Legendarni umjetnik elektroničke glazbe Jean-Michel Jarre otkrio je svoj najnoviji projekt koji je realizirao s brazilskim fotografom Sebastiãom Salgadom.
Napravljen da prati Salgadovu impresivnu multimedijsku izložbu pod nazivom Amazônia, ovaj 52-minutni soundtrack kombinira analogne i digitalne elemente kako bi oživio svoju emocionalnu namjeru dok Jarre slika ljepotu i tugu, nadu i gubitak. Materijal je dostupan na streaming platformama te na posebnim CD i vinilnim izdanjima koje je objavio Sony, stoga će obožavatelji elektroničke glazbe doista uživati u ovom uratku. Pravi audiofili čak mogu napraviti i korak dalje kupnjom binauralne audio verzije za uistinu zadivljujuće iskustvo. Izložba se otvara 20. svibnja u Philharmonie de Paris prije obilaska nekoliko gradova širom svijeta, uključujući São Paulo, Rim i London.
Jean-Michel Jarre imao je presudan utjecaj na elektroničke, new-age i ambijentalne scene, posebno tijekom svog uspona 70-ih, a štoviše, poznat je po svojoj predanosti društvenom aktivizmu. Tako da se suradnja sa Salgadom na ovoj odi brazilskoj Amazoniji, u partnerstvu s Etnografskim muzejom u Ženevi, čini kao podudaranje napravljeno na baldahinima. Napokon, tek ćemo kroz kreativnu znanstvenu misao pronaći put do svjetla na kraju ovog tunela s klimatskim promjenama. Mješavina analognog i digitalnog u Jarreovom albumu savršen je oblik izražavanja tema u Salgadovom djelu. Na samoj izložbi nalazi se više od 200 fotografija i drugih medija, a sve ih je stvorio Salgado kroz šest godina koje je proveo putujući amazonskom regijom. Zvučno predstavljajući ove vizualne dodirne točke, Jarre je stvorio simfonijsku skladbu koja kombinira elektroničke i orkestralne instrumente sa ‘zvukovima iz stvarnog života’ kako bi prikazala sukob između prirode i industrijalizacije, između organskog i digitalnog. Prirodna zemlja je analogna, a globalizacija (i njezini posljedični učinci na autohtone zajednice) digitalna. Ovim djelom priopćava da postoji način da svi ti elementi suživljuju u harmoniji, ali to zahtijeva promišljeno razmatranje i nijansirani dodir.
“Činilo mi se zanimljivim maštati o šumi. Sa sobom nosi snažnu maštu; i za zapadnjake i za Amerikance. Ova glazba također izaziva oblik nomadizma, kao da se zvukovi pojavljuju i nestaju tijekom migracije. Bilo je potrebno vratiti se načelima orkestracije zvukova prirode, raditi od zvukova koji se slučajno slijede, ali koji mogu stvoriti sklad ili disonancu. Kao i u svakoj simfoniji, djelo ima trenutke jasnoće ili napetosti”, kaže Jean-Michel Jarre.
Foto: Jens Koch