#nedjeljnikomentar: BluVinil, kids from the sky, Nika Turković, Sana Garić, Soma Dollara
4. listopada 2020.
Nikola Knežević (2423 Članci)
Podijeli

#nedjeljnikomentar: BluVinil, kids from the sky, Nika Turković, Sana Garić, Soma Dollara

BluVinil – “Apaši” (Dallas Records)

Mladi Šibenčani upravo su objavili album “Apaši”, a naslovnim singlom i spotom poručuju – “ovo je naša godina”. Tko zna, možda i neće s time previše fulati. Njihov novi singl je dosta melodičan i pjevan, mogli bi ga lako prigrliti mnogi. Pri tome ne mislim samo na publiku, nego i radio postaje koje bi trebale početi razmišljati o tome da emitiraju glazbu koja doista znači publici, a ne likovima koji na tome zgrću veliku lovu i u njihovim pjesmama se kvaliteta ne osjeti ni u tolikoj mjeri koliko je crno ispod nokta. Ovakvi bendovi zaslužuju pozornost. Ne kažem da je BluVinil najbolji bend koji smo ikada čuli ili najbolji bend ove godine, ali imaju pjesmu “Apaši” koja ima sve ono što zadovoljava jednog prosječnog slušatelja. Dosta dobar tekst, melodičnost, kvalitetu, nisu naporni i dosadni, stoga prst gore za Šibenčane. Imaju i jedinstven vokal, iako mi malo smeta šuškanje, ali bi se to moglo riješiti vrlo lako – engleskim jezikom koji grli šuškanje. To je za sada jedina mana ovog benda. Produkcija je također vrlo dobra, pjesma ima i jako lijepi aranžman, a posebno mi se sviđa simbioza gitare i klavijatura. No, da ne duljim, vrlo dobra je i ocjena.

Ocjena: 4/5

Kids from the sky – “Vatra” (Aquarius Records)

Relativno novi glazbeni projekt u Hrvatskoj je lijepo osvježenje, iako ima svoje nedostatke. Prednost je ta da je riječ o zvuku koji nije toliko prisutan kod nas i da je to dosta veliki plus u startu. Drugi dio pjesme ima puno bolji flow od prvog dijela. Izgleda da nisu još iskusni u ovim rap/trap dionicama pa ima previše teksta koji nisu uspjeli ugurati te dolazi do pomutnje prilikom repanja. Drugi nedostatak je govorna mana koja se, kao i u slučaju iznad, može izgubiti u engleskom govornom području. A kako čujemo po engleskim dionicama ove pjesme to im opako dobro stoji, imaju sjajan izgovor američkog engleskog i mislim da trebaju krenuti u tom smjeru. Tako da još trebaju poraditi na sebi, tekstovima pogotovo, ali i moraju se odlučiti što im najbolje odgovara. Imaju dobru priču i šteta da sve prođe nezapaženo zbog svoje prosječnosti.

Ocjena: 3/5

Nika Turković – Gledaj me (STEY Remix)

Jasno je kako Nika Turković nema pjesme za plesne podije, iako je u pitanju glazba koja je odlična, ali jednostavno nije za hrvatsko tržište pa čak i za hrvatski TV i radijski eter. Stoga, rješenje o remixu je dobar potez, a STEY je od njezinog najnovijeg hita “Gledaj me” napravio plesnu house pjesmu koja je sada pristupačnija široj publici, ali i klubovima, zabavama i sličnima. Remix kao remix nije nešto posebno, klasični house ritam, auto-tune koji nikada da izađe iz mode (možda bi ga zakonom trebalo zabraniti), iako je doista izašao iz mode, no nije ni cilj napraviti briljantni remix već ono što sam već spomenuo. Stoga, misija je uspjela, a o kvaliteti neđu pretjerano govoriti. Naravno da mi je draži original, odnosno jedino ga i odobravam na svojoj playlisti.

Ocjena: 2.5/5

Sana Garić – Prirodno (Mascom Records)

Sana je uvijek bila lijepo iznenađenje, iako to iznenađenje sada postaje i pravilo. Electro synth pop zvuk je odličan za plesne podije, ali u njezinoj melankoličnoj interpretaciji sanjivog vokala dostojan je i nešto dubljih razmišljanja. Ovo nije samo glazba za plesne podije, nego i zvuk koji možemo okarakterizirati i komercijalnim, ali i urbanim, spreman za svakodnevnu upotrebu. Ovo je nešto što bi trebali slušati svakodnevno i da nam nikada ne dojadi. Ako može vani, zašto ne može i kod nas. Drugu dimenziju ovom electro zvuku daje električna gitara, ali i synth koji baca na zapadnjačke retro electro trendove. Itekako zanimljiva kombinacija i nadasve sjajan uradak koji bi trebao još više zainteresirati javnost za Sanu Garić i njezin bend. Nikada nisam slušao njezinu glazbu uživo, ali jako bih volio, da se rasplešem, ali i upijem svu pozitivnu energiju koja pršti iz ove glazbe. Pozitivna melankolija, tako bih nazvao ovu pjesmu. Odnosno – prirodno!

Ocjena: 4.5/5

Soma Dollara feat. Miro Ungar – Zagreb i ja, šmekera dva (Aquarius Records)

Kopija pjesama “Zagreb, Amerika u malom”, “Ritam grada” i drugih wannabe repersko-nereperskih suradnji. Nekada je uspjevalo, danas teško, osim u ovom primitivnom svijetu. Soma Dollara je uavno umirovljen i trebao bi ostati tamo, a Miru razumijem, čovjek je u godinama pa treba prihvaćati glazbene suradnje, iako je još itekako koncertno aktivan. Ali, ovo više po meni nema smisla. Ovakva suradnja je prošlosti, a ne sadašnjost ili ne daj bože budućnost.

Ocjena: 2/5