LA FEMME: Udruga Brod – grupa za ženska ljudska prava: “Najveći problemi neravnopravnosti počinju već od rođenja i podjele igračaka i boja u vrtiću”
3. prosinca 2020.
Nikola Knežević (2516 Članci)
Podijeli

LA FEMME: Udruga Brod – grupa za ženska ljudska prava: “Najveći problemi neravnopravnosti počinju već od rođenja i podjele igračaka i boja u vrtiću”

Projekt La Femme bavi se temom ženskog kantautorskog pokreta sve više prisutnog u regiji, ali i stigmatizacijom žena u društvu, shodno tome i u glazbenim okvirima.

U proteklih nekoliko mjeseci kroz 10 intervjua s eminentnim hrvatskim glazbenicama, odnosno kantautoricama, razgovarao sam na temu ravnopravnosti spolova, odnosno ženskih pravima s naglaskom na položaj žena u glazbi i na glazbenoj sceni. Tijekom projekta saznao sam puno zanimljivih informacija, odnosno prije svega ono na što najviše nailaze glazbenice kada je u pitanju stigmatizacija žena. U slučaju da vam je promakao jedan od intervjua možete ih pronaći OVDJE.

Nakon 10 intervjua došlo je vrijeme da razgovaram s osobom koja se izravno bori protiv diskriminacije žena kroz aktivizam i djelovanje u društvu, a koja će na stručan način moći pojasniti gdje se trenutno Hrvatska nalazi. Moj poziv prihvatila je Anamarija Matanović iz Udruge Brod – grupe za ženska ljudska prava koja je pomno pratila projekt La Femme i dala određeni zaključak po pitanju najveće problematike s diskriminacijom žena (u glazbi).

Kakva je Hrvatska danas po pitanju ženskih prava, a kakva je bila na početku svoje samostalnosti? Osjeti li se jedan veliki napredak ili su to i dalje samo puževi koraci? Što govore brojke?
“Zadnjih 20 godina koliko sam uključena u ženski aktivizam promijenila se situacija ali nedovoljno s obzirom na vremenski period koji nije kratak. Naime, značajni pomaci su osnivanje autonomnih skloništa i savjetovališta te njihovo djelomično financiranje od strane nadležnog Ministarstva, županija i gradova. Takvih skloništa imamo 7 i navodna odnedavno 2 nova. Daljnji značajni pomak je ratifikacija Istanbulske konvencije od koje imamo neke manje pomake.”

Koji su generalno najveći problemi neravnopravnosti spolova, na što najviše nailazite u svojem radu?
“Najveći problemi neravnopravnosti kod nas počinju već samim rođenjem. Tu nailazimo na predrasude i podjele, od podjele igračaka i boja u vrtiću te se nastavlja u daljnjem obrazovanju gdje postoje predrasude koje su srednje škole i fakulteti primjereni ženama, a koje nisu; samim tim i zanimanja i tu dolazimo do različitih plaća za ista radna mjesta. Naime, žene su manje plaćene. Dok žene i dalje preuzimaju brigu o djeci i kućanstvu.”

S obzirom da je osnova projekta La Femme položaj žena u glazbi prvenstveno, koliko su žene naspram muškarcima diskriminirane?
“Onoliko koliko pratim našu glazbenu scenu primjećujem da žene imaju veće pritiske oko toga kako bi trebale izgledati, dok su za muškarce standardi nešto fleksibilniji. Ne mogu nažalost puno o ovoj temi, vidim onoliko koliko vidim po medijima.”

U intervjuima s glazbenicima često nailazimo na problem da su djevojke ili žene u glazbi odmah pjevačice, a ne glazbenice, odnosno da ih se gura na pozicije koje su automatski podređene ženama. Tu govorim o činjenici da u Hrvatskoj jedva da možemo nabrojati na prste obje ruke producentice, odnosno tonske snimateljice ili majstorice tona na koncertima jer su to sve zanimanja od početka predodređena muškarcima?
“Da. To je česti primjer u svim umjetničkim i ostalim branšama. Vjerujem kako je iz razloga što je žena još uvijek objekt i što je važno da vizualno odgovara nametnutim kriterijima i kako se s takvim predrasudama teško boriti da bi se došlo do nekakve druge uloge u glazbi.”

Da ne govorim o tome kako se za glazbenice odmah misli da ne znaju prikopčati kabel na gitaru ili neki drugi instrument pa nerijetko stignu dobacivanja muškaraca – „pusti ti taj kabel meni“ i slično. Koliko je zapravo to veliki problem, odnosno koliko je uopće problem što će većina čitatelja zaključiti kako zapravo u ovoj mojoj prethodnoj rečenici ne vide nikakav „veliki“ problem?
“Da, to je upravo ono o čemu je već bilo govora da nas u vrtiću uče što je za curice, a što za dečke, bez obzira na stvarne sposobnosti. Problem je užasno velik, a osim što diskriminira i ponižava šalje i poruku koja je vrlo nazadna!”

Koliko se po tebi današnja glazba oslanja na prodaju glazbe preko ženskog tijela? Odnosno koliko se žensko tijelo danas iskorištava u glazbenoj industriji ne bi li se došlo brže do određenog cilja?
“Mislim da je to na hrvatskoj sceni skoro više od 90 posto. Rijetke glazbenice su se uspjele izboriti da ne budu uvjetno rečeno sluge modnog diktata u svrhu lakše prodaje i bolje slušanosti odnosno gledanosti.”

Glazbenice su mi u intervjuima također otkrile kako se upravo ova riječ s početka mojeg pitanja uopće ne koristi često u medijima ili kod kolega jer se automatski misli da žena može biti jedino pjevačica, a kada i jest pjevačica onda se za njih ne koristi termin glazbenica. Mogu li takve sitnice utjecati s psihološke strane na stres kod žena? Postaje li to još veći problem samim zanemarivanjem te činjenice?
“Vjerujem da jest, Hrvatski rječnik nema sve riječi u ženskom rodu, a za neka zanimanja odnosno veliki broj njih se piše u muškom rodu. Smatra se da žena koja pjeva samo pjeva i to je manje važan dio u odnosu na druge segmente potrebne za stvaranje glazbe. Stres je prisutan jer poniženje izaziva razna loša stanja kao što je stres.”

Sara Renar, spot za pjesmu “Šuti i pjevaj”

Sve je više slučajeva i zlostavljanja glazbenica od strane partnera, nebitno jesu li to drugi glazbenici ili ne. Imamo na svjetskoj sceni primjer Tine Turner koju je tukao partner Ike, RIhanne koju je tukao glazbenik Chris Brown, imamo primjer za još mlađe generacije rumunjske pjevačice Alexandre Stan koju je brutalno tukao menadžer. Na domaćoj sceni imamo tu primjer pjevačice ET-ja Katarine Rautek koju je pretukao dečko itd. Ali nekako mi se čini da su te priče došle u medije samo zbog svoje atraktivnosti, ne i same činjenice da je to jedan veliki društveni problem, pogotovo zbog činjenice da ti svi ljudi nisu promptno i zasluženo kažnjeni nego i danas normalno funkcioniraju, a neki su i dalje omiljeni u društvu. Što to govori o društvu općenito? Nekako mi se čini da se poručuje javno time da se ženu smije tući samo ako se suprotstavi nehumanom ponašanju partnera jer svejedno pravni sustav ne funkcionira.
“Muško nasilje nad ženama ne bira niti obrazovanje niti status, niti nacionalnost pa tako ni zanimanje. Često puta se niti prijavi niti sazna s obzirom da se radi o poznatim glazbenicima. Zahvaljujući raznim kampanjama žene počinju progovarati i to nekad godinama kasnije. Poznate glazbenice su vezane i nekad primorane šutjeti jer cijela mašinerija oko njih “trpi” ako se s tim izađe van.”

Kakav je uopće pravni sustav u hrvatskoj po kažnjavanju nasilja nad ženama?
“Pravni okvir i zakoni su uglavnom dobri i nedavno su mijenjali Zakon vezan upravo uz obiteljsko nasilje nad ženama. Problem je jer se često puta ne provede.”

I dolazimo do još jednog važnog pitanja, a to su društvene mreže. Koliko su društvene mreže ogledalo današnjeg društva i koliko se po komentarima članova tih istih mreža može zaključiti da i nismo daleko stigli po pitanju ljudskih prava, a da ne govorim o ženskim pravima?
“Društvene mreže imaju svoju dobru ulogu ali i onu lošu. Mislim da su pogubne za mlade žene kojima se upravo šalje poruka da moraju imati savršena tijela, našminkana lica. Šalje im se poruka kako je to dovoljno da bi bile sretne.”

Jesmo li mi ekstremističko društvo? A možemo paralelu povući i na korona krizu gdje se sve dočeka na nož i gdje se doslovno na svaku informaciju ili mjeru ili odluku reagira dosta ekstremno?
“Društvo je dosta ekstremistički raspoloženo. Mislim kako nije spremno za dovoljno edukacije i promjene svijesti. To se najbolje vidi iz situacije kao što je trenutno s Covid 19 krizom.”

Može li ovo društvo biti i napredno, kako i kada te jesmo li spremni na to?
“Kada prestanem misliti da društvo može biti bolje i naprednije prestat ću se baviti ravnopravnošću. Apsolutno mislim da može uz sustavnu edukaciju, od vrtića pa nadalje i uz zakone koji se provode.”

Kako bi ocijenila projekt La Femme i koliko je tema položaja žena u glazbi danas neistražena?
“Projekt La Femme pratim od početka i moram priznati da ste jedini glazbeni portal za koji znam, a da piše o toj temi. Nažalost s obzirom na vrste nasilja koje su kod nas najviše izražene, žene glazbenice koje trpe neravnopravnost i često puta nasilje drugih oblika uopće ne dolaze do izražaja.”

*projekt La Femme sufinanciran je sredstvima Vijeća za elektroničke medije kroz Program za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. 

Foto: ilustracija (iz spota “Šuti i pjevaj” Sare Renar)