Skip to content Skip to footer

LA FEMME #7: Ivana Picek Pi: “Tužno mi je da u današnje doba još moramo pričati o pitanju ravnopravnosti”

Projekt La Femme bavi se temom ženskog kantautorskog pokreta sve više prisutnog u regiji, ali i stigmatizacijom žena u društvu, shodno tome i u glazbenim okvirima.

Jesu li žene u glazbi ravnopravne muškarcima, kako je biti žena u glazbi, koliko je danas u svijetu glazbe prisutan princip stavljanja tijela ispred glazbe ili princip „vrijediš onoliko koliko dobro izgledaš“? Neka su to od pitanja koja ću postavljati svojim sugovornicama u 10 članaka planiranih do kraja godine u sklopu projekta La Femme.

Ivana Picek Pi glazbenica je koja na svojim nastupima širi pozitivnu energiju, melankoliju i vlastite emocije, a ona je moja nova sugovornica. Pročitajte što ona ima za reći o ženskim pravima, ravnopravnosti spolova, položaju žena u društvu i glazbi i drugim temama.

Kako gledaš na današnje društvo po pitanju ravnopravnosti spolova i položaju žena? Što je ključno što smo po tebi pozitivno uradili zadnjih godina, a što je ono o čemu se malo priča i zapravo je krucijalan problem?

“Tužno mi je da u današnje doba još moramo pričati o pitanju ravnopravnosti ikoje vrste, no s obzirom da se pitanja postavljaju, očito postoji potreba za time. Identificiram se kao žena, no mislim da postoje puno dublja pitanja i problemi koji dovode do neravnopravnosti. Od odgoja, nekih naučenih obrazaca ponašanja, mjesta gdje živimo, toga da se ne znamo boriti za sebe… Negdje su neke stvari zdravorazumske, drugdje će trebati proći još mnogo vremena dok ne postanu, no tako je na cijelom planetu, svi smo u istoj situaciji.”

Ako usporedimo svjetsku glazbenu scenu s hrvatskom, koje su razlike po pitanju žena u glazbi. Osjetiš li neke veće oscilacije i jesu li kod nas žene u glazbi dovoljno cijenjene?

“Razlike vidim samo u financijskom smislu. Ako pričamo o najvećim zvijezdama, tamo gdje ima ulaganja ima i većih rezultata. Tu i tamo iskoči neki self-made biser, no i toj osobi dobro dođe podrška cijele mašinerije. Ne osjećam se kompetentno uspoređivati niti govoriti o tome, ne bih znala niti se iskreno zamaram time.”

Kako je tebi u glazbi od samih početaka do danas? Jesi li imala nekih neugodnosti samo zato što si žena?

“Meni je glazba otpočetka neka vrsta utočišta, siguran bijeg u maštu i ocean neistraženih melodija i zvukova. O većim neugodnostima ne bih mogla pričati, ako su se i dogodile nisam sigurna da sam ih doživjela na temelju toga što sam žena, ili sam ih dobro potisnula.”

Je li zahtjevno biti one-girl-band? Kakva su tvoja iskustva i jesu li postojale neke situacije gdje se jednostavno nisi mogla skoncentrirati na sve segmente live acta?

“Nisam sigurna da je najispravnije reći da sam one-girl band. Na nastupima me od samih početaka prati sestrična Antonija Ivančan – od naših početnih nastupa sa ksilofonom i mjehurićima, do trenutnih više electro-synth momenata. Istina da solo snimam i radim pjesme, i u tome nalazim veliko zadovoljstvo i kreativnu slobodu, no na nastupima ako ne nastupam sama, ne bih rekla da sam one-girl band.
Vezano uz live actove, heh, bilo je raznih momenata. Opet, ne bih to povezivala s time što sam žena, već s mojom megalomanijom i potrebom da imam sto instrumenata na stageu, i toliko specifičan zvuk da se malo koji tonac na prvu može bez problema snaći u svemu tome. A s druge strane, moj još uvijek prisutan stage fright i situacije kad sam toliko šeprtljava, no nekako sam to prihvatila kao dio mene. No, riješit ćemo i to s vremenom.”

Rekla si jednom prilikom da ti je inspiracija spajanje nespojivog. U kojem smislu je to i što je kod tebe nespojivo po pitanju zvuka, ali svega ostaloga?

“Nespojivo u smislu kombinacija koje su neočekivane, nove, ne znam, nešto što bi mi pokrenulo srce i um. Nema mi dosadnije nego vidjeti i čuti nešto već sto puta viđeno, no možda (i najvjerojatnije) je to dio moje patologije. Ako ću nešto raditi, radit ću ili tako ili niti neću raditi, na sreću ima drugih koji mogu po pravilima.”

Koliko ti je bitan vizualni aspekt glazbe?

“Vizualni aspekt svega u umjetnosti je bitan. Ne mislim da je presudan, dobra glazba je dobra glazba bez obzira na vizuale koji ju prate, no pitanje je što gledamo i na koji način. Kad čujem neku melodiju ili pjesmu, vrlo često odmah vidim i slike i boje uz to, i cijela priča se odvrti pred očima. Ponekad je zabavno prikazati to i drugima.”

Nalaze li se u tvojoj glazbi i ženske teme u smislu ženske snage, intelekta i hrabrosti?

“Mislim da da. Pa i cijeli prvi album Pi bavi se pričom o redovnici koja odlazi u samostan gdje se zaljubljuje u drugu redovnicu, inspirirano mnogim stvarima, između ostalog i pričom o Benedetti Carlini.”

Jesu li u Hrvatskoj glazbenice manje plaćene od glazbenika? U svijetu je to vidljivo, iako postoji glazbenica koje su pri samom vrhu onih koje najviše zarađuju.

“Na ovo pitanje zaista ne znam odgovoriti. Ako mi dostaviš uvid u račune svih možemo se čuti.”

Znači li danas da si uspješna glazbenica ako si i izgledom atraktivna? Stavlja li se danas u fokus više žensko tijelo, nego sama kvaliteta glazbe?

“Što uopće znači biti uspješan? Mislim da svatko ima svoje kriterije za to. Znači li biti uspješan ukoliko ti se pjesme vrte na radiju, ili ukoliko si napravio nešto što zaista mijenja stvari? Znači li biti uspješan ako si motivirao i inspirirao još nekoga na stvaranje ili ako te netko voli zbog toga kako izgledaš? Ne znam.”

Kako gledaš na manjak žena u drugim glazbenim zanimanjima poput produkcije, tonskog snimanja, miksanja, masteringa ili live ozvučenja?

“Na isti način na koji se još prije desetak godina gledalo na curu koja je htjela ići studirati FER ili raditi neki drugi „muški“ posao. Vremena se mijenjaju i polako će se sve izjednačiti. Kao što danas imamo mnogo više studentica medicine nego studenata (a dobro znamo da je medicina bila „muško“ zanimanje), tako će se promjene dogoditi i u svim drugim područjima.”

Koje su žene na tebe utjecale po pitanju glazbe, imaš li nekakve uzore i osjetiš li da bi ti u budućnosti mogla biti uzor drugim ženama li glazbenicima?

“Mnogo je umjetnica koje su me inspirirale svojom snagom i originalnošću. Od glavnih (primarnih) uzora radi kojih sam se i usudila krenuti izvoditi svoje stvari moram spomenuti Reginu Spektor, CocoRosie i Lauru Marling. Iako ih iskreno više baš i ne slušam, u tom početnom periodu bile su presudne za mene i moje stvaralaštvo. Kasnije su se naravno javljali drugi uzori i druge inspiracije, a ako ću i ja nekome biti tako nešto u budućnosti, nema sretnije osobe!”

Koja je tvoja poruka mladim glazbenicama i mladim ženama koje tek kreću na neko svoje profesionalno putovanje, bilo da je u pitanju glazba ili neka druga umjetnost ili neko drugo zanimanje?

“Vjerujte si i slušajte svoje srce! Tuđe komentare i savjete primite, no filtrirajte! Ukoliko se dobronamjerni savjeti ne poklapaju s vašom vizijom, ne ustručavajte se odbiti pomoć i radite po svome! DIY forever ? ❤️”

*projekt La Femme sufinanciran je sredstvima Vijeća za elektroničke medije kroz Program za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. 

Naslovna fotografija: Nikola Knežević