Novi album Klasične hrvatske četvorke u proširenoj postavi počiva na legendi iz jazz krugova, nikad zvučno dokumentarnoj suradnji saksofonista Johna Coltranea i gitarista Wesa Montgomeryja.
Bend koji ovdje čine Saša Nestorović (tenor i sopran saksofon), Hrvoje Galler (klavir), Saša Borovec (kontrabas), Šimun Matišić (bubnjevi), Željko Milić (bas klarinet) i Goran Cetinić Koća (gitara) odaje počast tom mitu kroz pet skladbi koje su često bile na repertoru Coltraneovog kvinteta početkom šezdesetih. Album otvara “Miles Mode” u kojoj glavnu riječ vodi Nestorovićev saksofon, pa je zatim preuzima klavir Hrvoja Gellera. Mjesto za gitaru, instrument kojeg nije bilo u Coltraneovim kvartetima i kvintetima, našlo se na polovici skladbe s lijepim, vrlo tečnim solom Cetinića Koće. Njegov instrument najviše dolazi do izražaja u standardu “Naima”, u kojem njegov lirski izričaj nadopunjuje osnovni instrumentalni format skladbe.
Kad sam vidio popis pjesama znao sam da će bend prve četiri (a uz spomenute dvije tu su još “My Favorite Things” i “Impressions”) iskoristiti za demonstraciju sviračkog umijeća. To im u potpunosti uspijeva, no pravi test dolazi na kraju i potpuno je drugačije prirode.
Bend je odlučio zatvoriti album izvedbom “Alabame”, jedne od emocionalno najsnažnijih Coltraneovih skladbi. Nastala kao prosvjedni odgovor na bombaški napad na baptističku crkvu u Birminghamu u Alabami u kojem su 1963. poginule četiri afroameričke djevojčice, tema ima duholiku, proganjajuću atmosferu, mučniju i zlokobniju od većine jazz standarda tog vremena. Proširena Klasična četvorka ovaj zahtjevni zadatak obavlja na najbolji mogući mogući način. Nakon cijelog albuma demonstracije bravuroznosti, uzeli su pjesmu u kojoj je suzdržanost izvedbe najbitnija i time pokazali da su uz sve tehničke lekcije jazza svladali i onu duhovnu koja se često pripisuje Milesu Davisu: najvažnije su one note koje ne odsviraš.