„Hello darkness, my old friend…“ stihovi su koji otvaraju jednu od najpoznatijih pjesama u povijesti pop glazbe – legendarni klasik Simon & Garfunkela „The Sound of Silence“. Pjesma je snimljena na današnji dan 1964. godine.
Većina će reći da ovu pjesmu voli. Neki ju možda ne vole, ali ju zasigurno znaju. Neki će reći da je slušaju svaki dan, dok će drugi tvrditi da su je čuli i previše puta. „The Sound of Silence“ se pojavila u velikom broju filmova i serija (počevši, dakako, s filmom „Diplomac“ 1967. godine), parodirana je u puno navrata, a danas je i dio meme kulture. Ovo je pjesma koja je učestali gost lista najboljih pjesama ikada napisanih. S druge strane, neki govore kako je ona precijenjena i napuhana van svake proporcije. Kakvog god da je tko mišljenja, nema dvojbe da je „The Sound of Silence“ na naš svijet ostavila velik trag. Umirujući zvuk gitare koji se malo-pomalo pretvara u eksploziju emocija dočaranu kroz prekrasne harmonije tipične za zvuk Simon & Garfunkela. Tekst koji je, prije svega, poetičan iskaz jednog realnog, iskrenog (i uznemirujućeg) pogleda na svijet. Ipak, o čemu zapravo pjeva ovaj klasik? Kako je uopće nastao?
„The Sound of Silence“ je napisao 21-godišnji Paul Simon u periodu od nekoliko mjeseci tijekom 1963. i 1964. godine. Ova je potonja bila godina presudna za povijest glazbe. Beatlesi su održali svoj prvi nastup na legendarnom showu Ed Sullivana te tako započeli revoluciju znanu kao Beatlemania. S druge su strane bendovi kao što su Rolling Stonesi i Beach Boysi počeli dobivati na sve većoj popularnosti. Velik je broj mladih i ambicioznih glazbenika odbacio normu sviranja obrada i pjesama napisanih za njih. Umjesto, pjesnička je kreativnost rasla i rock glazbenici su počeli sve više stvarati svoj vlastiti materijal te uskoro postali nešto mnogo više od same glazbe – idoli i glasnogovornici generacije. Ipak, većina je ranih tekstova mnogih sastava i umjetnika bila bazirana na vokabularu za tinejdžere, jednostavnim i repetitivnim frazama kao što su „I want to hold your hand…“ ili „I want to be your man…“. Tekstualno se u mnoštvu isticao Bob Dylan, koji je od samih početaka pisao pjesme koje su filozofske, socijalno angažirane, koje tjeraju na razmišljanje, ali i koje su melodijski više folk, često popraćene jedino akustičnom gitarom. Paul Simon je stvarao nadahnut upravo tim senzibilitetom.
Paul Simon je svoju prvu pjesmu napisao kada mu je bilo jedanaest. Kroz svoje je tinejdžerske i studentske dane snimio preko trideset pjesama, često mijenjajući glazbenike s kojima je surađivao. Među njima je bio i njegov prijatelj iz djetinjstva te kasnije i druga polovica slavnog dua, Art Garfunkel. Neke su od tih pjesama tijekom kasnih pedesetih i ranih šezdesetih postali omanji hitovi, no niti jedna se nije pokazala dovoljno upečatljivom da Simonu pruži ekspoziciju kakvu je želio. Nakon završetka studija, Simon i Garfunkel se ujedinjuju te počinju svirati po manjim klubovima Queensa. Repertoar se sadržao većinski od originalnog materijala koji je napisao Simon. Među tim se materijalom prvi puta javlja i „The Sound of Silence.“
Začeci ove pjesme ostaju nejasni. Prema riječima samog autora, ona je napisana u mraku njegove kupaonice („Hello darkness, my old friend, I’ve come to talk with you again.“) te pjeva o nemogućnosti ljudi da komuniciraju jedni s drugima, pogotovo na emotivnoj razini. Istina, ta je nemogućnost prožeta kroz cijelu kompoziciju. Ipak, ako se pjesma gleda kao skup fragmentiranih slika, ona počinje značiti puno više. Riječ je emotivnoj praznini („And in the naked light, I saw ten thousand people, maybe more. People talking without speaking” – “U golome sam svijetlu vidio deset tisuća ljudi, možda i više. Ljudi koji govore bez da išta kažu”), riječ je o poziciji autentične umjetnosti u moru mainstream pop kulture (“People writing songs that voices never share” – “Ljudi pišu pjesme koje glasovi ne dijele”), riječ je o gubitku iskrenosti kroz nedostatak razumijevanja i empatije (“Hear my words that I might teach you,… But my words like silent raindrops fell.” – “Čujte riječi koje vas mogu naučiti,… Ali moje su riječi pale kao kap tihe kiše.”). “The Sound of Silence” postaje svojevrsna kritika mentaliteta (često nenamjernog) ignoriranja svoje okoline i općenitog međusobnog nerazumijevanja te iskaz Simonove frustracije spram svijeta koji je često neautentičan i bira ono što se čini lakšim, naspram onog što je istinski vrijedno. Gledajući da je napisana u vrijeme kada su filozofski tekstovi bili rijetkost, ona također ostaje dokaz Simonove originalnosti i želje da svoj glazbeni pečat ostavi na autentičan način.
Pjesma je isprva bila isključivo akustična. Original je snimljen u sklopu prvog albuma Simon & Garfunkela, “Wednesday Morning, 3 A.M.” Jedini je instrument Simonova gitara, a pjesmu zvučno snažnom čine prekrasne harmonije.
Album je objavljen iste godine, no postigao je izrazito mali komercijalni uspjeh. Naime, “Wednesday Morning, 3 A.M.” je prodan u svega 2000 kopija, što je pak rezultiralo privremenim raspadom dua. Izgubivši nadu u uspjeh, Paul Simon je preselio u Veliku Britaniju tražeći nove kreativne pravce tamo, dok se Art Garfunkel vratio studiranju.
Ipak, kako je to već sudbina htjela, godine se 1965. folk rock počeo probijati u mainstream kulturu. “The Sound of Silence” (u njenoj originalnoj verziji) počele su puštati malo veće radijske postaje te se ispostavilo da pjesma ima potencijal da postane komercijalni hit. Originalan je miks našao Tom Wilson (najpoznatiji kao producent Bob Dylana) te odlučio kako je dobra ideja da se na pjesmu dodaju slojevi rock instrumentala. Tako su dodatno snimljene električne dionice i bubnjevi. To je “The Sound of Silence” pretvorilo u mnogo dinamičniju pjesmu. S druge strane, o ovome postupku nitko nije obavijestio same članove dua. Naime, tada nije bilo neobično da se starije snimke pjesama uzmu i obrade bez znanja originalnog autora, pogotovo ako sastav pod čijim je imenom skladba početno objavljena više ne postoji. Simon & Garfunkel u tome trenutku nisu svirali zajedno. I tako je, bez znanja njenih stvoritelja, “The Sound of Silence” opet ugledala svijetlo dana, ovaj put uz mnogo veći i jači odjek. Paul Simon je tada bio u Danskoj i isprva je bio zgrožen novom verzijom pjesme. Ipak, odlučio se vratiti u Ameriku te ponovno formirati duo. Pjesma se uskoro popela na broj 1 svih velikih ljestvica te otvorila vrata ka stvaranju glazbene povijesti.
Simon & Garfunkel snimili su još četiri albuma te ostali zapamćeni kao jedan od najvažnijih sastava 1960-ih, a “The Sound of Silence” jedna od najpoznatijih pjesama 20. stoljeća. Danas njeni odjeci ostaju jeka sposobna učiniti svakodnevni zvuk tišine malo glasnijim.