Rubrika “Iza objektiva” za cilj ima promovirati nesebičan rad fotografa koji su dio Music Box ekipe i zbog ljubavi prema glazbi volonterski bilježe najvažnije trenutke na pozornici i izvan nje.
Posao fotografa je kao i mnogi drugi poslovi pao na koljena tijekom korona krize, stoga ovim člancima želimo dati prostora fotografima koji su u ovim treškim trenucima kao jedini posao imali sjedenje ispred računala kako bi preslagivali vlastite arhive. Kako je korona kriza polako popustila tako su i oni maknuli paučinu s fotoaparata i krenuli se kreativno izražavati kroz fotografiju.
Ovom prilikom upoznajte Matiju Purgara, samozatajnog fotografa koji iza sebe ima dvije izložbe koncertnih fotografija, ali i brojne koncerte dok mu je najveći izazov bilo fotografiranje INmusica 2018. godine i to upravo za Music Box.
Kako je krenula tvoja priča s ljubavi prema fotografiji?
“Ni ne sjećam se točno, ali znam da još dok sam bio klinac i dok digitalni fotoaparati nisu uopće bili u igri, već tada sam mami znao tu i tamo maznuti fotić i okinuti koju fotku. Oduvijek mi je to bilo zanimljivo i eto, rekao bih da se od tud sve počelo razvijati.”
Koje sve vrste fotografija voliš, koji su ti neki izazovi?
“Pa definitivno sam najviše radio koncerte. Odradio sam koju svadbu i tu i tamo znam portrete, ali nema mi dražeg do dobrog koncerta. Ako fotkam za sebe, onda tu bude i street i landscape, svega pomalo… Najveći izazov je uhvatiti atmosferu… Nakon što sam pohvatao osnovno, sa svakim koncertom se trudim ići malo dalje i na drugačiji način dočarati ljudima koji nisu bili tamo kako je bilo.”
Kako je došlo do ljubavi prema koncertnoj fotografiji i koliko dugo već pohodiš koncerte s fotoaparatom?
“Čim sam nabavio DSLR jedna od prvih stvari kojima sam se posvetio su bili koncerti. Uvijek sam volio glazbu, osobito rock i alternativu pa mi je tako užitak bio vidjeti svoje najdraže bendove ‘u akciji’ i tu je lagano krenula poveznica. Jedna od stvari koja me je najviše potaknula je kad sam na koncertu Red Hot Chili Peppersa u photo pitu vidio dečka kojeg poznajem i kad sam vidio njegove fotke s koncerta, tad sam zaključio da to želim biti i ja. Osobno fotkam koncerte negdje od 2014. godine, mislim, ali u početku su to bili manji koncerti na otvorenom ili u bircevima, pa je polako raslo prema sve većim i ozbiljnijim stvarima.”
Koji ti je najdraži koncert koji si pratio iz photo pita?
“Pa rekao bih INmusic festival 2018. To mi je ujedno i najveći koncert koji sam fotkao. To mi je bio neki osobni izazov još u samom početku, pofotkati neki poznati festival s velikim izvođačima. U svojim počecima često sam znao naletjeti na fotografije s Nova Rock festivala, raznoraznih festivala u Italiji, Njemačkoj, Sloveniji i Austriji i nikad se nisam mogao prestati diviti tim fotografijama i ljudima koji su ih napravili tako da kad sam čuo da mi je odobrena akreditacija za INmusic, dostigao sam neki svoj cilj koji sam imao od samog početka.”
Kakvu opremu koristiš?
“Prastari Nikon D700… Ovo mi je drugi čak, jer prvi kojeg sam imao sam toliko zavolio da sam odlučio uzeti jedan koji je bio u boljem stanju :D Od objektiva, 24-70mm f/2.8, 35mm f/1.4, 50mm f/1.8 i 28mm f/2.8. Uskoro bi trebalo doći još malo pojačanja u taj odjel.”
Je li fotografija po tebi danas podcijenjena?
“Još sam mlad pa ne mogu previše uspoređivati sadašnje stanje sa nekim prošlim, ali mislim da definitivno sad kada je fotografija pristupačnija i dostupnija svima, nažalost na fotografe i fotografiju se ne gleda kao što se gledalo nekad.”
Što misliš o ovim novim trendovima, mobitelima koji navodno mijenjaju fotoaparate, te filterima na društvenim mrežama?
“Pa sve to ima svoje mjesto i da nije uspješno ne bi se proizvodilo, ali smatram da nikad neće zamijeniti aparat s većim senzorom, boljim staklom i naravno osobom koja posjeduje znanje da to iskoristi. Mobiteli su daleko došli, aplikacije za uređivanje isto tako, ali bilo tko, tko je stajao iza aparata i koristio ga više od 10 minuta, zna da razlika postoji.”
Koliko ulažeš truda u obradu fotografije i koje programe koristiš?
“Dok ne dođem do svog ‘looka’, odnosno vizuala koji tražim. Svaki fotograf ima neki svoj stil i izgled koji se tijekom godina ‘izbrusi’, pa tako i sam. Uvijek je to neka slična paleta boja, slični edit, nešto prepoznatljivo za svakog. Za 99.9% edita koristim Lightroom.”
Što te inspirira za fotografiranje, imaš li neke zanimljive anegdote oko toga?
“Trenutno izlazim iz poduže stanke od fotografije… Najbolja inspiracija su druge dobre fotografije. Jako volim analognu i dokumentarnu fotografiju tako da kad fali inspiracije uvijek pogledam neke dobre fotke na film ili neku dobru fotopriču i inspiracija je odmah tu.”
Vidio sam da si imao i neke izložbe, o čemu se radi točno, kada je to bilo i koja je bila tema izložbe?
“Dvije, da. Jedna je održana krajem 2018., druga u proljeće/ljeto 2019. Obje su bile u Karlovcu i na njima su bile moje najdraže koncerte fotografije, od samih početaka pa sve do koncerata koji su bili neposredno prije izložbi.”
Baviš li se fotografijom i profesionalno, a pri tome mislim da zarađuješ od nje?
“Ne. Zarađivao jesam ponešto, ali nikad nisam napravio onaj iskorak da to postane full-time job. Kao što sam gore ranije spomenuo, tu i tamo sam znao odraditi neke portrete, svadbu pokoju i tu i tamo neki festival, ali to je uglavnom bilo to…”
Mogu li ti se ljudi obratiti ako budu htjeli tvoje usluge za fotografiranje i gdje?
“Ako itko želi, neka slobodno baci oko na https://matijapurgar.com i neka se obrati pa ćemo sve dogovoriti :)”