Zaprešić Boys: “Naše su obitelji odahnule kad smo prije 7-8 godina prestali s aktivnim navijačkim životom”
23. ožujka 2021.
Nikola Knežević (2516 Članci)
Podijeli

Zaprešić Boys: “Naše su obitelji odahnule kad smo prije 7-8 godina prestali s aktivnim navijačkim životom”

Zaprešić Boys su malo po malo postali ne samo cijenjeni među navijačkim skupinama, nego i u diskografiji, a njihovu navijački glasovi otišli su i u svijet.

O fenomenu Zaprešić Boysa, njihovom privatnom, ali i diskografskom životu razgovarali smo s Markom Novoselom, autorom tekstova svih pjesama Zaprešić Boysa.

Kad je točno nastala pjesma “Nebo boje Dinama” i zašto je trebalo toliko vremena da izađe iz ladice?

“‘Nebo boje Dinama’ nastala je još prije cca 2 godine. A razlog zašto je tek sada izašla je vrlo jednostavan. Čekao se pravi trenutak tj. pravi povod da ona ugleda svjetlo dana. Razloga je nekoliko zašto baš sada, a glavni je prolazak Dinama u četvrtfinale Europske lige.”

Zaprešić Boys je vjerojatno jedina navijačka skupina na našim prostorima, a koja je diskografski aktivna. Kako je uopće došlo do toga da stvarate, odnosno snimate pjesme?

“Mi bi čak rekli da smo globalno jedini bend koji je izašao iz navijačke supkulture i uspio na nacionalnom nivou polučiti nekakav uspjeh kad su glazbena djela u pitanju. Naravno, najviše ona navijačke tematike. Barem mi ne znamo za sličan primjer u svijetu, a nešto smo i istraživali po tom pitanju. A kako je došlo do toga je dugačka tema za koju bi trebao poseban intervju. Recimo samo da nas je do toga doveo navijački život koji smo dugo aktivno živjeli te činjenica da smo u svojim redovima imali nekoga koji je imao tu kreativnu crtu za pisanje pjesama.”

Jesu li jedino Dinamo i hrvatska reprezentacija inspiracija za pjesme?

“Naravno da ne. Ljudi nas prije svega percipiraju kroz pjesme posvećene hrvatskoj reprezentaciji. Po tome smo u nacionalnim okvirima najprepoznatljiviji. Tu se nanizalo još i socioloških tema poput odlazaka mladih iz Hrvatske o čemu govori naša glazbena trilogija, pa pjesma ‘Moj Vukovar’ posvećena Zagrebu, ‘Duša moga grada’, nedavna o prirodnim katastrofama koje su pogodile Lijepu našu posljednjih godina i druge. Ideja je da i ubuduće širimo taj spektar tematika u svojim pjesmama.”

Kad su nastali Zaprešić Boysi i koliko vas točno ima?

“Grupa je nastala 2005. godine, a danas nas ima 5. Tu su Marko i Ivan Novosel, Saša Pleše, Zdeslav Klarić te Bojan Šalamon Shalla.”

Koliko često idete na Dinamove utakmice, jesu li u pitanju i one na domaćem i gostujućem terenu, odnosno je li bolje pitanje koliko rijetko ne idete na utakmice?

“Više nismo toliko aktivni. Danas tu i tamo odvedemo djecu na utakmicu, ali od 15. do 35. godine otprilike, znači 20 i više godina, živjeli smo aktivan navijački život i putovali s Dinamom i hrvatskom reprezentacijom po cijeloj Europi . Bio je to način života u punom smislu. Danas smo u 40-im godinama i vise to nije niti blizu kao prije.”

Dinamo često vežu i negativne i pozitivne stvari. Koliko je po vama bilo važno to što se Dinamo plasirao ovoliko daleko u Europa ligi? Jeste li uopće očekivali ovaj plasman s obzirom da znamo tko je bio na drugoj strani, legendarni Mourinho s odličnom momčadi?

“Naravno da je važan taj sportski uspjeh. Pa Dinamo se nije plasirao ovako daleko u nekom europskom natjecanju više od 50 godina. Generacije i generacije Dinamovih navijača su ovo samo sanjale . I to još kako ste i sami rekli protiv moćne Mourinhove momčadi.”

Zaprešić Boys ne djeluju samo na području Hrvatske, bili ste i na nekim turnejama izvan zemlje, je li tako? Gdje se sve čuo vaš glas i kako to zvuči i izgleda kad se popnete na pozornicu u dijaspori? Dolaze li tada na vaše koncerte i oni koji nemaju veze s Hrvatskom i hrvatskim navijačima?

“Da, zadnjih godina obilježile su nas turneje po Australiji, Novom Zelandu, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Osjećaj je fantastičan. I nekako bih rekao da nas više cijene i vole u hrvatskoj dijaspori nego u vlastitoj državi. Nevjerojatna je ta ljubav prema domovini svojih predaka koji su tamo već 2.i li 3. generacije hrvatskih iseljenika. I onda kada čujete izjave poput ‘moje dijete priča hrvatski zbog vaših pjesama’ ili ‘jeste li svjesni da ste odgojili čitavu novu generaciju Hrvata u dijaspori’ srce vam je puno. I nema  tog novca koji to može platiti. Taj osjećaj kada nešto slično čujete. Zato pažnja koju nam poklanjaju ti ljudi je upravo nevjerojatna, a mi se pokušamo onda odužiti odličnim nastupom i druženjem s njima nakon koncerata.”

Koliko vam je potrebno da napišete jednu navoijačku? Koliko vremena je potrebno da ju snimite? Nekako mi se čini da to kod vas ide kao podmazano, čemu svakako doprinosi i glazbeni tim okupljen oko vas.

“Kod nas je svako stvaranje singla jedan proces koji traje mjesecima. Stvarno si uvijek damo truda uz izuzetnu samokriticnost. Zato nerijetko i potraje tako dugo. Ali s kreativnim dijelom nemamo problema ako to pitate. Ima tu još puno neiskorištenog kapaciteta koji je nekako počeo dolaziti do izražaja tek zadnjih 5 mjeseci kada smo izbacili već 3. singl. Ako tu dodamo još da i 4. singl izlazi kroz nešto više od mjesec dana…”

Jeste li dobivali ponude od nekih drugih navijačkih skupina da napišete i za njih neku navijačku pjesmu? Javljaju li vam se neke navijačke skupine s pozitivnim/negativnim komentarima na pjesme? Ima li nekih anegdota po tom pitanju?

“Nismo dobivali upite od navijačkih skupina ali je bilo puno upita od raznih klubova iz različitih sportova da im radimo klupske himne. Ali nekako to uvijek odbijamo jer smatramo da bi to bilo prostituiranje grupe. Iznimka je RK Podravka, klub kojem smo napisali i otpjevali himnu ali iz razloga što je majka autora naših pjesama rođena Koprivničanka i bivša igračica kluba. Što se tiče baš ultras svijeta u Hrvatskoj tu kao bivši aktivni navijač i pripadnik istog u potpunosti razumijem da na ovo što radimo ne gledaju sa simpatijama. Mada ih ima dosta koji će reći – svaka čast na pjesmi.”

Kako izgleda vaš život izvan navijačkih boja? Kako reagira vaša obitelj na ove diskografske poduhvate i teče li sve i u privatnom životu bojama Dinama? 

“U privatnom životu smo obični obiteljski ljudi. Djeca, a pogotovo žene, svjesne su toga za koga su se udale i imamo njihovu punu podršku. Naravno, odahnuli su kad smo prije 7 ili 8 godina prestali s aktivnim navijačkim životom :)”