RECENZIJA: Christopher Nolan: “Tenet” – povratak u budućnost unatrag
11. rujna 2020.
Nikola Knežević (2399 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Christopher Nolan: “Tenet” – povratak u budućnost unatrag

Inače favoriziram Christophera Nolana, jednog od vodećih filmskih redatelja i scenarista današnjice, odnosno od 2000-ih naovamo, ali nikada nisam bio pristran pa tako neće biti niti ova recenzija koliko god na prvu izgledalo drugačije.

Činjenica je da su se kinodvorane diljem svijeta otvorile tek nedavno i da su mnogi u strahu uopće otići do kina, ali nakon najburnijih 6 mjeseci za cijeli svijet u novijoj povijesti, idealan film za otvorenje dvorana je upravo “Tenet”, novi briljantni uradak Christophera Nolana koji je i ovoga puta uspio prikovati gledatelja uz kino fotelju i na opaki način prikazati nesvakidašnju temu koja izlazi iz okvira komercijalnih blockbuster filmova iz Hollywooda. Nije ni čudo, jer se od samoga početka Nolan bavio jednim posebnim avantgardnim, artističkim, odnosno noir pristupom svojim filmovima. Još od razdoblja “Mementa”, “Nesanice”, “Prestiža”, pa preko trilogije “Batman”, “Početka” i “Interstellara”, do “Dunkirka” i sada “Teneta”, Nolan je provlačio sivilo života, često i utjecaj moderne tehnologije na naš život, ali i posebne teme koje još nitko na takav način nije obrađivao. Uvijek je imao taj uvrnuti dodir, poput putovanja kroz nekoliko razina sna u “Početku” ili putovanja kroz crne rupe ili crvotočine u “Interstellaru”, odnosno uvijek je plesao između realnog i nerealnog, ali je i sve to prikazivao kroz jedan sebi svojstven i prepoznatljiv način i uz dosta inteligentne razvoje situacije koje su znale običnom gledatelju pomutiti um. Jedno je sigurno, nakon svakog njegovog filma razmišljam danima o njemu, analiziram i oduševljeno pričam o tom iskustvu, a ovo je samo još jedan film koji trebate pogledati više puta da bi vam zapravo cijeli njegov briljantni um došao do vašeg uma. I to je rečeno bez ikakvog podcjenjivanja gledatelja.

Film “Tenet” govori o Protagonistu, a to je u ovom slučaju John David Washington, koji radi za CIA-u, a nakon što je zarobljen u jednoj misiji u kojoj je spašavo špijuna i čudan artefakt, kako bi izbjegao brutalno ispitivanje, popio je cijanid. No, sve ga to odvodi do jedne druge agencije koja mu u zamjenu za novi život nudi jednu posebnu misiju, a to je istraživanje nekih čudnih aktivnosti oko spomenutog artefakta koje su izvan našeg pojma realnosti i koje je i sam iskusio. U svemu tome čujemo za riječ “tenet” koja u slobodnom prijevodu znači princip ili načelo, odnosno jedan od glavnih načela religije ili filozofije. Protanogist otkriva kako je moguće činiti upravo suprotno od onoga što činimo s određenim predmetima ili događanjima. Tako, primjerice, možemo manipulirati vremenom, odnosno sadašnje ili buduće događaje možemo premotavati unatrag i utjecati na njihovu prošlost kako bi promijenili budućnost, a sve uz pomoć artefakta. Laički rečeno, ako smo neki predmet bacili na pod, možemo ga na isti način vratiti u ruku. Dakle, u “Tenetu”, zahvaljujući artefaktu iz budućnosti, postoje dva svijeta, onaj koji ćemo tek proživjeti i onaj koji smo već proživjeli i u svakom od njih možemo stvarati neku svoju budućnost. S tim da u onom svijetu koji premotavamo ne možemo disati normalnim putem nego moramo koristiti dodatni kisik, a samo Protagonist, odnosno korisnik tog istog vremenskog stroja, može u tom “nazadnom” životu ići naprijed. Štoviše, Nolan je prikazao koliziju ili iluziju ta dva svijeta u prostoru i vremenu pa Protagonist i njegov partner Neil (sjajno ga utjelovio Robert Pattinson) nailaze na prošle događaje u budućnosti, ali koji se tek trebaju odviti i to unatrag. U istom trenutku oni koji žele promijeniti prošlost gledaju ishod budućnosti i obratno.

U cijeli ovaj Nolanov svijet, odnosno Nolanova dva svijeta, upleten je Andrei Sator (genijalni Kenneth Branagh) koji je izumio vremenski stroj, ali koji posjeduje algoritam tog vremenskog stroja ili algoritam putem kojeg se može mijenjati vrijeme i prostor. Nažalost, zbog teške bolesti Satoru prijeti smrt, a time i kraj algoritma jer će sve prikupljene artefakte zauvijek zakopati na nepoznato mjesto i time omogućiti kompletno izvrtanje vremenske crte ili kraj svijeta. Sator će sebi oduzeti život u najsretnijoj fazi istoga i u društvu svoje voljene supruge koju, ako je on ne može imati, ne želi omogućiti bilo kome drugome da je ima. Ista je situacija i s algoritmom, artefaktom, odnosno ovim svijetom. Narcisoidno i egostično, rekli bismo. Kako bi se to spriječilo, tim “Tenet” pokušava obrnuti već obrnuto, vratiti se tjedan dana unatrag, boriti se protiv samih sebe, spasiti život njegove supruge Kat (Elizabeth Debicki), oduzeti mu artefakt i poništiti djelovanje algoritma, odnosno vratiti balans u vremenu i prostoru kako bi ovaj svijet u konačnici opstao. Za sva ova vremenska putovanja ili bolje rečeno “nazadovanja” koriste tzv. Turnstile, stroj koji je u mogućnosti mijenjati tijek vremena ili točnije koji može omogućiti odlazak u prošlost kako bi se promijenio tijek budućnosti. Ono što je najbriljantiji dio filma jest krajnje shvaćanje uloge Protagonista koji doista i jest glavni Protagonist, ali tijeka budućnosti što će zapravo shvatiti mijenjanjem prošlosti.

Christopher Nolan je još jednom nadmašio svoje mogućnosti i prikazao nemoguće, točnije prikazao nemoguće na svoj način. Njegova kreativnost u tumačenju promjene vremenskog prostora u kojem živimo nadilazi sva naša razmišljanja i nekako pronalazi svoj put u znanstvenim istraživanjima koja zapravo još pronalaze prava rješenja koja su na tragu odgovora na pitanje – možemo li se vremenskim strojem vraćati u prošlost i mijenjati budućnost?

A da ne govorim o specijalnim efektima u filmu, realnosti prikazanoj u cijeloj svojoj nerealnosti, scenariju koji je briljantno napisao, ovoga puta isključivo on bez svojeg brata s kojim je surađivao na prošlim filmovima. Sve je to popraćeno nevjerojatnim soundtrackom koji ovoga puta nije pripao Hansu Zimmeru. Ne, nije pukla ljubav na ovoj relaciji nego je Hans već ranije prihvatio poziv za rad na soundtracku remakea filma “Dune” koji režira Denis Villeneuve, a tu je svakako i angažman na novom filmu o Jamesu Bondu. Nolan je ovoga puta pružio priliku mladom švedskom skladatelju Ludwigu Göranssonu poznatom po radu na filmovima “Creed”, “Creed 2”, “Venom” i “Black Panther” za koji je dobio Oscara i Grammyja. Svojim radom podsjetio me na prerano preminulog genijalca Jóhanna Jóhannssona i mogu reći da se sam promaknuo na mjesto jednog od najboljih filmskih skladatelja nove generacije. Poslušajte zasebno soundtrack, a njemu ću se posvetiti u zasebnoj recenziji. 

Ovdje će se naravno potezati određena pitanja, kako je moguće da se mijenjanjem prošlosti ne napravi velika pomutnja u ishodu budućnosti i stvara nekakva nerealna vremenska crta, crvotočina ili crna rupa koja će progutati sve ono što smo stvorili. Ili možda kako to da Protagonist s malom bočicom kisika može toliko dugo izdržati u “nazadnom” vremenu. I štošta toga će se još provlačiti kroz glavu prosječnog gledatelja oko tih mogućih nesavršenosti. Ali nitko nije savršen, niti ovaj svijet nije savršen, niti onaj svijet koji je prikazan u filmu “Tenet”. U tome i jest poanta svega. Nolan pokušava nesavršenost prikazati na najprirodniji i najkreativniji mogući način, a opet ne prelazeći previše liniju realnosti. Bez obzira favorizirali ga ili ne, voljeli ga ili ne, tražili nesavršenosti u njegovoj možebitnoj savršenosti, tražili greške u njegovim koracima, morate prihvatiti činjenicu kako je njegov um i način razmišljanja daleko iznad drugih redatelja njegove generacije i kako njegovi znanstveno-fantastični poduhvati zapravo nisu toliko daleko od realizma. Njegova mašta je doista širok pojam i impresivno je kako maštu kontrolira pri tome ne odlazeći previše iz krajnosti u krajnost nego gledatelju ponuditi nešto o čemu će jedno dulje vrijeme razmišljati i iznova se vraćati. Svojim filmovima nikada nije nametao zaključak nego tjerao gledatelja da sam sebi postavi zaključak iako zapravo zaključka nema nego vas uvijek ostavlja u nekoj dilemi. Ili možda gledatelj sam sebi stvara dilemu, a nje u biti nema?

Ovo je film koji treba pogledati više puta i svakoga puta zaslužuje punu pozornost. Vjerojatno ću i sam učiniti to.

Foto: Property of Warner Bros.

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5