Često se dogodi da remix neke pjesme oduzme svu onu originalnu snagu koju je pjesma imala. Nekako, veliki se broj današnjih remixa bazira na lijenoj repeticiji i „copy-paste“ tehnici popraćenoj nekim generičnim beatom.
Iako album nastao oko ideje da se pjesmama s albuma “McCartney III” (objavljenog u prosincu 2020.) da takvo novo, remiksano ruho, “McCartney III Imagined” je suprotnost gore opisanim lijenim reinterpretacijama. Ovo je album s jedanaest pjesama koje su manje-više u potpunosti redizajnirane – ovisno pak o autoru koji je radio na određenoj pjesmi. Svaku je pjesmu dobio jedan od suvremenih glazbenika, neki od kojih su McCartneyevi stari prijatelji, a neki koji su relativno nova imena glazbene scene. Tako se na albumu nalaze reinterpretacije koje su stvorili Damon Albarn (Blur i Gorillaz), Ed O’Brien (Radiohead), Josh Homme (Queens of the Stone Age), Beck, St. Vincent, Phoebe Bridgers, itd. Prema riječima samog McCartneya, svi su autori imali potpunu slobodu stvaralaštva te je rezultat vrlo zanimljiv kolaž raznih glazbenih smjerova ujedinjenih kroz vrlo tipičan „mccartneyevski“ pjesnički senzibilitet.
U slučaju da niste poslušali originalni album, preporučujem da to učinite prvo.
Prva od reinterpretacija na albumu je ona koju je stvorio glazbenik Beck. Inače McCartneyev prijatelj, tijekom jednoga je zajedničkog druženja ovaj američki glazbenik saznao da McCartney obožava plesati. Inspiriran tom činjenicom uzeo je pjesmu „Find My Way“ i pretvorio ju u funky plesnjak. McCartneyeve je originalne vokale nadopunio svojima, napisao nekoliko bass linija te stvorio potpuno novu atmosferu pjesme koja je ionako vrlo dinamična. Ovo je pjesma izdana kao drugi singl albuma.
Prvi je singl reinterpretacija Dominica Fikea, mladog američkog glazbenika, koji je napravio obradu pjesme „The Kiss of Venus“. Inače akustična pjesma, vrlo tipična za McCartneya, a Fike ju je pretvorio u vrlo modernu skladbu, savršenu za radio. Iako pomalo generičnog zvuka, zanimljivo je čuti kontrast stvaranja između dvije generacije glazbenika – glazbene legende i mladog talenta u usponu.
Na albumu se nalazi i nekoliko remixa s atmosferom koja bi se mogla čuti na albumima „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ ili „Magical Mystery Tour“. Tu se prije svega nalazi psihodelična reinterpretacija pjesme „Pretty Boys“ grupe Khruangbin te Albarnova zvučna eksperimentacija, obrada pjesme “Long Tailed Winter Bird”. Upravo se te dvije pjesme nalaze među onima koje su više obrađene, gotovo potpuno promijenjene. Također sjajna je blues-rock obrada pjesme “Lavatory Lil” koju je napravio Josh Homme.
Nešto sličnije originalima su remixi/obrade pjesama “Women and Wives” i “Seize the Day”. Prvi je remix stvorila St. Vincent, koja je pojačala instrumentalnu pozadinu, dodala vrlo karakteristične pozadinske vokale i napisala odličan gitarski solo. Drugu je u svom vrlo karakterističnom indie-pop stilu obradila Phoebe Bridgers, mlada američka kantautorica. Iako ne toliko kompleksne, obje su verzije sjajne i odlično uklopljene u album kao cjelinu.
Nešto manje upečatljiv je remix Eda O’Briena koji je reinterpretirao pjesmu “Slidin’”. Naime, remix je podosta neoriginalan, s ubrzanim tempom i nešto dodane distorzije i instrumentala. Najslabiji je ipak remix pjesme “Deep Deep Feeling” koji je napravio član benda Massive Attack, Robert Del Naja (3D). Original je dug preko osam minuta, a remix je naknadno produžen na preko jedanaest minuta. Naime, upravo je ova reinterpretacija jedina koja zaista zvuči kao jedan od onih generičnih remixa spomenutih u uvodu ovoga teksta.
Sve u svemu, “McCartney III Imagined” vrlo je zanimljiv skup pjesama koje pokazuju različite doživljaje glazbe i ostaju testament širokog spektra različitih glazbenih senzibiliteta ujedinjenih pod krilom diva kakav već i je McCartney. Album je iskustvo vrijedno slušanja – McCartney uz malu pomoć svojih prijatelja.