Malo po malo i dođosmo do kraja predstavljanja edicije vinila koje je Croatia Records objavila povodom četrdesete obljetnice njihovog originalnog objavljivanja 1981. godine, a koja je uključivala osim ovoga, nastupnog albuma zagrebačkih Haustora, još i “kompilaciju” Paket aranžman na kojoj je beogradski novovalni trolist Šarlo akrobata, Električni orgazam i Idoli, te prvijence Šarla i Orgazma, “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…” i “Električni Orgazam”.
Ovaj put ćemo se malo podsjetiti početaka Haustora, opet ne u formi recenzije već više možda malo informativno i faktografski. A priča nas vodi u sada već davnu 1977. godinu kada su glavni protagonisti kasnijeg Haustora, Darko Rundek i Srđan Sacher, osnovali neformalnu grupu Komuna iz koje je nakon neke dvije godine nastao i prvobitni Haustor. Postave su se često mijenjale pa je tako kroz grupu prošlo dosta ljudi, a prvi singl, jedan veseli ljetni reggae “Moja prva ljubav” snimili su početkom 1981. godine. Na njemu se recimo kao bubnjar pojavio Boris Leiner, tadašnji bubnjar Azre koja je tada već imala prvijenac, isto tako za Jugoton koji je u to vrijeme, možemo tako reći, imao nos za novi val i to se pokazalo kao dobra odluka. “Moja prva ljubav” trenutno je postao ogroman radijski hit i koliko god je doprinjela tome da se čuje za bend toliko je možda i na neki način bila kamen oko vrata jer je bend u principu na koncertima zvučao poprilično drugačije, a stvar je skoro pa i slučajno završila na albumu koji se pojavio negdje na ljeto iste godine.
Ima jedna mala zanimljiva pričica vezana uz bend i pjesmu, a ta je da je bend nastupio na u ono vrijeme legendarnom i bučno najavljivanom beogradskom koncertu Hipodrom ’81, na kojemu su glavne zvijezde bile tada još uvijek neprikosnoveno Bijelo dugme. Uz njih se pojavio i tada još relativno mali britanski bend Iron Maiden. Haustori su došli na krilima sada već znanog novog vala koji se širio cijelom zemljom i praćeni “slavom” svoga velikog radijskog hita koji je svugdje bio prihvaćen, a na kraju navodno svoju “glavnu” stvar na Hipodromu nisu ni izveli. Hrabar potez u to vrijeme benda koji nije htio postati one hit wonder nego su htjeli predstaviti neku svoju drugačiju priču i drugačiji koncept.
A koncept albuma koji se pojavio na ljeto je bila glazbena kombinacija ska/reggaea, punka i psihodelije predstavljana na koncertima u nekoj vrsti cabaret forme. Bend je bio poseban i po tome što je imao u sastavu i moćnu brass sekciju što je poprilično pridonijelo atraktivnosti što na ploči, a isto tako i na koncertima.
Autorstvo glazbe je naravno na prvom albumu poprilično podjednako bilo raspoređeno između Darka Rundeka i Srđana Sachera, a producent albuma (na nagovor Siniše Škarice) je bio tada već etablirani Husein Hasanefendić i svoju je ulogu odradio na visokom nivou, uspio je uhvatiti pravi duh benda.
Na albumu su dvije pomalo drugačije strane, na A strani su možemo tako reći nešto veselije ili svjetlije pjesme poput “Radio”, “Mijenjam se”, “Tko je to” ili “Moja prva ljubav”, dok je na B strani možda malo više arta, psihodelije i tame pa imamo između ostaloga “Crni žbir”, “Duhove” ili “Lice”.
Sve u svemu jako dobra ploča za ono vrijeme koja je isto tako kao i većina novovalnih ploča iz toga vremena uspjela zadržati svoju svježinu i do današnjih dana.
Još jedna mala, ali već znana crtica u vezi s albumom je i neuvrštavane pjesme “Radnička klasa odlazi u raj”, za koju su procijenili da bi zbog nje cijelom albumu mogla biti dodijeljena u to doba tzv. etiketa poreza na šund pa pjesma nije našla svoje mjesto na nastupnom albumu, ali se ipak pojavila na sljedećem, “Treći svijet” i to u drugačijoj verziji jer je originalna verzija uništena.
https://www.youtube.com/watch?v=gplLdF3jtLw
Nakon nastupnog albuma Haustor je potrajao još nekih desetak godina u kojima su u raznim postavama snimili još nekolicinu manje-više odličnih albuma. Konstanta Haustora sve to vrijeme ostao je jedino Darko Rundek koji je nakon Haustora nastavio više nego uspješnu samostalnu karijeru koja traje i do danas, a uspješne smostalne projekte, nakon što je napustio Haustor, sam ili s nekim drugim bendovima, imao je i drugi najvažniji autor Haustora Srđan Sacher.
I ovdje ću na kraju još jednom pozdraviti odluku Croatia Recordsa da na četrdesetu obljetnicu originalnog objavljivanja ponovo na vinilu (u boji) objavi ova četiri već spomenuta novovalna bisera. Nadam se da se na ovome neće završiti jer je Jugoton u to vrijeme objavio još puno odličnih novovalnih izdanja za koja se također nadamo da će ih Croatia Records reizdati u remasteriranom obliku i obradovati sve ondašnje, a i sadašnje ljubitelje glazbe.
Ovaj novovalni četverolist koji je upravo objavljen (Haustor stiže 23.2.) je definitivni “must have” ove godine.
Foto: Boris Abramović