IZA OBJEKTIVA: Predstavljamo fotografe Music Boxa – upoznajte Ivicu Drusanyja!
4. kolovoza 2020.
Nikola Knežević (2399 Članci)
Podijeli

IZA OBJEKTIVA: Predstavljamo fotografe Music Boxa – upoznajte Ivicu Drusanyja!

Mnogi su u globalnoj pandemiji koronavirusa zakinuti, često pišemo o glazbenicima koji su u nemogućnosti održavati koncerte i tako prihodovati novac koji im je prijepo potreban za život, a ništa lakše nije niti fotografima.

Malo je lakše onima kojima je fotografija usputni posao, a najgore je onima kojima je fotografija glavni izvor prihoda. Kako bi približili čitateljima fotografiju i fotografe koji nesebično i volonterski za Music Box obilaze koncertna događanja i bilježe nezaboravne trenutke, a koji su uslijed korona krize doslovno ostali bez posla, predstavljat ćemo u seriji članaka upravo te kolege koji zaslužuju puno više pozornosti.

Prvi na redu je Ivica Drusany.

Sveta Nedelja, 24.11.2013. – 4. Rally Show Santa Domenica

Kada si shvatio da se želiš baviti fotografijom?

“Cijeli život sam okružen fotografijom jer je tata od svoje 17. godine fotkao tako da mi je valjda bilo suđeno. No, dugo sam se opirao, sve do masovnije pojave digitalije kad sam 2004. kupio prvi mali digitalac Olympus C5000, tak nekaj. Tada sam često bio na raznim auto utrkama na kojima sam pokušao nešto i ovjekovječiti, ali nije trebalo puno kako bih shvatio da s tom igračkom baš neću uloviti jureću Imprezu. 2005. sam kupio karte za utrku Formule 1 u Monzi i odlučio da ću tamo napraviti poštenije fotke pa nakon puno konzultacija i razgovora kupujem Canon 20D i 17-40mm f/4. Naravno da s malo znanja i tim objektivom nisam ništa pametno snimio, ali Pandorina kutija je bila otvorena.”

Kakve sve vrste fotografiranja radiš i koje bi izdvojio kao omiljene?

“Mogu reći da sam probao valjda sve kaj mi je došlo pod ruku. Od sporta, koncerata, ulične fotografije, interijera, hrane, pejzaža, plane spottinga, stocka, product fotografije, životinja pa čak i meni ne tako mila vjenčanja, krstitke i slična dogođanja. Jednostavno volim fotkati, a ako bih baš morao izdvajati onda možda sport i koncerti na prvom mjestu. Ono što ne fotkam su portreti i ljudi u namještenim situacijama općenito. To me ne zanima i nemam žicu za to.” 

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018. kvalifikacije – Grupa I, Hrvatska – Finska

S obzirom da te često vidim i na koncertima, ali i na sportskim događajima koji su najveći izazovi takvih fotografija?

“Kad sam počinjao najveći mi je izazov bio kako upasti na ta događanja. Nakon toga ti treba nakupljanja iskustva pa bih još više i bolje opreme jer uvijek misliš kako bi mogao još bolje da imaš taj i taj aparat ili objektiv. Fotografiranje tih događaja prepuno je raznih ograničenja pa tako npr. kod bacanja diska na Hanžekoviću nije dozvoljeno gurati objektiv kroz zaštitnu mrežu, a to je jedini dio gdje možeš dobiti normalnu fotku pa je to pravi foto izazov koji uglavnom rješavaš svađom, natezanjem ili kriomice. Ako fotkaš uz liniju bacanja izazov je ne dobiti disk u glavu. Kod fotkanja borilačkih sportova izazov mi je ne ispovraćati se nakon što par sati ležiš nagužen preko ruba ringa. Bezbroj puta sam stajao na vrućini, kiši, snijegu, ali eto koliko god sam u tom trenutku možda proklinjao sve živo i neživo na kraju nikad nisam požalio. Kod koncerata je veliki izazov u ograničenom vremenu fotkanja na te famozne prve tri pjesme i to u najboljem slučaju. Baš zato mi za koncerte fali i pošteno drugo tijelo kako bih što više okinuo s raznim objektivima jer mijenjanje ovjektiva u onom metežu i često ograničenom prostoru nije baš sreća. Onda su tu zaštitari, borba s lošim svjetlom na manjim koncertima, nerijetko i visoke pozornice koje nisu zahvalne za fotkanje kad si dolje u rupi.” 

ZAGREB, CROATIA – MAY 16, 2017: Deep Purple performing during their The Long Goodbye tour at Arena Zagreb. Portrait of Ian Gillan.

Koju opremu koristiš?

“Od prvog dana sam na Canonu, a trenutno sam na 1DX MK II, 70-200mm f2.8 L IS MK III, 135mm L f/2.0, 17-40mm f/4 L i Sigmi 35mm f/1.4. U planu su uvijek neka ulaganja jer igračaka nikad dosta, ali eto 2020.”

Možeš li prilikom fotografiranja shvatiti da si uhvatio taj jedan kadar koji čekaš cijelo vrijeme? Ili ti se dogodi kad dođeš kući da je fotografija ipak mutna ili ima nekih određenih nesavršenosti?

“Shvatim da imam kadar jer chimping mi nije stran, ali češto ipak dođem doma i shvatim da osim kadra nisu ispunjeni ostali tehnički zahtjevi za dobrom fotkom. Ako mi je kadar baš nešto specijalan onda ga objavim zamaskiranog u nižu web rezoluciju koja ipak više trpi ili pak uz psovke i kletve brišem mutne fotke.” 

Koji bi savjet dao fotografiram ili onima koji tek žele postati fotograf?

“Fotografija je jedna prekrasna aktivnost bilo da se odlučite na nju kao hobi ili kao profesiju. Moj savjet početnicima je koliko god to naporno bilo da uvijek imate fotić uz sebe i da ne čekate da vam se skupi prašina na foto ruksaku. Ne filozofirajte previše oko teorije niti se zamarajte opremom koju nemate niti ćete ikad imati, umjesto toga izađite van i fotkajte s onim s čim imate na lokacijama koje su vam dostupne i što više možete. Oprema će doći s vremenom. Naučite sveto trojstvo blenda/ekspozicija/ISO, fotkajte u manualnim postavkama i shvatite da je svjetlo u fotografiji majka i otac, bilo da fotkate vani kad je pametno odabrati doba dana s mekšim i zanimljivijim svjetlom ili pak u studiju gdje treba dobro znati postaviti lampe, pa do sportskih i koncertnih dvorana i stadiona gdje ovisite o reflektorima. I ljudi, nemojte fotke čuvati na svom hard disku, printajte ih, podijelite, napravite knjige, dignite webove, nemojte biti još jedna VIvian Maier pa da netko nakon vaše smrti nađe blago na nekom hard disku. Profićima nemam kaj za reći, mogu samo pitati :)” 

Skunk Anansie, Šalata, 27.7.2019.

Kako je na tebe utjecalo ovo korona vrijeme?

“Utjecalo je tako da nisam fotkao ništa posebno od Editorsa, dakle od veljače 2020. Korona nam je ubila sva koncertna događanja, sport kad se malo i pokrenuo bio je ograničen broj fotografa pa se nisam ni pokušao gurati među profiće koji tamo zarađuju kruh. Ulicu nisam fotkao čak ni nakon potresa pa sam u ovo razdoblje, kada se moglo okinuti baš povijesnih fotki i unatoč gornjim savjetima, ostao doma jer psihofizičko zdravlje je ipak bilo na prvom mjestu.” 

Je li fotografija tvoj jedini posao ili ipak imaš nešto od čega možeš normalno živjeti?

“Iako bih volio živjeti od fotografije i baviti se nečim što stvarno volim sreća u nesreći je da mi je fotografija ipak samo hobi kojim pokrivam samo ono uloženo u opremu dok za život zarađujem drugim poslom. Vidio sam puno fotografa hobista koji su s vremenom postali profići i ubrzo im je fotografija postala tlaka, nešto što bih svakako htio izbjeći. Imao sam par vizija kako fotografiju pretvoriti u dodatnu zaradu, ali hrvatska administracija me u više navrata uspješno odvratila od toga.”

St. Paul’s Cathedral

Ako netko želi koristiti tvoje usluge gdje ti se može obratiti i gdje može pogledati tvoj portfolio?

“Oko 15 godina laprdam na svom foto blogu www.foto.drusany.com na kojem je hrpa fotografija većine stvari koje sam fotkao i na njemu se može dobiti dobar dojam mog foto stvaralaštva. Naravno postoji i verzija za one s manje koncentracije i interesa u obliku nekog skraćenog portfolija na www.drusany.photoshelter.com

Zagreb, 5.12.2015., Stadion Maksimir, Champions League, group F, GNK Dinamo Zagreb (blue) 0-2 FC Bayern (red)

Foto: ustupio Ivica Drusany