MOJ +1: Natali Dizdar od Randy Crawford do Radioheada
18. lipnja 2020.
Nikola Knežević (2346 Članci)
Podijeli

MOJ +1: Natali Dizdar od Randy Crawford do Radioheada

Natali Dizdar nedavno nam se predstavila i u novom glazbenom projektu BETI, a u kojem se osim nje nalazi i nekoliko članova grupe Mayales. 

Premijerno predstavljanje projekta odrađeno je uz pjesmu “Slobodna”, a mi smo bili slobodni i upitali Natali Dizdar može li nam sastaviti svojih 10 albuma, odnosno 10 imena koja su na nju uvelike utjecala. I dobili smo pozitivan odgovor.

“Pokušala sam odabrati albume koji su mi bili značajni u cijelosti kao takvi, pa sam tako zaobišla neke najdraže glazbenike kao sto je npr. Damon Albarn ili moja prva ljubav prema jazzu Billie Holiday jer sam njihov rad upoznala kroz pojedinačne pjesme vise nego albume pa evo ovako otprilike bi to izgledalo”, rekla je Natali i nastavila:

1. Randy Crawford – Naked and True (1995.)

Ovo je zapravo album kojeg pamtim kao prvi koji mi je definirao glazbeni ukus. Bio je na kaseti na kojoj je pisalo “Diana Ross” tako da sam tek kad sam dobila internet tamo kasnih devedesetih shvatila da je to zapravo Randy Crawford. Antologijski. Slušala sam ga dok se traka nije izlizala, a pjesme bih i danas znala otpjevati od prve do zadnje.

2. Air – Moon Safari (1998.)

Apsolutno i bezvremensko remek-djelo koje mi je i dan danas na playlisti. Volim francusku muziku, ima tu neku suptilnost spojenu s modernističkim detaljima, sasvim logično zapravo za jednu tako kulturološko i artistički povijesno bogatu zemlju.

3. Radiohead – OK Computer (1997)

Tad kad je izašao ovaj album zapravo sam ih otkrila kao bend i provela mnoge srednjoškolske sate u svojoj sobi uz ovaj album na repeatu, ali mi je zapravo njihov najdraži album “In Rainbows”. Radiohead je inače i moj najdraži bend, bila sam i na koncertu u Berlinu prije par godina, volim njihovu melankoliju od one rockerske s kojom su krenuli u devedesetima do generičke koja je prisutnija na posljednjim albumima.

4. Bebel Gilberto – Tanto Tempo (2000.)

Možda najslušaniji ljetni album na mojoj listi koji me uvijek centrira, opusti i vrati u neku mirnu luku. Ako bi postojao pojam estetike u glazbi to bi za mene bio ovaj album. Prepun šuškavih mekanih ritmova i vokala,  jedan od rijetkih koji kad završi samo ga stavim ispočetka.

5. Matthew Herbert – Bodily Functions

Moj prvi ozbiljniji susret s elektronikom tamo negdje početkom 2000-ih koji sam otkrila negdje na prvoj godini faksa. Vrlo specifičan album, tvrd i konkretan prožet toplim vokalima Dani Siciliano, koji mi i danas još uvijek zvuči jednako originalno i svježe. Najdraža stvar: “It’s Only”.

6. Red hot chili peppers – Californication (1999.)

Megahit svih albuma mog vremena. Od covera do svih silnih hitova prožetim Fruscianteovim dionicama koje je nemoguće izbaciti iz glave kad ih jednom čujes. Najbolje od pop muzike u svoj svojoj raskoši.

7. Thievery Corporation – Richest Man in Babylon (2002.)

Ah, te rane 2000-e. Specifični spoj orijenta, trip hop ritmova i melankolične lounge atmosfere začinjene suptilnim zvukovima klavijatura i sveprisutnih masnih bas linija. Nježni tekstovi koji me prate u svim životnim fazama, melem za popodne na plaži.

8. Donny Hathaway – Live (1972.)

Malo tko je pjevao kao što je Donny pjevao.. Ovaj album će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, apsolutno soul remek-djelo s bendom koji zvuči nestvarno dobro.

9. Cardigans – Gran Turismo (1998.)

Definitivno jedan od najdražih bendova, Cardigansi su mi uvijek bili sinonim za jedan pravi pop bend u svim svojim elementima. Sa spojem rockerske atmosfere i beskrajno nježnog vokala Nine Persson često bih znala preslušati i sve njihove albume u jednom danu. Ovaj album je na neki način obilježio i moj prvi album jer iako je izašao ‘98-e baš me u to neko vrijeme zabavljao i inspirirao.

10. The Beach Boys – Pet Sounds (1966.)

Obožavam Beach Boysee. S obzirom na luđaštvo Briana Wilsona sasvim je logično da je njegova muzika morala biti kompleksna ali ovakvo bogatstvo i skladnost harmonija sam osjetila samo u klasičnoj glazbi. Nemoguće ga je slušati bez smiješka na licu. P.S. obavezno pogledati film “Love & Mercy”.

Foto: Vladimira Spindler