeku pandemije, Damir Urban i njegova Četvorka zadali su sebi, ali i publici zanimljiv zadatak – napravili su demo verziju pjesme, a zatim pozvali sve da zajedničkim snagama naprave finalnu verziju.
Ideja je bila da se publici, kolegama i prijateljima, u biti svima koji vole glazbu, a uživaju u segmentima njezina stvaranja, ponudi prilika da vlastitim doprinosom budu dio nesvakidašnje priče. Glavna poanta je bila zaokupiti ljude u vrijeme kada nas je teško bilo zaokupiti, a rezultati su – čista čarolija. I dok je publika na ideju „Pseće oluje“ reagirala reakcijama punim divljenja, ljubavi, ježenja, ali i suza, Urban je na svojim društvenim mrežama napisao: „Htjeli smo vas malo pogurati na posao, ispalo je da ste vi ‘spasili’ nas. Jer trud, talent, angažman, pažnja i ljepota kojima ste pristupili svojim izvedbama je zaista duboko dirljiva“. I upravo sve to, ali i više, može se osjetiti i iščitati iz krajnjeg rezultata. „Pseća oluja“ je stigla, pomest će vas količinom prekrasne energije i to čak šest puta!
Naime, „Pseća oluja“ osim službene, dobila je još 5 verzija, jer nemoguće je bilo svu ljepotu stvaranja, ali i količinu ljudi stopiti u samo jednu. Tako je svaki član benda napravio svoju verziju pjesme i njoj pridružio neka već gotova video rješenja koja su pristigla, odnosno koja su sami napravili. Šestu verziju osmislio je dugogodišnji prijatelj i suradnik benda, Tomislav Torjanac, koji je ujedno zaslužan i za vizualno rješenje „Pseće oluje“.
Stvaranje „Pseće oluje“ donijelo je nešto prekrasno i nesvakidašnje – spojilo je gotovo 150 ljudi u jednu priču, i to kakvih ljudi! Od regije, preko Europe, svoje snimke su slali i najmanji i najveći, glazbenici i glazbeni amateri: od Rade Šerbedžije i njegove kćeri Milice, Amire Medunjanin, Frajli, Ivana Dečeka, Ante Gele, Gine iz Detoura, obitelji Bratoš, Grette, producenta Antonina Šimića, saxofonista Stipe Mađora, preko prekrasnih štićenika Centra za autizam Rijeka, talentirane djece i roditelja, prijatelja pa sve do Istoka Zole i jedne mačke.
Foto: Vedran Jerinić